AKO NE MOŽEŠ IZGUBITI, NEMAŠ PRAVO POBIJEDITI!
Euro nije stabilan ekvilibrij! Tako tvrdi Erik Nielsen iz londonske UniCredit Bank AG. Eurozona gradi potporne zidove dok se urušava. Možda je spas novo širenje? Dug Grčke prepolovljen je dramatičnim smanjivanjem vrijednosti njenih obveznica, a isti je dan talijanska riznica u Rimu prodala obveznice u vrijednosti 7,93 milijardi eura! I vidi slučajnosti, isti iznos okrenuo je F&C Asset Management Plc u Londonu pod ravnanjem Davida Mossa, direktora European Equities tima, koji kaže da najveći problem postaje činjenica da banke više nisu sposobne financirati sebe! Valjda se Talijani nadaju da će i njihov dug biti prepolovljen. Da takav dar ne bi pao i nama, Vlada je našla načina da se zaduži kod “domaćih” poslovnih banaka.
Tko može disciplinirati članice Eurozone? Žongliranje obveznicama u najboljem slučaju daje anemičan ekonomski rast. U ovome slučaju imamo kupovanje vremena, kaže nam Jonathan Loynes iz londonskog Capital Economics Ltd. Koncepcija Eurozone kao zasebne topologije u labavoj uniji bila je promašaj od prvog dana. Nijemci su na početku te europske utopije praktično prepolovili vrijednost marke-obveznica u tuđem posjedu, ali svjetska depresija topi efekte te financijske obmane i razotkriva besmislenost monetarne unije suverenih zemalja. EU se mora rasformirati ili prihvatit viziju Jürgena Habermasa o čvršćoj saveznoj europskoj državi. Habermasov model “Europe različitih brzina” zamalo je zaživio podjelom Eurozone na dvije skupine, slabiju i jaču, odnosno na slabiji i jači euro. Iako se čini da još živi diskretna euro-topologija {ø,Eurozona}, ima tu svakakvih skupina.
Guido Westerwele, njemački ministar vanjskih poslova, izjavio je u svome intervjuu za Frankfurte Rundschau i Berliner Zeitung da Eurozona mora donijeti novi Pakt stabilnosti i rasta. Ovakva Eurozona je “bezubi tigar”! Tako to biva, ugovor o pridruživanju potpisali smo s jednom unijom, a ulazimo u posve drugu. Težimo novom paktu s Hitlerom, odnosno sa Osovinom, a na nepoznat broj godina pridružujemo se Saveznicima, našem tradicionalnom neprijatelju!
21-stoletje
Kako razumjeti što se događa na formacijskom planu? (1) Europske vlade spašavale su svoje banke, a sada Francuska i Njemačka pokušavaju prepoloviti grčke dugove u obveznicama na štetu privatnih banaka, financijskih institucija i različitih fondova, zapravo svih onih financijskih subjekata koji su kupovali grčke obveznice. Koliko je to prihvatljivo? Ako grčke obveznice posjeduju i financijski subjekti izvan Eurozone, njihova će vrijednost na tržištu pasti zbog jeftine ponude u Eurozoni. I što kada jednog dana stignu na finalnu naplatu? Eurozona pokušava novonastali minus od 100 milijardi eura prevaliti na Kinu, ali je to prilično sumnjiva računica, jer Kina i ovako drži u obveznicama Eurozone četvrtinu svojih rezervi. Čini se da SAD i EU preko obveznica drže u šahu Kinu, ali i Kina je time zaštićena, pa SAD moraju Kini osigurati naftu ako žele napasti Iran.
Kina investira u EU izvan Eurozone, u Englesku i u Mađarsku! (2) Imamo strukturne probleme EU: čelnici Eurozone postigli su dogovor o jačanju kreditnih sposobnosti Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF), koji će narasti na bilijun eura. Trebao bi pomagati prezaduženim članicama Eurozone, ali kako će na sve to reagirati neke opasne članice EU izvan Eurozone? (3) Većina europskih krupnih transakcija događa se u Londonu i posredovanjem londonskih centrala svih svjetskih boja. (4) Imamo opasnosti virtualnog novca u elektroničkim transakcijama, koje nameću Eurozoni povećanje gotovinske pričuve, odnosno kapitala visoke kvalitete. Možda se posve vratimo na kovanice! Neka, bit će veselja za sve – klasični falsifikatori ponovno se vraćaju na scenu, kako u svakodnevnom životu, tako i na malim i velikim ekranima.
