Otvoreno pismo gdje Mire Ivanišević papi Franji
Članica Hrvatske udruge Benedikt i suradnica portala croative.net Mira Ivanišević uputila je otvoreno pismo papi Franji, kojeg prenosimo.
Mira Ivanišević, Split
Sua Santita Francesco
S.Jorge Mario Bergoglio
Casa Santa Marta
00120 – Citta del Vaticano, Vaticano/Italia
Kanonizacija bl. Alojzija Stepinca, otvoreno pismo.
Poštovani papa Franjo!
Razlozi za moju odvažnost za obraćanje Vama u formi otvorenog pisma su:
– U svim medijima u Hrvatskoj i susjednim državama je objavljeno priopćenje vašeg nuncija u Beogradu mons.Orlanda Antoninija od 26.rujna ove godine u kojem je, prema srpskom listu Politika, izjavio: „ Proces kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca ne će se nastaviti prije ili tijekom rada zajedničkog srpsko-hrvatskog povjerenstva kojega je osnutak predložio papa Franjo i prije nego to obje strane prihvate“. Diplomat pri Svetoj Stolici Antonini je još rekao da je sretan što su SPC i KC u Hrvatskoj prihvatile papin prijedlog i da će mješovito povjerenstvo istražiti činjenice i događaje u tom „mračnom periodu povijesti“, te kako je to važan korak na putu k pomirenju i da će nas istina osloboditi.
– Ali u tom mračnom periodu stradavale su i druge vjerske zajednice kao islamska i židovska pa bi i one morale biti zastupljene u tom nepotrebno predloženom povjerenstvu.
– Kanonizacija bl. Alojzija Stepinca postala je nažalost javna stvar, pa tako i ne više samo vjerska i crkvena. Neprimjereno je da sada ona podliježe nekoj arbitraži ili o sudu onih koji su najviše strahota nanijeli hrvatskom narodu.
– Mnoštvo naroda vas je dočekalo na Kubi i SAD-u željno vaših riječi ohrabrenja i podrške u vjernosti Rimokatoličkoj crkvi, što je i pokazatelj da svi vjernici bez obzira na kojem kontinentu žive, jer svi proživljavamo
iste nevolje, imaju iste potrebe za duhovnošću i potporom.
– Moji prijatelji i ja više nismo u godinama kada smo pokušavali tražiti svrhu vjere i dokaze u Isusovim porukama kao da se to može objasniti matematikom ili fizikom, Vjera je vjerovanje. Pogotovo teško je shvatiti i prihvatiti sve donesene crkvene dogme, pa i onu o nepogrešivosti pape..
Trudimo se ostati pošteni vjernici, živjeti prema deset božjih zapovijedi,
slijediti nauk naše crkve i prije svega ne mrziti i pomoći ljudima u nevolji.
U svemu nam je nit vodilja Sveto pismo.i naši svećenici.
Naša katolička crkva je uvijek ostala vjerna Svetoj Stolici u Vatikanu. Zbog te vjernosti je naš bl. Alojzije Stepinac i bio mučen. Ali nakon svakih represija se je naša Crkva obnovila. Tako i nakon 1945. kada je najveći broj katoličkih svećenika-njih 667, fratara, redovnika i redovnica bio poubijan. U nijednoj komunističkoj državi Srednje i Istočne Europe nije izvršen takav pokolj.
Prema našem nadanju smatrali smo da ćete i Vi papa Franjo, prihvaćen otvorenog srca kao svi vaši dosadašnji prethodnici s Rimokatoličkom crkvom upravljati prema Isusovim porukama, koje slušamo kroz evanđelja na svim Svetim misama, pa tako da je i kanonizacija bl. Alojzija Stepinca samo pitanje katoličke Crkve i njezinih analiza i prikupljenih dokumenata i da ćete samo na toj osnovi donijeti svoju odluku o kanonizaciji, jer radi se o katoličkom – hrvatskom blaženiku.
Postavlja se pitanje: je li povjerenstvo osnovano jer se ne vjeruje katoličkim svećenicima u Hrvatskoj kao i komisiji koja je mukotrpno pripremala dokumentaciju za kanonizaciju? Koji je uopće vaš stav prema nama katoličkim vjernicama u Hrvatskoj?
Da ste donijeli svoju odluku kako blaženik Alojzije Stepinac prema dosada prikupljenim dokazima ne ispunjava uvjete za proglašenje svetim, mislim da bi svi mi bili razočarani, ali bi prihvatili vašu odluku, a Blaženika bi i dalje častili i molili mu se kao do sada.
Kod tog nametnutog povjerenstva treba uzeti u obzir da on ne predstavlja volju i spremnost većine katoličkih vjernika u Hrvatskoj i dijaspori, već da se na njega gleda kao na novo poniženje koje ovog puta dolazi od vlastite Crkve.
