Zoran Al-Arabi Milanović
Dok ispisujem ove retke, iz Splita mi javljaju da je SDP-ov „multikulturalni“ i „tolerantni“ gradonačelnik Ivo Baldasar, naredio da se sa zidova u Marmontovoj promptno pobrišu grafiti, kojima Splićani iskazuju neslaganje s „izbjegličkom politikom“ Zorana Milanovića i Ostoje Rankovića. Sada će opet lijevi mediji Split proglasiti „užasnim“ gradom, ali što možemo, ljudi na Katadrali Svetoga Duje žele zvonik, a ne minaret. Torcida ipak ne želi skandirati „I pape i dida, bili su Al-Kaida!“
Svi nacionalni tv-kanali prikazuju nam dirljive scene uglavnom žena i djece, kako u Tovarniku ulaze u tolerantnu i dragu Hrvatsku. Fini policajci, na human način ophode se s nesretnicima. Ali Hrvati ipak vide i nešto drugo – osim uistinu žalosnih scena žena i djece – možemo slobodno reći – izbjeglica – tu su i dezerteri, vojno sposobni muškarci koji umjesto da brane svoju zemlju – bježe u Njemačku. Godine 1991. Hrvatska je imala tzv. Muenchen bojnu, a Sirija danas ima „Muenchen diviziju“. Ili više njih…
Ako itko razumije tzv. izbjeglice, a među njima najveći dio ipak čine vojno sposobni muškarci – onda je to prije svih, hrvatski premijer Zoran Milanović. I on sam, jadan, izbjegao je u Bruxelles kada je u njegovoj domovini bijesnio rat. I on je bio u naponu snage. I on je nosio markiranu robu. Dobro, tada još nije bilo mobitela pa od standardnog „izbjegličkog“ paketa nije imao jedino – iphone 6. Moramo priznati – Zoran Milanović napokon je pokazao i solidnu dozu empatije. Mnogo veću nego prema braniteljima na Trgu Svetoga Marka… Iako, mnogi sumnjaju da je iznenadna briga za „izbjeglice“ samo dobra predizborna gluma. Gluma, koja bi Hrvatsku mogla skupo stajati.
Već prvoga dana u Hrvatsku je ušlo gotovo 10.000 migranata. A ne „izbjeglica“ kako izvještavaju mediji koji svjesno prešućuju jednu veliku obmanu. Da je uistinu riječ o „izbjeglicama“, onda bi ostali u Turskoj i čekali povratak u Siriju i Irak, a ne bi nadirali prema Berlinu. Da je riječ samo o „izbjeglicama“ ne bi na granicu dolazili taksijem i znali bi objasniti odakle im po pet tisuća dolara u džepu! Katarski emir spremno financira svakog odraslog muškarca koji uspije ući u prostor Schengena. Neki američki mediji govore da financira i ISIS! Zanimljivo… Zašto „izbjeglice“ nije prihvatila Saudijska Arabija? Ili jednostavno: zašto se svi ti vojno sposobni muškarci nisu ostali boriti u svojoj zemlji, nego bi sada valjda trebalo slati Hrvate da ginu u Iraku i Siriji pa da se kući vraćaju – u ljesovima… Sjetimo se samo kako je završio naš Tomislav Salopek, a on je u Egipat išao raditi. Očito, nije znao da SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović prodaje oružje Kurdima i da bi zbog toga mogao postati metom ISIS-a…
Ozloglašeni ministar Ostoja Ranković, koji inače voli puno pametovati, sada ko’ zaliven šuti o lažnim sirijskim putovnicama, pronađenim kod nekih od „izbjeglica“. A dobro se zna tko ima potrebu koristiti lažne putovnice… Ostoja je naciju slagao i u vezi „dogovora“ sa slovenskom ministricom policije Vesnom Žnidar. Pohvalio se kako će Hrvatska za „izbjeglice“ biti samo kooridor prema Europi i da je u razgovoru sa Slovenkom sve dogovorio. A onda je iz Ljubljane stigao hladan tuš: slovenski premijer Miro Cerar rekao je da Slovenija zatvara granicu za „izbjeglice“ i da nikakvog razgovora te vrste, između Žnidar i Ostoje nije bilo! Nakon što je svjesno slagao naciju, Ostoja je brže – bolje, utjehu potražio u Beogradu. Pred srbijanskim „drugarom“ Nebojšom Stefanovićem, pustio je suzu i zamolio da tamošnje vlasti više ne šalju „izbjeglice“ prema Hrvatskoj! Naivnome Ostoji, koji još uvijek misli da u Beogradu žive njegovi drugari s Tjentišta, uopće nije palo na pamet da bi ovo s „izbjeglicama“ na hrvatskoj granici, dijelom mogao biti i srbijanski plan… Bilo bi dovoljno da je sinoć pogledao RTS i čuo Vučića kako u Washingtonu na pressici najavljuje da će u Hrvatsku poslati više od 90.000 „izbeglica“! Samo dan ranije, svoje je rekao i kontroverzni A. Vulin: „Ako ne mogu u Mađarsku, ići će u Hrvatsku!“ I onda je krenulo… Zadovoljstvo na licu Vučićeva imenjaka bilo je neopisivo. Da u Banskim dvorima ima pameti, kao što nema i da Hrvatsku vode ozbiljni političari, kao što je ne vode – onda bi još prije mjesec dana shvatili o čemu se radi. Kada je Vučić po beogradskim parkovima obilazio „izbeglice“ i dijelio im komplimente, Milanović je valjda pomislio da se srbijanski premijer iz četnika odjednom pretvorio u hodžu, čovjeka koji klanja pet puta na dan… Pa naravno da je Aleksandar glumio – i vodeći računa o glupanima koji sjede na položajima u Zagrebu – cijelo je vrijeme znao kako će se riješiti „izbeglica“. Ovoga puta Vučićevci nisu postupili kao u Srebrenici, nego su ipak pokazali „humanije“ lice…
Srbijanskom vodstvu svaka čast. Njima se baš ništa ne može zamjeriti. Nije ovo prva krizna situacija u hrvatskoj povijesti, koju su izazvali naši nasposobnjakovići i naivci, a Srbi je samo iskoristili. Umjesto da smo prema Srbiji na vrijeme sagradili zid, po uzoru na popularnog mađarskog premijera Viktora Orbana, mi im činimo uslugu. Kada svi migranti iz Srbije napokon dođu u Hrvatsku, a doći će ih – prema procjenama Damira Kajina, sigurno i do 50.000, oni će tu ostati neko vrijeme, možda će u Hrvatskoj i prezimiti, a možda ostanu i godinama… I tko će onda za sve biti kriv? Zoran Milanović tada će već biti u oporbi (možda i u remetinečkom azilu) i neće se sjećati današnje izjave po kojoj se „sve te ljude ne može evidentirati“ i da im „treba dati jesti i piti“… Ostoja Ranković neće se sjetiti svojih „profesionalnih“ procjena, o tome kako će u Hrvatsku stizati tek 500-ak „izbjeglica“ dnevno. Vrdoljak će zaboraviti da su već drugoga dana krizne situacije, sa skladišta nestale baš sve zalihe hrane i vode. Ali kako će Vrdoljak pogledati u oči svojim Osječanima, bude li netko iz kampa u Belom Manastiru ili Čepinu napravio nešto loše u – i onako napaćenoj Slavoniji?!
Ako je Milanović uistinu toliko „human“ neka u Zagrebu, u Krajiškoj ulici, primi dvojicu-trojicu mladića iz Sirije ili Iraka. On i onako najviše vremena provodi u Rijeci – pa mu je kuća veći dio dana prazna, a supruga usamljena. Isto bih preporučio i „tolerantnim“ i „multikulturalnim“ Varaždincima, Istrijanima, Riječanima… Nove džamije, koje bi mogle niknuti u njihovim sredinama, sigurno im neće smetati, jer svi su oni i onako puni razumijevanja za „jadne ljude“. Sjećam se, kada je u Hrvatskoj bio rat, u Varaždinskim Toplicama ekstremni Jugoslaveni čak su skupljali peticiju da se izbaci prognanike i vojne invalide iz tamošnjeg hotela. Kada su to bili spremni učiniti Hrvatima, kako bi samo reagirali da im sada pošaljemo Sirijce! Bi li opet išla neka peticija?! Ne moram posebno napominjati da tim „tolerantnim“ mjestom vlada Kukuriku koalicija, isto kao i cijelim Varaždinom…
Autor: Velimir Bujanec/direktno.hr
