Molitva – Ponedjeljak, 16. studenog
Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.
Sloboda
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti.
Moje uobičajene reakcije me priječe da istražim razna područja svoga rasta i sazrijevanja.
Molit ću za veći osjećaj unutarnje slobode
i da mogu postići nešto novo od onoga što Bog od mene zahtijeva.
Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Lk 18,35-43
Kad se Isus približavao Jerihonu neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi raspitivao se što je to. Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.” Tada slijepac povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: “Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.” Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.” I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Neka nas ova sjajna, dramatična priča privuče svojom radnjom.
Zamišljam se kao slijepi prosjak koji bespomoćno sjedi na rubu puta. Sve što mogu jest glasno vikati kad Isus prolazi. Drugi me trebaju voditi čak i kad mi Isusu kaže da dođem bliže.
Kako se osjećam dok čujem Isusove osjetljivo pitanje puno poštovanja: “Što želiš da ti učinim?” Uskoro će mi se zbog moje vjere i pouzdanja povratiti vid. Radujem se i zahvaljujem Bogu.
Odnosim li se prema prosjacima (koji predstavljaju sve siromašne ljude) i slijepima (koji predstavljaju ljude s nekim nedostatkom) s poštovanjem i osjetljivošću kao što je ih je ovdje Isus pokazao?
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
