ZANIMLJIVA REAKCIJA NA SLUČAJ DORIS PINČIĆ: Kakav plavi telefon?!
BLOGER KRULE O SLUČAJU ‘UDARANJA DJETETA PO GUZI’: Kakav plavi telefon, guzica je u to vrijeme bila plava! – ‘Prije… prije bi ti jednom rekli NEMOJ… pa još jednom ponovili NEMOJ… treći put je tukla “artiljerija“ po guzici. I nisi sranja ponavlja. Jesi druga, al ista nikad… normalno, ako bi bio ulovljen u ovom drugom sranju, opet je tukla ona ista artiljerija… ali nikad bez razloga… nikad!”, navodi Bloger Krule.
Slučaj Doris Pinčić i njeno javno priznanje da je sina udarila po guzi podigao je veliku medijsku prašinu a svoj komentar cijelom slučaju dao je i najomiljeniji bloger među Hrvatima – Bloger Krule.
Njegov komentar koji je podijelio sa svojom Facebook publikom vam donosimo u cijelosti. (op.a. Post je ostavljen u izvornom obliku kako ga je Bloger Krule napisao).
Joj kad se sjetim kad sam ka mulac osniva nekvu bandu… bilo nas je točno troje u bandi. Vodili smo i dnevnik. U njega samo pisali koliko smo koji dan ukrali šljiva, jabuka i kukuruza. Bili smo jedina banda koja je svoj plijen jela i pekla. Nismo imali konkurenciju i mislili smo da smo opasni. Mislili smo da smo i dobro organizirani i da nam nitko ne može ništa… ipak smo svi imali 10… 11 godina, bili smo “veliki“. Naša banda je trajala točno tri dana, koliko je “antiterorističkoj jedinici MUPa“ predvođenoj mojim ćaćom trebalo da nas ulovi u garaži dok smo za taj dan zaključivali dnevnik. Ova moja dva člana bande su odma utekli, a ja sam se osta natezati sa ćaćom čupajući dnevnik iz ruke jer unjem je pisalo sve, i kome smo lomili grane na šljivama, na kojim pozicijama smo na prugu stavljali ramu od bicikla i zapisivali posljedice nakon prolaska vlaka, kome smo lijepili selotejp na zvono, kome smo sa auto tablica skidali “mačje oči“, na kojim lokacijama smo ondašnju miliciju gađali jabukama… itd.itd… no bezuspješno… antiterorist ćaća ga se dočepa, sve pročita… a onda kad me rukom primio za uho i odljepio od zemlje, sve zvijezde vidjeh. Normalno, uz to sam dobio i klasičnu ličku izjavu “Saću ti jebat majku!!!“, dok je paralelno iz hlača izvlačio kaiš. Ja te batine pamtim dan danas. To je pucalo sa kaišem ka Fabijan Šovagović kandžijom u “Sokol ga nije volio“. Svaki ćaćin zamah su značila 2 skoka u zrak. Kakav plavi telefon, guzica je u to vrijeme bila plava. Razjeba mi ćaća bandu u roku odmah. Nikad je više ja neoformi. I ova moja dva što su utekla, i oni su najebali od svojih ćaća… ćaće antiteroristi su očito bili umreženi.
Jednom odem kod bratića, obojica uje… reko, aj bar me ujak neće tući, nije mi ćaća… sunce ti j…, on je ima drugu metodu, on je nas obojicu šlapom isperja ka volove u kupusu… a ćaća kad je doša po mene, reko sad će popizdit što me ujak tukao, a veli on ujaku “E neka si ga!!! Samo deri!!!“… pu j… ti sreću, opet umreženi!
Prije… prije bi ti jednom rekli NEMOJ… pa još jednom ponovili NEMOJ… treći put je tukla “artiljerija“ po guzici. I nisi sranja ponavlja. Jesi druga, al ista nikad… normalno, ako bi bio ulovljen u ovom drugom sranju, opet je tukla ona ista artiljerija… ali nikad bez razloga… nikad!
Tako daaaaa… Doris… samo ti opleti!
Autor: A. Pranjić/dnevno.hr
