ŠTO SE ZAISTA SKRIVA IZA UDBAŠKOG PLANA B?
Svjedoci smo višemjesečne, izuzetno agresivne kampanje u kojoj se našoj mladeži savjetuje da napusti Hrvatsku, jer ovdje nema nikakve perspektive za život. Poslušnički mediji Zorana Milanovića i njegove vlade odradjuju to kao po tekućoj vrpci, te je odlazak mladih bio glavna tema bez koje nije mogao proći niti jedan jedini dan sve do dolaska migranata.
Namjerno se stvarala psihoza beznadja, kako bi se odlazak naših u inozemstvo pospješio, a rezultati su bili izvrsni. Više od 100.000 radno sposobnih Hrvata s obiteljima napustilo je Hrvatsku za vrijeme vladavine SDP-a.
Ako ljudi svakodnevno čitaju i slušaju na radmanoviziji kako će u Hrvatskoj živjeti loše, kako neće biti posla i kako će skoro pa umirati od gladi, logično je da će se okrenuti mjestima gdje preživljavanje nije toliko neizvjesno.
Time je odradjen prvi dio Milanovićevog plana, jer uz ionako lošu demografsku sliku toliki odlijev mladih vrlo brzo će Hrvatsku učiniti zemljom umornih staraca, koja je na putu da potpuno izumre kao takva.
Tek što je to odradjeno, na scenu stupa, ovaj puta doista, Milanovićev plan B.
A to je masovno useljavanje migranata u Hrvatsku, koji trebaju zauzeti mjesta Hrvata koje je njegova vlada uspjela istjerati iz zemlje.
Ne treba nikada zaboraviti na Milanovićevu izjavu o tome kako se ti ljudi trebaju integrirati, zaposliti i plaćati porez.
To što sada danima govori kako ti ljudi ne namjeravaju ostati u Hrvatskoj i kako smo mi samo usputna stanica, u potpunom je proturječju sa onim što je izjavio na početku migrantske krize, vjerojatno dok još nije vodio računa o tome što treba reći i dok je govori ono što doista misli.
Reći kako trebamo zaposliti migrante u zemlji u kojoj je trenutno gotovo 300.000 nezaposlenog domicilnog stanovništa, u zemlji u kojoj je mlade tjeraju van jer ovdje kao ne mogu živjeti, živa je potvrda onoga što Milanović i njegova vlada doista namjeravaju učiniti.
Nikada nam nisu oprostili što smo im srušili Jugoslaviju. To je za njih bila jedina domovina koju su imali, a Hrvatska je nekakva neprijateljska tvorevina u kojoj su, radi nedostatka lustracije i nastavka vladavine udbaša i komunista oni došli na rukovodeća mjesta.
Ipak, postaje sve očitije da se vladavina SDP-a primiče kraju, a postaje i upitno hoće li tako skoro doći ponovno na vlast nakon izgubljenih izbora.
Pa rade ono što oduvijek radili, pokušavaju zadati posljednji udarac zemlji koju nikada nisu htjeli, udarac od kojeg se Hrvatska možda nikada neće oporaviti.
Njegova, na prvi pogled suluda taktika kojom odbija zatvoriti granice, podići zid i poslati vojsku da te granice čuva postaje sve jasnija.
Milanović želi da u zemlju udje što veći broj migranata. Ne da ih ne želi spriječiti u tome, nego ih u biti otvoreno poziva, svojim izjavama kako Hrvatska neće zatvarati granice.
Usput naravno prodaje maglu ljudima kako će ti ljudi otići, jer im mi nismo glavni cilj.
Naravno da nismo, to uopće nije u pitanju, tko bi želio doći živjeti u zemlju u kojoj je Milanović premijer?
No, nemoguće je kako Milanović nije svjestan toga da će Madjarska i Slovenija jako brzo zatvoriti svoje granice u potpunosti, obzirom da im je vojska već tamo. Nemoguće je takodjer kako nije informiran o milijunima migranata koji su već u pokretu. Niti o tome da najmanje 80.000 migranata čeka sa srpske strane, dok srbi istovremeno mudro šute i upućuju ih kako što brže i sigurnije prijeći granicu i doći u Hrvatsku.
Onaj čas kada Madjarska i Slovenija zatvore granice, migranti nemaju kud iz Hrvatske. Koliko god željeli otići, neće imati kamo. A ogromne brojke migranata i dalje će nam se slijevati u zemlju, jedinu zemlju u EU koja nije zaštitila svoje granice i nije u stanju odbiti tu navalu. Svi će ti ljudi ostati u Hrvatskoj.
Svega je toga Milanović itekako svjestan. Kao što je svjestan i toga da Hrvatsku malo po malo izolira svojim stalnim svadjama sa svim susjedima, te ponašanjem koje bi u nekom trenutku moglo izazavati čak i oružani sukob sa Hrvatskom.
No, to i jest ono što Milanović i njegova vlada cijelo vrijeme pokušavaju uraditi. Oni će novu navalu izbjeglica, koja će biti daleko gora od ove, dočekati raširenih ruku.
Nema tog broja koji bi za njih bio prevelik, jer što ih više dodje, Hrvatska će prije propasti.
Stoga, nema zidova, nema žica, nema vojske. Hrvatska po njima treba i mora ostati nebranjena.
Milanovićeva dvolična lupetanja o humanosti služe samo tome da pridobije dio naroda koji će na to nasjesti. Jer, da je doista riječ o humanosti, onda bi utvrdili granice i puštali samo one kojima je život doista ugrožen. A oni koji bježe od sigurne smrti sigurno se ne bi odbili registrirati i dati svoje prave podatke, ukoliko im je doista cilj spašavanje golog života. Oni ostali, ekonomski migranti koji smatraju da su bolji od svih ostalih i da za njih ne vrijede pravila koja vrijede za sve druge morali bi jednostavno poštivati procedure koje vrijede za ulazak u nečiju zemlju.
Jer, ovo što rade ekonomski migranti, koji su u ogromnoj većini, ravno je terorističkom nasrtaju na granice jedne suverene zemlje. Istina, ne lete bombe (bar ne za sada), no ‘letjet’ će naša kultura, običaji, zakoni i sve ono što nas čini Hrvatima.
O ubačenom broju terorista možemo samo nagadjati, pa zvuči smiješno kada se kaže kako nam oni nisu sada primarna briga. Na žalost, nisu. Ono najvažnije je to da Milanović i njegova vlada, nakon što su iselili Hrvate, masovno useljavaju migrante za koje je pitanje vremena kada će za stalno ostati u Hrvatskoj u ogromnom broju.
Dan kada bi Hrvatska mogla posve nestati približava se.
I to će biti ostavšitina kćeri i sinova onih koje smo pobjedili u Domovinskom ratu, ali nismo bili dovoljno pametni da im onemogućimo da ikada više budu u situaciji upravljati našom zemljom.
Diana Majhen/dragovoljac.com
