Kako je SDP režirao ‘sukob’ sa Srbijom
Je li SDP režirao „sukob“ sa Srbijom? – Izbjeglička, preciznije rečeno migrantska, kriza kroz koju prolazi Hrvatska posljednjih desetak dana, otkad je rijeka migranata iz Srbije s mađarske rute skrenuta prema Hrvatskoj, postala je prvorazredni izborni adut prije svega Milanovićevoj koaliciji.
Svo to bildanje tobože patriotskih mišića prema Srbiji, Mađarskoj i Sloveniji, sve te populističke parole koje posljednjih dana izvikuje Zoran Milanović koji se tek na kraju mandata sjetio da je Hrvat i da treba braniti hrvatske državne i nacionalne interese, pa se čak poziva na Tuđmana, imaju prije svega za cilj na početku izborne kampanje poboljšati rejting SDP-a i njegovih saveznika u koaliciji „Hrvatska raste“.
U cijeloj priči valja postaviti logično pitanje, koristi li Zoran Milanović s migrantskom krizom samo nastalu situaciju ili mu je ona poslužila da još jednom režiranom konstrukcijom skrene pozornost javnosti, kako bi na početku izborne kampanje prešao u protunapad protiv događajima zatečene HDZ-ove Domoljubne koalicije. Treba podsjetiti da je prije nego li su tisuće izbjeglica i migranata nahrupile u Hrvatsku i to prije svega preko nezaštićene tzv. „zelene granice“ ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić boravio u Beogradu 16. rujna gdje je o krizi razgovarao sa srbijanskim kolegom Nebojšom Stefanovićem. Tom prilikom, prema priopćenju MUP-a Srbije, Stefanović i Ostojić dogovorili su da „policije dviju država budu u stalnoj komunikaciji kako bi kroz razmjenu informacija pratili situaciju poslije odluke Mađarske da blokira granicu“. Tada je Ostojić izjavio da se u sljedećih nekoliko dana može očekivati oko 4.000 izbjeglica, a kasnije je ismijao predviđanje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da je Hrvatska suočena s valom od 40.000 izbjeglica i migranata. Ako se sa srbijanskim kolegom dogovorio da policije dviju država budu u stalnoj komunikaciji, kako se moglo dogoditi da Ostojić izjavi da se očekuje tek nekoliko tisuća izbjeglica, a oni idućih dana nahrupe u desetcima tisuća.
Je li hrvatski ministar bio u stalnoj komunikaciji, ili se ona odnosila na to da se zavara hrvatska javnost a onda u predizborne svrhe udari na Srbiju. Kao što su događaji kasnije potvrdili, Ostojićeva predviđanja su bila potpuno pogrešna, jer ga je o izbjegličkom valu koji je krenuo prema Hrvatskoj očito pogrešno informirao njegov srbijanski sugovornik, ili su njih dva dogovorili nešto sasvim drugo. Kad je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić u pitanju, onda se treba podsjetiti slučaja s kukastim križem u Splitu na utakmici Hrvatske i Italije. U prvom intervjuu što ga je dao nakon afere sa svastikom Ranko Ostojić je izjavio na RTL-u kako počinitelji vjerojatno ne će nikad biti pronađeni, što je skandalozno od jednog ministra unutarnjih poslova koji je na taj način bacio sumnju da je i sam bio dio te provokacije s ciljem da se diskreditira Hrvatska.
U sadašnjoj pak situaciji Zoran Milanović na čelu SDP-a i odlazeće Kukuriku koalicije koristi migrantsku krizu da bi branio hrvatske nacionalne i državne interese. U ovih desetak dana od sastanka Ostojića sa srbijanskim kolegom u Beogradu naglo je došlo do pogoršanja odnosa između dvije zemlje s blokadom cestovnog prijelaza na Bajakovu, s izmjenom teških riječi na relaciji Milanović-Vučić, s upozorenjem kako blokada škodi gospodarskim odnosima, što može izazvati srbijanske protumjere, s osobito naglašenom kampanjom srbijanskih medija koji su čak proglasili Zorana Milanovića ustašom. Migrantska kriza kolikogod bila ozbiljna i teška pala je u drugi plan, a u prvom planu pojavio se Zoran Milanović kako bi iskoristio nastalu situaciju da bi tobože pokazao čvrstu ruku prema Srbiji. On je iskoristio priliku i da napadne predsjednicu države zbog njezine kritičke izjave o politici njemačke kancelarke Angele Merkel.
SDP i njegovi izborni koalicijski partneri na kraju četverogodišnjeg mandata u kojemu su zemlju zadužili za dodatnih 100 milijardi kuna u kojemu se Hrvatska našla na dnu ljestvice u Europskoj uniji, s visokom nezaposlenošću i odljevom mladih ljudi iz Hrvatske, ulazi u izbornu utakmicu sa ciničnom parolom „Hrvatska raste“, jer sve što je u Hrvatskoj u posljednje četiri godine raslo imalo je negativan predznak. Zato je SDP-u migrantska kriza došla ne samo kao naručena, nego je pružila Zoranu Milanoviću mogućnost da režiranim skretanjem pozornosti s glavnih problema zemlje i režiranim sukobom s istočnim susjedom pokuša povratiti izgubljenu naklonost birača. To je međutim kalkulacija kratkog daha, jer hrvatsko biračko tijelo u prijelomnim izborima kakvima se mogu smatrati idući glasuju „protiv“ a ne „za“. Takvi su bili izbori 2000. godine kad je poražen HDZ, takvi su bili i izbori 2003. godine kad je uvjerljivo poražen Račanov SDP, te izbori 2011. godina kad je HDZ s Jadrankom Kosor doživio težak poraz.
Vjekoslav Krsnik