Rimokatolička crkva je prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti.Prema koncilskom shvaćanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva. Dok SPC ima sasvim drugačiji položaj u svojoj državi.
Nuncije Antonini spominje pomirbu između navedenih crkava što je stvarno neshvatljivo, jer obje crkve imaju punu slobodu djelovanja u R Hrvatskoj i u svemu i surađuju, i na ekumenizmu.
A ako je mislio na političku pomirbu, koju zastupaju mnogi svjetski političari, pa čak i nakon zadnjeg krvavog agresorskog rata nakon 1990. onda se za tu pomirbu mora napraviti mnogo toga, ali to ne bi trebalo biti povezano sa samom kanonizacijom
Ako nuncije misli, a kako navodi, samo na mračan period povijesti 1940. do 1945. i poslije onda ste u povjerenstvo morali pozvati i predstavnike Italije, Njemačke i drugih koji su u to vrijeme ratovali na našem području.
Sveta Stolica mora jasno reći da ima novu politiku, a to je voditi svjetovnu politiku između država, a ne samo vjersku. Možda Vam uspije svojom svjetovnom politikom dovesti mir u Izrael i u Siriju, što bi stvarno bio Dar Božji.
Kao mali dokaz kako se u narodu ne prihvaća povjerenstvo dostavljam priloge:
A) Dva osvrta „Kanonizacija Alojzija Stepinca“ objavljena na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća.
B) Osvrt Maria Filipi/dragovoljac.com s temama:- Ljuljaju se stupovi laži, – Četiri stupa “Zatvora laži“, – Kanonizacija Alojzija Stepinca „pod ručnom“, – Panika oko „Za dom spremni“, – Jasenovac – Balon koji se je ispuhao, – Ustaše – posljednja slamka spasa.
C) Potpora Hrvatske pravoslavne crkve kanonizaciji katoličkog blaženika Alojzija Stepinca.
Po svemu imate dragi papa Franjo i nuncije Antonini veliki ugled i utjecaj na državnu Srpsku pravoslavnu crkvu. Bilo bi dobro da se paralelno uz nepotrebne pregovore oko kanonizacije založite i za plaćanje ratne štete koju je Srbija sa svojim vojskom nanijela Hrvatskoj. Kod toga ne mislim na sveukupnu ratnu štetu od 142 milijarde US dolara već samo na onu koja je direktno nanesena crkvenim objektima, grobljima i crkvama.
To su bile provjerene metode, poubijaj i potjeraj stanovništvo i sruši sve što je povijesni i vjerski dokaz da su tu živjeli Hrvati.
U privitku dostavljam dokumentaciju koja govori o štetama na crkvenim objektima: 12 raznih novinskih isječaka iz ratnih vremena i jednu knjižicu „Das Vermaechtnis lebt weiter“, Die Zerstoerung kirchlicher Bauten koja predstavlja monografiju uništenih ili teško oštećenih crkvenih objekata samo
na području jedne Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split. Tiskane u Splitu 1995.
U knjižici je prikazano i područje na kojem djeluje Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i na kojem su izvršena rušenja i oštećenja, a koja predstavlja samo manji dio ukupne štete nanesene Crkvi u Hrvatskoj. U monografiji su objavljene slike i opisi srušenih crkvica, samostana, župnih ureda i kapelica čak i u najmanjim seoskim župama u Dalmaciji i njezinoj Zagori,
Ukupne procijenjene štete su iznosile 20.188.000 DEM.
Knjižicu posjedujem samo na njemačkom jeziku.
Uvjerena sam da nuncije Antonini živi u Beogradu veoma dobro i ugodno jer je to grad koji pruža narodno gostoprimstvo, ali uz ugodu i sastavljanju nekih povjerenstava radi dolaska do neke istine bilo bi potrebno da se zainteresira za patnje drugog naroda, da djeluje u duhu nauka Rimokatoličke crkve i u interesu njezinih vjernika. Ima priliku dok je u Beogradu da na putu traženja neke nedefinirane pomirbe popriča s predstavnicima SPC i o nanesenim nepravdama hrvatskom katoličkom narodu od 1918. pa do danas.
Nadam se vašem razumijevanju i molim da još jednom preispitate potrebu nekog povjerenstva koje je po svemu nepotrebno i uvredljivo.Ali kada ste ga već donijeli da postavite najkraći mogući rok u kojem je potrebno donijeti rješenje, a ne da se ponovno sve produžuje na nepoznati broj godina.
Želim vam od srca dobro zdravlje i da još dugo možete vršiti svoju odgovornu misiju.
