Crpeći hrvatsku naftu Mađari će zaraditi milijarde kuna
CRNO ZLATO U SLAVONIJI: OTKRIVAMO ZBOG ČEGA JE MOL POD SVAKU CIJENU HTIO PREUZETI UPRAVLJAČKA PRAVA NAD INOM – Hrvatska naftna kompanija Ina političkom je voljom predana mađarskome MOL-u. Vlada RH pokušava post festum sakupiti “proliveno mlijeko” (neprikladnim) zakonom po kojemu nitko osim hrvatske države ne bi mogao imati više od 49 posto Ininih dionica, što je protivno zakonodavstvu EU-a.
Predlaže izmjene i dopune Zakona o privatizaciji Ine kao neku vrstu “privremene mjere” dok se ne okonča suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu, kojega USKOK sumnjiči da je uzeo 10 milijuna eura mita od MOL-a, čime su Mađari “kupili” većinska upravljačka prava u Ini iako nemaju većinski vlasnički udjel u hrvatskoj kompaniji.
Iznimno vrijedne koncesije
Zašto je MOL pod svaku cijenu htio preuzeti Inu? Dokumenti koje smo dobili dokazuju da je to zbog hrvatskih istraživačkih polja koja samo na području Slavonije kriju, prema američkim istraživanjima, 86 milijuna barela nafte, 904 milijarde kubičnih metara plina i 28 milijuna barela tekućeg plina! Iz raspoloživih dokumenata razvidno je da je golema vrijednost koncesija za istraživanje i eksploatiranje nafte i plina na području Hrvatske, a što je MOL-u i te kako dobro poznato.
Otkud? Nakon promjene vlasti u Mađarskoj, 1989. godine, nova, demokratski izabrana vlada Republike Mađarske, koja je dotad energetski (nafta, plin) gotovo u cijelosti ovisila o SSSR-u, odakle je uvozila energente, obratila se za pomoć SAD-u. Rezultat toga je sporazum američke i mađarske vlade o “Znanstveno-tehničkoj suradnji i transferu tehnologija”, koji je s američke strane potpisao tadašnji ministar trgovine John Whitehead, a s mađarske ministar vanjskih poslova Gyula Horn.
Sporazum je stupio na snagu početkom 1990., a u skladu s njegovim odredbama, vlada SAD-a poslala je svoje geologe da istraže ima li nafte i plina, i u kojim količinama, na teritoriju Mađarske. S mađarske strane, nositelj istraživanja bio je upravo MOL, tada državno monopolističko poduzeće.
Trogodišnji rad
Tijekom trogodišnjeg istraživačkog rada otkrivena su velika ležišta nafte, plina, tekućeg i rasvjetnog plina na području “Panonian Basin Province” (4048−Panonski bazen). Najveće količine, kako svjedoče dokumenti kojima raspolažemo, nalaze se na predjelu Zala−Drava−Sava (404802), odnosno u dravskoj i savskoj depresiji.
I tu sada dolazimo do točke koja je Inu učinila iznimno zanimljivom Mađarima, jer se to područje dominantno proteže teritorijem Hrvatske (55 posto), a tek manjim dijelom područjem Mađarske (22 posto), BiH (10 posto), Slovenije (8 posto), te neznatno Austrije i Srbije (Vojvodine). I, što je najvažnije, najveće količine i nafte i plina koncentrirane su upravo na hrvatskom dijelu panonskoga bazena.
Mađarska je vlada prije privatizacije MOL-u oduzela sve koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina. Slijedeći savjet američke vlade i iskustva zemalja EU-a, Mađari su sva ležišta nafte i plina proglasili vlasništvom države (naroda) na čijem se teritoriju nalaze.
Naknadna bitka
Interes MOL-a za hrvatsku Inu motiviran je, dakle, golemim zalihama nafte i plina (prirodnog, tekućeg, rasvjetnog), na čiju eksploataciju hrvatska naftna kompanija ima isključivo pravo! MOL je, upravo zahvaljujući tim povjerljivim (privilegiranim) informacijama s kojih je oznaka tajnosti skinuta tek 2001. (i koje su ostale dostupne užem krugu ljudi), 2003. dao najbolju ponudu za 25 posto plus 1 dionicu Ine i postao njezinim suvlasnikom!
Znali su da će im se to ulaganje višestruko isplatiti, jer s upravljačkim pravima mogu na teritoriju cijele Hrvatske, na svim istraživačkim poljima, bušiti i eksploatirati naftu i plin. Inače, navodno se investicije koje su zaključene u Hrvatskoj nakon njezina ulaska u EU ne mogu otkazati ili zaustavljati. Zato se sada vodi naknadna bitka Vlade RH za Inu, jer je po Ustavu vlasnik svih prirodnih rudnih bogatstava narod, odnosno država u njegovo ime, pa bi i neotkrivena ležišta nafte i plina morala ostati u hrvatskim rukama.
Uostalom, Mađarska je upravo tako učinila s MOL-om nakon njegove privatizacije − oduzela im je sva neotkrivena (neaktivirana) istraživačka i eksploatacijska polja, a u koncesiju dala samo postojeće izvore nafte i plina, i to po tržišnim cijenama. O neotkrivenim količinama, radi kojih su Mađari navodno čak podmitili Sanadera s nimalo skromnih 10 milijuna eura kako bi pribavili upravljačka prava nad Inom, zanimljivo, hrvatska kompanija nikad nije informirala svoje dioničare, ali ni Zagrebačku burzu, na kojoj se trgovalo dionicama Ine. DAVORKA BLAŽEVIĆ
Unicredito kreditirao Mađare
Prema našim izvorima (koji žele ostati anonimni), kredit za kupnju Ine mađarskom je MOL-u dala talijanska Unicredito banka, a riječ je, bez sumnje, o rizičnome kreditu koji do danas nije vraćen. Iz dobro obaviještenih krugova spominje se veza MOL-a i talijanskog ENI-ja, koji se, što je vrlo indikativno, nije javio na natječaj za prodaju Ine unatoč vrlo dobroj suradnji s hrvatskom kompanijom.
Prema nekim “teorijama urote”, navodno je postignut tajni “ortački” dogovor po kojemu bi ENI-ju pripala jadranska, a MOL-u slavonska naftna polja, a radi čega Unicredito i kreditira Mađare. No, američka se vlada u ugovoru s mađarskom posebnom klauzulom ogradila od moguće štete koja bi iz tog ugovora mogla proizići za treće zemlje. Je li to i moguća osnova za raskid ugovora hrvatske Vlade s MOL-om?
