Važno je da je GONG uvijek nepristran i objektivan. Sjećate li se ne tako davnog referenduma “U ime obitelji“? Kad je taj “ognjištarski referendum više nego uspio “sastale se delije nasred zemlje Hrvatske“ i počele cmizdriti . Jedna od profesionalnih narikača bila je i predstavnica GONG-a koja je “nepristrano i objektivno pratila tijek referenduma”.

Čitam na jednom lijevom portalu duhovitu misao “SDP-ova zvona Zvone“. Ali još se ipak ne zna “Kome zvona zvone“. Zvone Boban je rekao što je imao za reći i točka. Njegovo osnovno demokratsko pravo. Čak i u ovakvoj demokraciji koja jedva diše na škrge u RH.

Onima koji ga sad ciljaju otrovnim strjelicama jer se opredijelio za jednu stranu poručio bih samo jednu riječ: zavežite! Imao je hrabrosti 13. svibnja 1990. godine uletjeti s dvije noge u milicajca koji je pendrečio Dinamovog navijača i tako predstavio tko je i što je. Za ovu predizbornu opciju opet je trebala hrabrost. Što ja o toj njegovoj odluci mislim potpuno je irelevantno. On se opredijelio prije nego što su izbori počeli, ali i prije nego li su završili. Mnogi će se javno deklarirati kad izbori završe. Naravno, za pobjedničku stranu. Tu su oni nepogrešivi. Oni znaju rezultat svake utakmice. Odmah nakon njezina završetka. Podsjeća me to na jedan stari vic iz doba demokratske i samoupravne Juge. Hvale se tako Amerikanc, Rus i Jugoslaven s jednog našeg malog otoka tko ima bolji i demokratskiji izborni sustav. Rus kaže: “Mi u SSSR smo ogromna zemlja, ali tri mjeseca nakon završetka izbora imamo sve rezultate iz Europe i Azije i znamo sve članove naše Dume. Kaže Amer: “To nije ništa. Mi smo isto ogromna zemlja, ali 24 h nakon okončanja izbora mi do zadnjeg glasa znamo tko je pobijedio!” “Svaka čast drugovi!” javi se Jugoslaven s jednog dalmatinskog otoka . “Mi u samoupravnoj i demokratskoj Titovoj Jugoslaviji raspišemo izbore te šest mjeseci prije nego što izađemo na izbore već znamo tko je pobijedio!”

Albert Camus je napisao: “Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje nego po onima koje javno iznosi.“

Tko o čemu, kurva o poštenju. Tu izrečicu znaju i u GONG-u. Radi se o jednoj tipičnoj ljevičarskoj udruzi koja naš novac troši na dva zanimljiva načina. Prvi je da, gdje god stigne, propagira i promovira Lijevu našu, a drugi je da se silno trudi uvjeriti sve oko sebe u svoju nepristranost, objektivnost i kompetentnost. No, kad im GONG udari po srcu čuje se ritam prekrasne melodije iz pjesme od Triglava do Đevđelije. Oni su, skromni i radišni, našli metu u liku suca Ivana Turudića o kojeg se dnevno očeše poneki u pravilu nepismeni ljevičar. Neoprezni Turudić popio kavu s Josipom Rimac iz HDZ-a koja, usput rečeno, više izgleda kao manekenka nego političarka. Neoprezni Turudić, koji očito nije sklon istospolnim kavicama, sreo je atraktivnu HDZ-ovku i pozvao je na kavu znajući da DORH vodi istragu protiv HDZ-ove manekenke. Nema tu ni pravomoćne optužnice, a kamoli presude. Ipak nije zgodno, misle u GONG-u. Da je, recimo, sudac sreo pravomoćno osuđenog gradonačelnika Andru Vlahušića i da je sklon istospolnim kavama pozvao bi on i Andru. Kava je kava. Naročito u ovim teškim vremenima. Ovako je GONG presavio hartiju i crvenom tintom napisao “prosvjednu notu“ Državnom izbornom povjerenstvu upozorivši ga da je sudac tom kavom ugrozio “načela nezavisnosti, objektivnosti, nepristranosti, transparentnosti, efikasnosti, profesionalizma i usmjerenosti na pružanje usluga biračima“.

