Molitva – Nedjelja, 9. kolovoza

Božja prisutnost

Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?

Sloboda

Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.

Svjesnost

Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.

Riječ Gospodnja

Iv 6,41-51
U ono vrijeme Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba?'”
Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Njihovo osobno znanje o Isusu učinilo je ljude skeptičnima o njegovim tvrdnjama. Je li i naš osjećaj divljenja i čuđenja zamagljen ”familijarnošću”?
Svakodnevno sam pozvan za euharistijski stol blagovati Kruh života vječnoga. Pristupam li tome stolu s apatijom ili radosna srca?
Kad su se moje oči zadnji put otvorile te sam prepoznao Krista u lomljenju kruha?

Razgovor

Dragi Isuse, otvaram ti svoje srce.
Mogu ti reći sve što me muči.
Znam da se brineš za sve što se tiče moga života.
Nauči me da živim u znanju da se ti brineš danas za mene,
da ćeš se brinuti sutra i sve dane moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content