BESRAMNO IZRUGIVANJE: Milanović sve jasnije pokazuje da je potpuno izgubljen!
Stavljanjem ruke na srce, zazivanjem Tuđmana i klicanjem domoljubnih parola svojima poručuje da je nedodirljiv, da mu ništa ne mogu i da je on neprikosnoveni gazda.
Kad je premijer Milanović počeo pozitivno pričati o Tuđmanu, izgledalo je da se radi o lošoj političkoj preobrazbi i o pokušaju krađe desnici centru sklonog biračkog tijela. Kad je zatvorio granice sa Srbijom i verbalno zaratio sa srbijanskim kolegom Vučićem, činilo se kao da je spreman sve žrtvovati za obranu hrvatskih nacionalnih interesa. No, kad je prigodom intoniranja himne stavio desnu ruku na srce na partijskom skupu kojim je SDP ušao u izbornu kampanju, postalo je jasno da se Milanović ruga svemu do čega je Hrvatima stalo.
Može se za trenutak učiniti neozbiljno tvrditi da šef partije i aktualni premijer sarkastično doživljava vlastitu naciju, posebno nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora. Tezu o neozbiljnosti takve tvrdnje pobija činjenica da Milanović ništa ne nudi narodu. Nakon četiri godine sustavnog gospodarskog devastiranja države i potpunog socijalnog pustošenja najosjetljivijih slojeva građana, Zoran Milanović u kratkim crtama nudi istu takvu politiku. Nakon četiri godine osnivanja nepotrebnih državnih agencija i gomilanja nepotrebnih kadrova u državnoj upravi, Milanović ne obećava da će prestati s tim. Nakon četiri godine izbjegavanja vlastitih obećanja o smanjenju državnog aparata te broja gradova i općina, Milanović to više ni ne spominje. Nakon što je četiri godine vodio Vladu koja to i nije bila jer je svaka stranka u njoj vodila vlastitu politiku na koju premijer nije mogao utjecati, Milanović ne govori kako to misli promijeniti ako pobijedi na izborima. Izgleda da je svjestan kako na izborima i ne može pobijediti.
Milanović se ponaša kao potpuno razočarani cirkuski klaun koji upravo napušta naš grad, koji je publika odavno prestala posjećivati. On se ruga onim malobrojnih gledateljima koji su još na tribinama.
U nedostatku bilo kakvog smislenog gospodarskog ili socijalnog programa, Milanović se ruga članovima vlastite stranke, ali i građanima ove države. On stavljanjem ruke na srce, zazivanjem Tuđmana i klicanjem domoljubnih parola svojima poručuje da je nedodirljiv, da mu ništa ne mogu i da je on neprikosnoveni gazda. On napuhuje vlastiti ego i želi svojim partijcima reći da je trenutno toliko jak da može bacati rukavicu u lice desnici preuzimajući njihovu retoriku. On dakle istovremeno baca rukavicu u lice i oporbi.
Milanović bi oporbu htio uvući u uličarske rasprave o tome kome pripada Tuđman, tko ima monopol na ruku na srcu kod intoniranja himne, on želi raspravu o tome tko se prvi nakon Tuđmana suprotstavio agresivnoj srpskoj politici. Milanović želi s oporbom o svemu pričati, osim o gospodarskom i socijalnom programu jer je tu najtanji. Milanović ne želi pričati ni o položaju Hrvatske unutar EU-a. Dok se izbjeglički val valjao kopnom Srbije prema Hrvatskoj, on se naslikavao na hrvatskome ratnom brodu u Sredozemnom moru koji spašava izbjeglice što brodovima dolaze u Italiju. Nije mu palo na pamet pokušati pripremiti državu za izbjeglički val, pa se sad zbog toga posvađao sa svima koji još uopće žele pružiti mu ruku u predvorju sjedišta EU-a.
Kao i uvijek dosad kad je Milanović htio biti sarkastičan u politici, to nas skupo košta. Prvi put u povijesti zapadni svijet Srbiju je doživio civiliziranijom državom od Hrvatske. O gubicima hrvatskog gospodarstva zbog zatvaranja granice neću ni govoriti. Kad je o tim pitanjima trebalo razgovarati i postići nekakav dogovor, možda čak i politički konsenzus sa svim parlamentarnim političkim opcijama Milanović je kasnio na sjednicu Vijeća za obranu, a kad je konačno došao te nekoliko minuta telefonirao pred svima, prvo pitanje bilo je vezano za mjesto na kojemu za stolom sjedi Predsjednica Republike. Pametnome dosta. Kad bi barem i Milanoviću bilo dosta barem tih loših sarkazama.
Izvor: politikaplus.com