Ni manje ni više. Svojedobno je Predsjednik DIP-a bio na ručku u jednom restoranu u društvu osoba koje su skupile neku sitnu lovu za pomoć Branimiru Glavašu. Sve su to potanko opisali “demokratski“ hrvatski mediji, ali od GONG-a ni “mu” ni “be”. Naime, lova je bila za Vijeće Vrhovnog suda, a predsjednik VSH je i predsjednik DIP-a. Rekli bi, zna GONG odabrati svoju metu. No, važno je da je GONG uvijek nepristran i objektivan. Sjećate li se ne tako davnog referenduma “U ime obitelji“? Kad je taj “ognjištarski referendum više nego uspio “sastale se delije nasred zemlje Hrvatske“ i počele cmizdriti . Jedna od profesionalnih narikača bila je i predstavnica GONG-a koja je “nepristrano i objektivno pratila tijek referenduma”. Kao razlog fijaska “napredne i istospolne opcije” mudra predstavnica GONG-a navela je, sa suzama u očima, nedovoljnu podršku državnih organa istospolcima. K’o prstom u… sridu. Protiv referenduma bio je Predsjednik države, Predsjednik Vlade, Predsjednik Sabora, svi ministri i 95 % medija. Moja klijentica Zrinka Cvitušić, čuvši za tragičnu vijest da je referendum uspio, izjavila je da ju je sram što je Hrvatica. Sve što je imalo vlast i medije, sve što je lijevo u Lijepoj našoj vodilo je “partijsku propagandu“ protiv referenduma i usprkos tomu do suza rastužili predstavnicu GONG-a. Inače, po prirodi stvari objektivnu, nepristranu, nezavisnu, transparentnu, efikasnu, profesionalnu i usmjerenu na pružanje usluga biračima. Naročito lijevim. No, život je još jednom iznevjerio nade GONG-a i Slavice Lukić koja je puna dobrih želja napisala: “Ako ga DIP zaobiđe u imenovanju izbornih povjerenstava za predstojeće parlamentarne izbore, bit će to ozbiljan udarac vjerodostojnosti jednog od najmoćnijih sudaca u državi”. I tako bi. S nogometnim rezultatom 6 : 3 DIP je imenovao Suca Turudića predsjednikom Izbornog povjerenstva za koje je nadležan Županijski sud u Zagrebu.

Stipe Mesić svjedočio je svojevremeno u Haagu sam protiv sebe. Zbog generalocida.

Poznati novinar iz Hrvatske koji se nedavno proslavio razgovorom s Zvonimirom Bobanom, Miljenko Jergović doživio je nedavno zvjezdane trenutke svoje vrtoglave karijere. Bez obzira na Antu Tomića koji je u punoj staralačkoj snazi, Miljenko je za dužinu Antina nosa prvi presjekao ciljnu vrpcu i dobio ovogodišnju Njegoševu nagradu. Lijep trofej u niski trofeja koje je pulen Jagne Pogačnik pokupio na “ovim prostorima“. To je inače najugledija crnogorska nagrada, koja je u pravilu do sada dodjeljivana piscima na kraju karijere. Mnogi znajući za tu činjenicu iskreno su živnuli misleći da je svijeća dogorjela onom koji nam je otkrio da je Tuđman “lešina sa Mirogoja“, a Draža Mihajlović trodimenzionalni good Gay. Ali prerano su se veselili. Miljenko još nema ni “pet banki“. Miljenko je ovaj put bio nezaustavljiv. Pomeo je i ozbiljnog igrača Davida Albaharija, srpskog prozaika međunarodnog ugleda. David je dva desetljeća stariji od “našeg“ Miljenka i po mnogima je Njegoša trebao dobiti on. Ali žiri je bio jasan, decidiran, neovisan, transparentan i naročito efikasan. Predsjednik žirija istakao se k’o velika muha u čaši mlijeka. Tu je čast ovaj put imao Vlaho Bogišić brat supruge našeg Miljenka ili kako se to lijepo kaže šogor. Kraj ovako neovisnog, objektivnog i transparentnog žirija David Albahari imao je jednake šanse k’o tele koje dovezu u klaonicu Jakopec u Hrvatskom zagorju.

Nešto drugo je zanimljivo ili bolje rečeno upravo dražesno. Hrvatska lijeva intelektualno-kulturna scena ponosno i konzekventno odšutila je ovaj evidentni skandal. Zamislite da je, recimo, Ivan Aralica slučajno dobio nagradu na “ovim prostorima“, a da je predsjednik žirija brat njegove supruge! Kakva bi se dreka digla. Zvonko Maković, Jagna Pogačnik, Srećko Horvat, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić, Bora Dežulović, Damir Pilić, Zlatko Gall, Ante Tomić I brojni drugi zgrozili bi se, naravno, s pravom. Evo kakvi smo mi Hrvati. Jalni što su Miljenko i njegov šogor donjeli još jedan trofej u Lijepu našu. Koga boli neka pati, ali Njeguša smo donijeli mi Hrvati. Mi Hrvati…!!!

