Zločin u Parizu sotonsko je djelo
O strašnome zločinu koji se dogodio u večernjim satima u petak, 13. studenog, u Parizu, na nekoliko mjesta, uz direktno sudjelovanje samo 7 terorista i kada je smrtno stradalo 128 ljudi, a ranjeno oko 300, od kojih je oko 200 životno ugroženo, Večernji list od nedjelje, 15. studenoga, objavljuje članak s nadnaslovom “Zločin Islamske države” i pod naslovom “ISIL-ov udar na čovječanstvo”.
Ja bih osobno rekla “Sotonski udar na čovječanstvo pomoću ISIL-ovih terorista”.
O tome, kako se kaže u Večernjem listu, najstrašnijem terorističkom napadu u novijoj povijesti francuske, američki predsjednik Barack Obama je rekao: “Napad u Parizu napad je na cijelo čovječanstvo i univerzalne vrijednosti koje svi dijelimo”.
Uz najveću osudu toga preteškoga zločina i najdublju sućut obiteljima žrtava i cijeloj Francuskoj, upitala bih Baracka Obamu i sve ostale koji tako misle, koje su to univerzalne vrijednosti koje svi dijelimo? Je li to ozakonjeno ubijanje nerođene djece, najnemoćnijih i najnedužnijih ljudskih bića u gotovo svim državama zapadne civilizacije i kršćanskih tradicija, je li to ozakonjena eutanazija teških bolesnika i nemoćnih osoba već u mnogim državama zapadne civilizacije, jesu li to ozakonjene sve perverzije na seksualnom području, pa čak i incest, je li to ozakonjena pedofilija u gotovo svim zemljama zapadne civilizacije, smanjenjem dobne granice za tobožnje samostalno odlučivanje o seksu sa 18 godina na 14, a negdje i manje? Je li to trka za profitom po svaku cijenu, je li to bacanje velikih količina hrane, dok mnoga djeca u svijetu umiru od gladi, jesu li to golemi troškovi za kućne ljubimce svih vrsta, jesu li to toliki troškovi za sve vrste zabava i uzbuđenja, bez obzira kako se došlo do novca, je li to trka u naoružavanju i izazivanje ratova kako bi se prodavalo oružje i osvajala tuđa bogatstva, kako bi se sve rušilo pa poslije zarađivalo na tobožnjoj obnovi itd, itd?
Koliko ljudi u tim zemljama uopće misli na Boga i njegove zakone?
Svi znamo za Sodomu i Gomoru i znamo kakva je katastrofa pogodila te gradove. Zar ova današnja zapadna civilizacija, po načinu života i udaljenosti od Boga nije gora od Sodome i Gomore?
Nakon ovog strašnoga zločina, cijelo je čovječanstvo i svi lideri tobože ujedinjeno u otporu terorizmu. Svi dižu razinu sigurnosti na najviši stupanj. Tako govore svaki put nakon nekog od takvih zločina, a uvijek iz zaskoči po koji ili šačica terorista.
Naravno, nije to nemoguće riješiti, ali treba dobra volja za promjenu načina života i molitva za Božju pomoć od najviših političkih i duhovnih lidera svijeta. No, njima je to, kako se vidi, sramota i to bi smatrali poniženjem. Otvrdnula su im srca od grijeha, pa ne znaju što je dobro, a što zlo. Udaljili su se od Boga, pa su naravno prepušteni Sotoni.
Gdje je današnji prorok Jeremija? To, na žalost, nije ni sam Papa Franjo, a ni toliki drugi koji bi to trebali biti. Izgleda da ih je sramota govoriti o Sotoni, jer to tobože nije dostojno “intelektualaca”.
Pa i Papa Franjo uglavnom govori o ljubavi među ljudima, socijalnoj pravdi i poniznosti, osuđuje pohlepu, zločine i nasilje i izražava svoju molitvu i svoju blizinu, ali ne čujem da poziva cijeli svijet na obraćenje i život po Božjim zapovijedima!
On kaže: “Tko sam ja da osuđujem?”.
Pa naravno da ne treba osuđivati, jer će Isus osuđivati pri svome drugom dolasku, kako je obećao, ali Papa i drugi Kristovi sljedbenici trebaju opominjati i objašnjavati štetnost grijeha, te ukazivati na zlo koje iz grijeha proizlazi za osobni život grješnika, svakoga pojedinca, a i za sve druge ljude oko njega.
Zar ne treba podsjećati što je Isus rekao nakon nesreće koja se u njegovo vrijeme dogodila, kada je pala kula u Siloamu: “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grješniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!” (Lk 13:2-3).
A što nama preostaje, koji nismo takozvani moćnici svijeta, nego da svaki pojedinačno razmisli o svome životu i ostavi se svojih grijeha, da nastojimo, uz Božju pomoć, živjeti po Božjim zapovijedima i dobronamjerno, iz ljubavi, pomoći svima potrebitima, koliko nam je moguće, te svoju sudbinu i sudbinu svojih bližnjih predati u Božje ruke, prema riječima sestre Basileje Schlink iz knjige “Otac utjehe”: “Tko će imati čvrst temelj, kada ova zemlja bude u bujicama nevolja, da ga one tada ne bi odnijele? To su ljudi čiji život stoji na čvrstome temelju Božje volje i njegovih zapovijedi. Tko svakodnevno čini Božju volju i doživljava da njegove zapovijedi budu mjerilo njegovog života, taj skuplja građevni materijal za gradnju kuće koja čvrsto stoji. Ona se neće srušiti ni u vrijeme velike nevolje. Taj se neće posramiti ni u zlo vrijeme!”?
dr. Ružica Ćavar,
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i
počasna članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Izvor: glasbrotnja.net
