Ostojić poslao poruku naciji da Milanović laže
Junačeći se „prosvjednom notom“ za koju niti je ovlašten, niti je smije poslati, zapravo je Ostojić uz blagoslov Milanovića javno potvrdio da Merkel i Faymann ne drže do aktualne vlasti i njezina šefa nimalo više nego do nužne i prolazne nevolje, koju razuman čovjek ne smije ignorirati.
„Moje su društvo Merkel i Faymann“- tvrdi Milanović.
Samo nekoliko dana kasnije, iz istupa Ranka Ostojića jedino se može protumačiti da su Merkel i Faymann Milanovićevo društvo u lovu, birtiji ili na boćalištu, a nikako u ozbiljnim državničkim poslovima. Vjeruje li netko da Faymann i Merkel zovu na boćanje Milanovića?
Očito uvjeren da je šefu milo čuti dreku protiv Mađara, makar se i ne zvali Orban, pronicavi Ranko najavio je zaobilazni udar na Mađare preko „diplomatske poduke“ Njemačkoj i Austriji. Jer, nisu uhitili „mađarskog kriminalca prvoga reda“ Hernadija.
Stvarno, kako je moguće da ozbiljna država u zajedničkome pravnome poretku EU ne ispuni zahtjev države saveznice što je i zakonski obavezna prema konvencijama EU?
Moguće je.
Jedini razlog za neispunjavanje takvoga zahtjeva jest to što ni Njemačka ni Austrija ne vjeruju u poštenje hrvatskoga pravosuđa i aktualne Vlade pa prosuđuju da čovjeka iz zemlje koju poštuju, bez rezerve ne smiju izručiti Hrvatskoj.
Koja bi druga mogućnost bila?
Nema je.
Školovani diplomati, državnici i ozbiljne države šalju poruke na više načina. Nesolidnim sugovornicima i partnerima najčešće poruke šalju ignorirajući njihove zahtjeve.
Može li to Ostojić shvatiti?
Da može, vjerojatno ne bi javnom kuknjavom i „prosvjednim notama“ blamirao svoga šefa i sebe nakon eskapade o „bliskosti državnika“ dok su lupali po Predsjednici i Orbanu. Time je eksplicitno Milanovića nazvao – lažovom.
Tko razuman može vjerovati u opravdanost progona Hernadija nakon farse u kojoj se Sanadera osuđuje za mito prema izjavi pokajnika Ježića, koji pred Županijskim sudom i očima cijele nacije tvrdi da je pet milijuna eura na njegovome računu i da će ih vratiti državi za najviše mjesec dana pa ih ne vrati nikada?
Time se nije Ježić izblamirao jer od takvih je to za očekivati. Izblamirala se država i njezina vlast. Milanović i Ostojić na primjer.
Kako i na temelju čega onda uređeni i funkcionalni pravosudni sustavi Njemačke i Austrije mogu prosuditi da je tjeralica za Hernadijem vjerodostojna, ako imaju tisuće argumenata da državna vlast koja ju je poslala – to nije. Je li netko zaboravio „lex Perković“?
Možda.
U Hrvatskoj je pitanje vlasti i moći prekriti te stvari zaboravom uoči izbora, ali u Njemačkoj i Austriji – nije.
Junačeći se „prosvjednom notom“ za koju niti je ovlašten, niti je smije poslati, zapravo je Ostojić uz blagoslov Milanovića javno potvrdio da Merkel i Faymann ne drže do aktualne vlasti i njezina šefa nimalo više nego do nužne i prolazne nevolje, koju razuman čovjek ne smije ignorirati.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