Zbog čestih gužvi i zastoja koji su nastali u nedjelju zbog zagrebačkog maratona, Slavonska avenija postala je Slalomska avenija.

Komunisti su super talentirani lašci. Lansirali su neke pojmove za koje su i sami uvjereni da su laž, ali svakodnevnim recikliranjem pretvaraju ih u istinu. Sjetite se tobožnjeg Milasovog “mozga od 2 marke“, Rojsovog “tko je jamio, jamio je“, Tuđmanove “sretan sam što mi žena nije Srpkinja“, Vukojevićevog silovanja Muslimanke koja nikad nije ni postojala itd. Čitam u Jutarnjem od 7. i 8. listopada ove godine kvalificiranog “tuđmanologa“ Slavicu Lukić. Naslov “Franjo Tuđman i Hugo Chavez pod istim kišobranom“. O čemu se radi. Slava je negdje pročitala da 1 % Hrvata ima u bankama ušteđevinu od 75 milijardi kuna. To je navedno rekao na stranačkom skupu u Makarskoj popularni ministar Boris Lalovac. Slava poznaje samo i isključivo sud svoje partije. Naravno, Slavica dobro zna tko je stvorio “malu i besramno bogatu manjinu i pauperiziranu većinu.“ Glavom i bradom Franjo Tuđman. Isti onaj Tuđman za kojeg je Stipe rekao engleskim novinarima da je iznio iz Hrvatske oko 10 milijardi dolara za sebe i obitelj. Obitelj koja danas, za razliku od Mesića, jedva spaja kraj s krajem. Slavica, kao rasna novinarka, zna da je glavna privatizacija u Hrvatskoj okončana krajem 1989.g. tzv. Markovićeva. Zna ona da je Tuđman, okružen udbašima i zaokupljen stvaranjem države, trebao osobno provjeravati privatizaciju svakog poduzeća ili firme koja je preostala nakon Markovićeve privatizacije. Pa imao je vremena, ali nije imao volje. Srbi i JNA bili su daleko od Zagreba. Oko 30 km. Već mladež SDP-a danas zna da je Tuđman, usprkos 4 godine krvavog rata, usprkos oko 700 000 tisuća prognanika i izbjeglica, usprkos obnove, usprkos ilegalnog i skupog naoružanja koje ima zahvaliti Mesićevom Budi Lončaru, zadužio RH samo sa 4,5 milijardi dolara (s dugom bivše Juge otprilike isto toliko) tako da je u času smrti Franje Tuđmana RH bila dužna oko 9 do 10 milijardi dolara. U daljnjih i slobodarskih 15 g,. lijevice i desnice sposobni, liberalni i snalažljivi Račan, Sanader, Kosorica, pa i Milanović zadužili su RH za siću od 50 milijardi ne dolara nego eura. I sad nam inventivna Slavica prodaje muda pod bubrege doznavši za Sveto pismo koje je lansirao Ministar financija. I to u predizbornom vremenu. Slušajući SDP-ove ministre kako pričaju o uspjesima ove Vlade, čovjek dobiva dojam da će Hrvatska, koja je tehnološki toliko napredovala, uskoro lansirati čovjeka na Sunce!!! Tko u to vjeruje neka se javi Slavici u Jutarnji. Možda će neki ideološki istomišljenik dojaviti novinarki nove detalje o brutalnom silovanju muslimanke od strane ognjištara Vice Vukojevića.

1. listopada opet je pokazao da se potrošači mogu uspješno musti pomoću struje.

Da je EU pušiona to znaju već i naši nepušači. Skup bezličnih birokrata. Činovnički mentalitet sklon izmišljanju tople vode ili drvenih peći. Eto čitam ovih dana novi EU biser. Vlasnici, da prostite, javnih kuća ubuduće moraju znati jezik svojih zaposlenica. Praktična i humana odluka. I fin smisao za humor. U seksualnoj industriji uvodi se jedinstveno tržište. Vlasnik jednog dobro uhodanog bordela recimo u Hamburgu morat će u školi za strane jezike polagati ukrajinski, mađarski, bugarski, hrvatski, slovenski it. Što je ostalo od one stare izreke: “koliko jezika govoriš, toliko vrijediš”? Tako će naše poliglote daleko iza sebe ostaviti EU vlasnici bordela.

U prepunom domu Domu Hrvatske vojske Stipe Mesić je navodno nedavno održao predavanje “Divizioni u Regionu“ uz simultani prijevod na hrvatski!

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save