Ubojstvo svećenika Petra Perice u Dubrovniku u listopadu 1944. godine počinjeno od partizanskih snaga i danas intrigira zanimljivom i okrutnom pričom. Njegov život posvećen vjeri završio je pred streljačkim vodom, bez ikakvog suđenja, praktički i bez optužbe: Jednostavno, Petar Perica završio je kao i stotine svećenika – likvidiran!

Za života su Peru Pericu već nazivali svecom, zbog posvemašnje posvećenosti vjeri i radu s vjernicima. Napisao je i danas najpopularnije hrvatske katoličke pjesme – „Zdravo Djevo“ i „Do nebesa nek’ se ori“. Rođen nedaleko od Makarske, u selu Kotišina, nakon završene osnovne škole u Makarskoj odlučio se za sjemenište u Travniku. Kao hrvatski katolički svećenik, pripadnik isusovačkog reda, isticao se silnom energijom i njegov napredak u crkvenoj hijerarhiji bio je primjetan. Kao devetnaestogodišnjak je tijekom hodočašća hrvatskih vjernika 1900. godine uručio papi Lavu XIII. – Album hrvatske omladine s više od 160 tisuća potpisa. Bilo je to njegovo prvo veliko priznanje za naporan vjernički rad.

Samo godinu dana kasnije kao isusovac nastavio je svoju naobrazbu u Austriji i Češkoj. Kao svećenik djelovao je u Travniku, Zagrebu, Šibeniku, Splitu i naposljetku u Dubrovniku. U međuvremenu je napisao pjesmu „Zdravo Djevo“!

Pjesmu „Do nebesa nek’ se ori“ napisao je, uz još mnoge druge, kao sjemeništarac na školovanju u Travniku. I danas su obje te pjesme nevjerojatno popularne, omiljene među katoličkim vjernicima.

Odmah po ulasku partizanskih snaga u Dubrovnik krajem listopada 1944. godine, Petar Perica je uhićen i nakon kratkog boravka u zatvoru strijeljan na otočiću Daksi zajedno s još 53 ugledna građana Dubrovnika – 25. listopada 1944. godine. Među pogubljenima je bilo još šest svećenika.

Zanimljivo je pritom da su svi bili pogubljeni i bez optužbi i bez suđenja, a dan nakon njihova smaknuća Dubrovnik je oblijepljen plakatima u kojima se izriče smrtna presuda onima koji su već bili dan ranije likvidirani. Na plakatima je bilo vidljivo ispisano koje su bile optužbe te koju je odluku sud donio. Nebitno je pritom bilo da su svi oni osuđeni s plakata već bili smaknuti. Sud nije ni postojao!

U lipnju mjesecu 2010. godine prethodno ekshumirana tijela iz velike masovne grobnice na Daksi pažljivom su DNK analizom obrađena i otkriveni su posmrtni ostatci svećenika Petra Perice, što je omogućilo njegov dostojan ukop na dubrovačkom groblju Boninovo.

Činom DNK analize identificirano je još 18 smaknutih prigodom tog pokolja na otočiću Daksi nedaleko od Dubrovnika.

Desetljećima su pogubljenja činjena od partizanskih snaga na tom manjem otoku bila predmet zanimanja, ali i straha u Dubrovniku. Dugo se nije znalo tko je sve i kako pogubljen na Daksi. Tajna je dugo bila zametena i strahom i neznanjem.

Otkrivanjem posmrtnih ostataka svećenika Petra Perice i još nekih došlo se do spoznaje i o razmjeru i okrutnosti komunističkih vlasti u prvim danima vladavine. Uz svećenika Pericu strijeljani su viđeniji Dubrovčani, što je izazvalo golem strah kod stanovništva.

Desetljećima se o stradanju na Daksi pričalo samo šapatom, no dolaskom demokracije zanimanje za pogubljene na Daksi moglo se iskazati. Pa je tako osnovana i – Udruga za očuvanje uspomene na žrtve stradale na otoku Daksi „Daksa 1944./45“. Štoviše, ta je udruga podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznatih počinitelja koji su od 25. do 26. listopada 1944. na otoku Daksi pogubili veliki broj građana Dubrovnika. Upravo je udruga i zatražila ekshumaciju posmrtnih ostataka kako bi se obavila možebitna identifikacija.

Činjenica jest da su partizani odmah po ulasku u Dubrovniku uveli teror masovnim pogubljenjima. Istražitelji su dolazili do spoznaje da je privođenje i pogubljenje uglednih građana Dubrovnika došlo od strane Okružnog Komiteta KPH za Dubrovnik zajedno s predstavnicima Oblasnog Komiteta KPH za Dalmaciju te dužnosnicima OZNA-e za Dubrovnik i Dalmaciju.

Ukupno je u Dubrovniku tih dana u listopadu pogubljeno oko 190 ljudi. Postoje dokazi da su i čelnici partizanskog pokreta priznavali masovna pogubljenja, pa tako u pismu Ante Jurjevića-Baje, sekretar oblasnog organizacijskog komiteta KPH, stoji:

„Što se tiče narodnih neprijatelja, do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60, među njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i ne može ih se otkriit a sad će bit i teže obzirom na saveznike koji će ih štititi, jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom, ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubiti ih se mora, a za ove koji se skriju treba će učinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni. Narod je prilično na samu situaciju zadovoljan samo ne znamo šta će bit nakon ovih streljanja jer se već narod za njih interesuje i pita kad će taj narodni sud djelovat“.

U pismu Ante Jurjević-Baja potvrđuje da su „ljudi u Dubrovniku ubijeni i bez optužbi, istraga i suđenja, samo na osnovi dojava partizanskih simpatizera“. Nevjerojatno, ali u pismo stoji i njegov zaključak –„bilo kako bilo, ubiti ih se mora“! Kao da ih se otpremilo „što ovamo, što onamo“.

Danas je istina o Daksi izašla na vidjelo, no teško se o njoj može nešto više vidjeti po medijima. I dalje je teško govoriti o pogubljenjima na Daksi, nevjerojatno, ali istinito. Prije će se servirati još jednom film „Okupacija u 26 slika“ u kojoj se klasičnom zamjenom teza govori o zločinima u Dubrovniku.

Pogubljenja na Daksi i nesretna sudbina svećenika Pere Perice mučan je podsjetnik na sve godine šutnje o partizanskim zločinima!

(autor: Petar Perica)

Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Autor: Ante Junaković/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save