Milan Ivkošić: Tuđmanova izdaja do izdaje…
Kad će dio Dnevnika posvetiti činjenici da su zastupnici SDP-a napustili sabornicu kad se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti? Ili zastupnicima iz prvog saziva Hrvatskoga sabora, među ostalim i SDP-ovim, koji su završili u četnicima? Ili da su se neki novinari iz “krajinskih” četničkih glasila poslije Oluje uhljebili u nekim hrvatskim novinama, što će reći da su s njima cijelo vrijeme rata bili u petokolonaškom doticaju? Ili da je podosta novinara koji i danas u Hrvatskoj žele biti politički kriterij “navijalo” za JNA i četnike sve dok se očekivalo da bi oni mogli okupirati i pokoriti Hrvatsku?
“Razotkrivačima istine” o padu Vukovara glavni su izvori agresorske obavještajne montaže – Što je bila hrvatska obrana i pobjeda u Domovinskom ratu? Izdaja do izdaje, predaja do predaje, dogovor do dogovora, trgovina do trgovine. Tuđman se zaratio sa Srbijom u dogovoru s Miloševićem, s Miloševićem je dijelio Bosnu i Hercegovinu, izdao je Vukovar, Bosansku posavinu… Hrvatska je vojska cijelo vrijeme rata sa Srbima trgovala. Neki od tih negativnih mitova o ratu pogotovo su razglašavani za okruglu, 20. obljetnicu pada Vukovara, a savim slučajno u medijima su prednjačili novinari i urednici koji su uvijek jako voljeli Tuđmana i Hrvatsku, a među njima ima i onih koji su svoju ljubav za domovinu otvoreno izražavali očekivanjem da će nas JNA pregaziti. Miroslav Tuđman tvrdi – Tuđmanovi razgovori sa zapovjednicima na ratištu i izvješća Siniše Glavaševića u kojima za izdaju Vukovara optužuje predsjednika, Vladu i saborske zastupnike i koja je prikazala Hrvatska televizija montaža su KOS-a.
O tim montažama na suđenju Slobodanu Miloševiću svjedočio je nitko drugi nego član Centralne grupe KOS-a Mustafa Čandić koji je sudu objašnjavao kako su se isječci iz više razgovora slagali u jedan koji je trebao biti kompromitantan za hrvatske dužnosnike i demoralizirajući za branitelje. Umjesto da se time, kao i onima koji takve razgovore objavljuju, bave policija i Državno odvjetništvo, oni postaju vjerodostojan argument u ocrnjivanju predsjednika Tuđmana i svekolike hrvatske ratne vlasti, te, dakako, služe za stjecanje i oduzimanje poena u političkim rivalstvima.
Moglo je u ratu biti nezadovoljnih i časnika i vojnika, pogotovo 1991., kad su okolnosti za obranu bile sve samo ne povoljne, i kad su napadani i drugi hrvatski gradovi a ne samo herojski Vukovar. Ali kako se može za izdaju optuživati vodstvo zemlje koja se morala braniti bez oružja, jer su jugovojsci i oružje Teritorijane obrane predali oni koji zacijelo pripadaju krugu u kojem se Tuđmana i druge optužuje za ratne tragedije? Bit će da u tome i jest bit takvih optužaba. Jer onima koji ih pronose u javnosti nepodnošljiva je pomisao da je takva isprva goloruka zemlja izvojevala trijumfalnu pobjedu nad jednom od najjačih europskih armija! Da bi se ta pobjeda, koja je, uostalom, zadivila svijet i vojne stručnjake, koliko-toliko zasjenila, ondašnje vodstvo zemlje treba što žešće optužiti, i to koristeći se najbolnijom ratnom ranom – Vukovarom.
Dakako, u prigodnom trenutku, za obljetnicu pada grada, kad je cijela javnost na tu ranu usredotočena. Ali ima prigodnih trenutaka i obljetnica koje Zoran Šprajc, Sandra Križanec, Hrvoje Zovko i drugi nikad neće ni spomenuti. Kad će HTV, kad joj je toliko stalo do rasvjetljavanja prošlosti, nekom prigodom dio Dnevnika posvetiti već spomenutoj, izdajničkoj predaji oružja Treitorijalne obrane zločinačkoj JNA, predaji koju su u svoju časnu povijest ubilježili Račan i njegovi komunisti?
Kad će dio Dnevnika posvetiti činjenici da su zastupnici SDP-a napustili sabornicu kad se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti? Kad će dio Dnevnika posvetiti zastupnicima iz prvog saziva Hrvatskoga sabora, među ostalim i SDP-ovim, koji su završili u četnicima? Kad će dio Dnevnika posvetiti činjenici da su se neki novinari iz “krajinskih” četničkih glasila poslije Oluje uhljebili u nekim hrvatskim novinama, što će reći da su s njima cijelo vrijeme rata bili u petokolonaškom doticaju? Kad će dio Dnevnika posvetiti činjenici da je podosta novinara koji i danas u Hrvatskoj žele biti politički kriterij “navijalo” za JNA i četnike sve dok se očekivalo da bi oni mogli okupirati i pokoriti Hrvatsku?
U nekoliko novinskih redakcija, a i na HTV-u, neki su već pripremali objašnjenja s kojim će se pred okupatorom iskupiti zbog “prisilnog” izvještavanja koje je naređivala “Tuđmanova ustaška vlast”. Danas su ti novinari i njihovi istomišljenici “najhrabriji” u “razotkrivanju istine” o padu Vukovara i drugim ratnim izdajama hrvatske vlasti, a glavni su im izvori agresorske obavještajne montaže. Dakle, tko je izdajnik?
Milan Ivkošić/vecernji.hr
