Krvave ruke hrvatskih vlasti
Udijeli, Gospodine, život vječni svim žrtvama nedavnih barbarskih napada u Parizu, i utješi njihove bližnje, a nas, ako je Tvoja volja, neka mimoiđe takva strašna kob.
Vjerujem da će gore napisano izmoliti veći dio Hrvatica i Hrvata. Ili: daleko od očiju, daleko od srca, zar ne? Što se nas tiče neka tamo Francuska? Reakcija na tu vijest je hinjeni uzvik – strašno! – i sve po starom, uhodano, bezbrižno, kao što je bila reakcija na smaknuće Tomislava Salopeka, ukoliko se netko od čitateljstva tog nesretnika uopće može sjetiti.
U idealnoj, utopiziranoj državi ne bi postojao kazneni zakon, jer je on uvijek „ultima ratio“, odnosno posljednje sredstvo tj. lijek za učinjeno nedjelo ili nepravdu. Budući da su ideali neostvarivi, jer inače ne bi bili ideali, treba postupati na drukčiji način. Treba poduzeti preventivne mjere kako do zločina i drugih oblika nepravdi ne bi uopće došlo. „Osoba koja namjerava prijeći ili je već prešla graničnu crtu dužna je dati na uvid isprave propisane za prelazak državne granice, podvrgnuti se graničnoj kontroli te ne smije napustiti područje graničnog prijelaza dok nije obavljena granična kontrola“, glasi čl. 26. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice. Ovaj je članak tipičan primjer preventivne mjere koja regulira ulazak i izlazak ljudi iz zemlje u zemlju, tj. prelazak državne granice. Naravno, taj se članak može neprimijeniti ukoliko se radi o prelasku granice iz zemalja Europske unije, no, kruže ozbiljne glasine da Srbija nije članica EU-a?!
Preko 300 000 migranata koje su režimski mediji i zlonamjerni ljevičari dugo nazivali izbjeglicama – jer još uvijek žive u svijetu druga Tite, samoupravnog socijalizma i Pokreta nesvrstanih – ušlo je na teritorij Republike Hrvatske. Možemo samo pretpostaviti koliko je njih dalo isprave na uvid i koliko se njih podvrgnulo graničnoj kontroli? Sto, dvjesto, tristo (ne tisuća)? Vjerojatno je na djelu stara narodna: ne drži se zakona k’o Milanović plota, nego pitaj Ranka Motorolu, on je gospodar granice! Nitko bez njegova miga ne smije ništa činiti.
Lako za slučajeve kad se zakon ne poštuje, a posljedica nema. Nažalost, ovaj je put posljedica preko 120 mrtvih. Tko je kriv? Naravno, onaj koji je pucao ili postavio bombu. No, kriv je također i onaj koji je to omogućio. Možda i Jean Claude Junker koji je mudro preporučio da svi moramo razlikovati migrante i teroriste?! Još kad bi teroristi nosili nekakav vidljivi znak bilo bi to znatno lakše! Kazneno se djelo može počiniti, nečinjenjem i glupošću; to je slučaj kad se moralo, ali se zbog licemjerja i frazetina o humanizmu i ksenofobiji nije djelovalo.
Francuska bi trebala uputiti europski uhidbeni nalog, ili neko drugo sredstvo za Zorana Milanovića, Vesnu Pusić i Ranka Motorolu, oni participiraju u odgovornosti za pariški zločin. Naime, svojom „humanošću“, nekontroliranjem granica, dakle kršenjem zakona vlastite zemlje, izvršna vlast (Vlada) nije učinila ništa da se izglasani zakoni u Saboru provode i time je omogućila slobodan ulaz terorista u EU.
Teroristi očigledno nisu poslušali savjet Vesne Pusić i nisu putovali zrakoplovom u biznis klasi, nego kako su mnogi upozoravali: pješke s migrantima preko Grčke, Srbije, Hrvatske (Opatovca) i dalje u pješačkoj koloni do svojih jataka i zločina u Parizu. Dvojica terorista: Ahmed Almohammad, i Mohamed Almahmod, obojica su 8. listopada prošli kroz Opatovac. Kakva su saznanja o toj dvojici Ranka Motorole. Neka pokaže dokument na koji su način ova dvojica terorista evidentirana? Možda je jednog od njih Ranko Motorola poslao u bosanski komšiluk, preko u Bosansku Bojnu da malo odmori prije zahtjevnih terorističkih akcija. Baš ništa ne treba isključiti…
Zoran Milanović kao prvi ministar vlade mora preuzeti svu odgovornost za rad svojih podređenih. Ranko Motorola je prvi na redu. U skladu s time, Milanović je neizravno odgovoran za masakr u Parizu, među kojima je, prema najnovijim vijestima i jedan Hrvat, što ga čini podobnim za suđenje u Hrvatskoj. Nadalje, odgovoran je i njegov poslušnik-ministar Ranko Ostojić koji je fanatički sprovodio naredbe svoga šefa; no najgore od svega je – odgovorni su svi oni koji su na ovim izborima zaokružili listu Srpske demokratske partije i njezinih satelita. Zaista, hrvatski narode, krvave su ti ruke.
„Od veleizdajnika do masovnog ubojice“, tako će se zvati Milanovićeva autobiografija kad ga proguta i pokaka povijest. Ne će se moći braniti ni samoskrivljenom neubrojivošću, jer sud ne će prihvatiti da alkoholiziranost može toliko pomutiti um.
Hrvati su preko Zorana Milanovića i Ostoja Motorole okrvavili ruke, njihovim propustom ugroženi su životi. Nije smrt tolikih ljudi nešto daleko. Tako završava „humanitarost“, ljevičarenje, diletantizam, nekompetentnost i nesposobnost – u krvi. Svi koji ste dali glas Partiji, molite, klečite, vapite i gmižite za oprostom; ne znam, zaslužujete li ga. Krvave vam ruke, ne do lakta, nego do ramena; vama i vašem „liberalu“ Zoranu i „milicajcu“ Ostojiću. No, kad se promjeni vlast u Francuskoj, kad radikalna desnica, koje se svi trebamo bojati, započne svoju strahovladu, zahtijevat će glave Milanovića i Ranka Motorole, a dosljedno tomu i hrvatskoga naroda kojeg oni (nažalost) predstavljaju/še.
Zločinačko ljevičarenje Hrvata i ostalih zabludjelih europskih zemalja izazvat će još veći zločin – ponovni rast fašizma, a onda, dragi Hrvatice i Hrvati, onda tek slijede plač i škrgut zubi. Europa je žedna krvi, a kako stvari stoje, dobrano će se napojiti…
Milanovićeva izjava da se taj zločin ne može dovesti u vezu s izbjegličkom krizom podsjeća na izjavu jednog čovjeka iz srednjeg vijeka na sudu: „Nisam ga ubio ja, nego moj mač!“
Nego, kad je prema izjavama nadležnih službi u Hrvatskoj sve s migrantima u redu i pod kontrolom, a sigurnost na visokoj razini, neka Ranko Motorola objasni nadležnim službama u EU je li u Hrvatskoj viđen Waleed Abd El Razzak, milooki 27-godišnjak ili je skrenuo u Bosansku Bojnu?
Josip Gajski/hrsvijet.net