Koliko su francuske i njemačke banke autonomne, a koliko su one tajne ispostave giganata Citibank, Bank of America, JPMorgan Chase i Wells Fargo? Sanira li Eurozona Grčku svojom voljom ili po diktatu financijskih centara moći u SAD i ostatku svijeta? U našim relacijama, morate narasti do veličine Agrokora, ili poput Zabe i PBZ postati dio veće europske mreže, pa ste sigurni. Joe Kernan, kritičar prosvjeda protiv Wall Streeta, upozorava da “nemogućnost pada” ne ide uz kapitalizam. “Ako ne možeš izgubiti, nemaš pravo pobijediti!”.
Možemo li očekivati da velike banke prosvijetle države, koje ih svako malo moraju spašavati, a male banke svoje bedaste klijente, koje ovako banke nesmetano pljačkaju? Što je gore, “loš profit” ili “proaktivan gubitak”? Danas se kod nas često spominju investicije koje brzo vraćaju dobit. Steve Denning uspoređuje to sa prelaskom na droge – kada krenete time putem, teško je prestati. A kada doza izostane, nastupa delirij! Volckerovo pravilo dio je Dodd-Frank regulacije (reforma Wall Streeta u smislu zaštite klijenata) – ograničava banke na investicije koje donose korist njihovim klijentima. Govori se i o posebnim provizijama klijenta za korištenje njihovih depozita, mimo ugovorene kamate!
Republikanski senator Bob Corker traži zaštitu štediša od rizičnih aktivnosti banaka ili povratak na Glass-Steagull odredbu iz 1933. koja strogo razdvaja komercijalno i investicijsko bankovno poslovanje. Možete biti 100 posto prosvijetljeni, ali to samo pogoršava stanje ako vam drugi kroje kapu. Bespomoćno promatramo kako poslovne banke uništavaju budućnost naše djece. O čemu je riječ? Zašto strane banke režu granu na kojoj sjede? Nikako ne treba smetnuti sa uma da su krize u Irskoj i Portugalu potaknute obavještajnim uplitanjem i da se nešto sličnom dogodilo u Grčkoj, koja je pridružena EU na osnovu friziranih podataka! Sve više postaje evidentno da je duboka kriza u RH u dobroj mjeri posljedica obavještajnog uplitanja, kako europskog i svjetskog, tako i onoga regionalnog, naslijeđenog iz Jugoslavije. Polovica nametničkih struktura u RH uživa međunarodnu podršku, pa je gradnja jeftine države praktično nemoguća. Zemlju vode potrošene lopine, koje su uvezane na domaće i međunarodno obavještajno-kriminalno podzemlje. Ne možete ih maknuti niti demokratskim metodama, niti nasiljem.
Američki magazin Forbes objavio je tekst “Hrvatska u EU – katastrofa koja čeka da se dogodi”. Još jedna šepajuća ekonomija postat će uteg za EU, kaže nam utjecajni kolumnist Richard Levick. Dao je pristojan prostor izjavama Nataše Srdoč iz Adriatic instituta, koja je zajedno s kolegom Joelom Anand Samyjem osnovala euroskeptičku stranku Hrvatska 21. stoljeća. Nataša Srdoč poznata je kao zagovornik uvođenja flat-taxa, jedinstvene porezne stope. Levickov tekst počinje podsjećanjem na pitanje Bismarcku što će prouzrokovati slijedeći rat u Europi. “Nešto će se prokleto dogoditi na Balkanu” – odgovorio je Bismarck. Grčka je na Balkanu! Hrvatska također! Levick podsjeća da mišljenje Nataše Srdoč da borba protiv korupcije treba biti globalni prioritet. Srdoč ukazuje na naše disfunkcionalno sudstvo – želi procesuirati sve sadašnje i bivše političare koji su se obogatili na neobjašnjiv način. Levick kaže da je korupcija u Hrvatskoj bezobzirna i sistemska! Toliko da glede našeg pridruživanja EU mijenja “how” u “if”! Pridruživanje EU može biti katastrofa za hrvatski narod! Američki i europski porezni obveznici investirali su tijekom proteklih deset godina milijardu eura u reforme RH, bez ikakvih rezultata. MMF je doveden u nezgodnu situaciju da pusti RH da bankrotira ili da nastavi hraniti grabežljive hrvatske političare. Levick tvrdi da SDP podržava dolazak MMF u RH, pa referentni sukob Milanović – Linić možemo gledati kao sporenje oko izborne prezentacije. Prema tvrdnjama Jeffreyja Kuhnera, kolumnista Washington Timesa, Hrvatska 21. stoljeća zalagat će se za reviziju pristupnog sporazuma Hrvatske i EU, za koji smatra da je loš. Ako ne može biti promijenjen, mora biti ukinut!
