Povijesna odgovornost MOST-a za sudbinu Hrvatske u sve nesigurnijoj Europi
Položaj Hrvatske u sve nesigurnijoj Europi
“Na povijesnim prijelazima, u epohama kriza i katastrofa, treba se ozbiljno zamisliti nad kretanjem povijesnih sudbina naroda i kultura. Kazaljka sata svjetske povijesti pokazuje presudan trenutak nadolazećeg sumraka kad je vrijeme za užgati svjetiljku i pripremiti se za noć” (Nikolaj Berdjajev).
“Mislioce starih vremena ne smije se podcijeniti. Bili su oni neizmjerno pametni ljudi, u mnogom pogledu pametniji od nas. Imali su veliku prednost nad nama, jer su razmišljali i o onim prilikama kada vrijeme nije besprijekorno. Računali su na mutacije i katastrofe. Znali su da prosječnim vremenima odgovaraju prosječne teorije. U kriznim vremenima, međutim, potrebne su sasvim drugačije teorije. Tada su potrebni dublji zahvati i veća odvažnost” (Bela Hamvas).
Treba biti posve otvoren: europski narodi iako su svi bijele rase i pripadnici kršćanskoga kulturnog kruga tijekom čitave svoje povijesti međusobno su ratovali, povijest Europe povijest je sukoba, nasilja i ratova. Kao katolici znademo da uzroke takva slijeda povijesti Staroga kontinenta možemo tražiti u nesavršenoj ljudskoj naravi i „misteriju zla“ (mysterium iniquitatis). Ovdje se, međutim, ne želimo upuštati u teološka promišljanja nego postaviti jedno pitanje koje se slijedom navedenoga nameće samo od sebe: ako europski narodi unatoč svim sličnostima nisu mogli živjeti u miru, a posebno ne u „vječnome miru“ o kojemu je sanjario Immanuel Kant, kako je moguće očekivati nešto drugo kad je u pitanju odnos europskih naroda i neeuropskih useljenika, pripadnika drugoga civilizacijskog i kulturnog kruga, koji već desetljećima, a pojačano posljednjih godina, ulaze u Europu? Na to pitanje EU-ropski glavešine ne nude odgovore. Umjesto odgovora na ovo pitanje slijepo se daje potpora američkoj vanjskoj politici na Bliskome istoku i podliježe pritisku korporativno-bankarskih krugova koji neeuropske doseljenike tretiraju kao „rezervnu vojsku kapitala“.
Iako su i njemačka kancelarka Angela Merkel i britanski premijer David Cameron pred nekoliko godina izjavili da je „multikulturalizam mrtav“ – multikulturalizam, naime, ne funkcionira baš nigdje na svijetu – i dalje se inzistira na provedbi toga nakaznog projekta. Razlozi su jasni: transnacionalnim korporacijama potrebna je jeftina radna snaga kako bi maksimizirale svoj profit. Europski identitet u čitavoj je toj pripovijesti posve sekundaran. Nema te žrtve koju Europska unija i njezini čelnici ne će podnijeti na oltar boga Mamona.
Posljedica takve politike koja daje potporu američkoj vanjskoj politici na Bliskome istoku te inzistira na propalome projektu „multikulturalizma“ (multirasnoga, multivjerskoga promiskuitetnog društva prema principu Melting pota gdje svi gube svoj identitet u ime fiktivne ideologije ljudskih prava) jesu i jučerašnji teroristički napadi u Parizu. Onda kad su europske države odustale od zaštite svojih granica, dopustile nekontrolirani ulazak neuropskog stanovništva na svoj teritorij i uplele se u mrežu američkih geopolitičkih i energetskih interesa na Bliskom istoku, stvorile su pretpostavke za scenarije kakve smo jučer mogli gledati u jednoj od povijesno najvećih prijestolnica europske povijesti, kulture i duha. I dok će god EU inzistirati na ideologiji „multikulturalizma“, odricati se svojih kršćanskih korijena (a upravo je kršćanstvo stvorilo najveća ostvarenja europske kulture i civilizacije) i rješenje svojih demografsko-ekonomskih problema umjesto u ponovnome afirmiranju pozitivnog stava prema Životu (sadašnji protuživotni stav možemo zahvaliti Frankfurtskoj školi i „seksualnoj revoluciji“ koja je rezultirala time da imamo nikad više seksa, a nikad manje novih života) vidjeti u nekontroliranom useljavanju neeuropskog stanovništva – nikakve „mjere protiv terorizma“ ne mogu spriječiti jučerašnje scenarije.
Hrvatska na razdjelnici
Ako želi očuvati svoj identitet Europa se mora vratiti svojim kršćanskim korijenima jer bi i površnim poznavateljima povijesti trebalo biti jasno da je pad moći europskog kontinenta upravo posljedica odustajanja od kršćanstva i kulture izgrađene na temeljima kršćanstva. Ako nastavi s forsiranjem nakaznog „multikulti“ projekta Europu bi mogao pogoditi jugoslavenski scenarij – upravo je Jugoslavija školski primjer kako završavaju protuprirodni „multikulti“ eksperimenti. Većina neeuropskih useljenika nisu teroristi i kriminalci, nego jadni ljudi koji naivno vjeruju u mit o bogatom Zapadu i Europi, no dovoljno je 5-6 dobro istreniranih fanatika da naprave „dar mar“ u bilo kojem europskom gradu. (pored jednoga od jučerašnjih napadača pronađena je sirijska putovnica) Želimo li da sinoćnja pariška večer postane budućnost Europe?
Kriza u Grčkoj i aktualna tzv. migrantska kriza dobrano su potresli temelje Europske unije. Evidentno je da EU nije ono što je bila još do pred dvije-tri godine i da europski narodi sve manje proklamiraju „europske vrijednosti“ (kako se pogrješno nazivaju „vrijednosti“ Europske unije) i gledaju na svoje interese. Konflikte i križna žarišta danas imamo od Ukrajine do Crne Gore (srpsko-ruski pokušaj državnog udara i ruska politika izlaska na Jadran), Bosne i Hercegovine (Dodikova najava ocjepljenja tzv. Republike Srpske), Makedonija i Kosova. Tome treba dodati i neoosmanističku politiku Turske koja se sve više vraća na područje Balkana. U takvome političko-sigurnosnom okruženju – a ono će razvojem migrantske krize i situacije u navedenim državama posve sigurno biti sve lošije – za Hrvatsku se nameće imperativ vođenja mudre i državničke politike koja će u svemu voditi hrvatskim nacionalnim interesima. A ti interesi u ovome su trenutku jasni: 1. Zatvaranje granice i spriječavanje daljnjega nekontroliranog ulaska migranata i izbjeglica u državu, 2. Afirmacija projekta Jadran-Baltika te izgradnja zajedničke sigurnosne strategije s državama na toj uspravnici, 3. Promjena sadašnje vlasti.
Ostanak Milanovića i Pusićke na vlasti u ovakvoj geopolitičkoj i sigurnosnoj situaciji u Europi značio bi još četiri godine balkanizacije i propadanja. Nalazimo se na razdjelnici: Hrvatska ograđena žicom od Srednje Europe u balkanskoj krčmi ili Hrvatska kao srednjoeuropska država u svome prirodnom povijesnom, geografskom i kulturnom ambijentu. Izbor je to između sadašnje Milanović-Pusić balkansko-udboidne vlasti ili vlasti sastavljene od Domoljubne koalicije i MOST-a. Pred MOST-om je povijesna odgovornost za sudbinu Hrvatske. Povijest sve pamti, a na njima je kako će u nju biti upisani.
Davor Dijanović/hkv.hr
