Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) u prvoj polovici ove godine bombastično je najavila strano tematsko vrjednovanje hrvatskih javnih instituta. Bilo je zamišljeno procijeniti tri glavne komponente – znanstvenu aktivnost (primjerice vanjske projekte, broj radova, broj zaposlenih s doktoratom znanosti), doprinos znanstvenom razvoju, financijske izvore i njihovo korištenje te organizaciju i upravljanje institutom. U što se sve pretvorilo, pokušat ćemo pokazati na primjeru Instituta za hrvatsku povijest (HIP).

Tematsko vrjednovanje 25 hrvatskih javnih instituta provelo je 18 stranih znanstvenika podijeljenih u šest povjerenstava. Njihova zadaća bila je pročitati institutske samoanalize, posjetiti institute te napisati za AZVO završno izvješće. AZVO je zatražio od instituta da se do 25. listopada očituju na stručna izvješća stranih ocjenjivača. Oko tematskog vrjednovanja instituta bilo je među našim znanstvenicima, osobito u humanističkim institutima, mnogo nevjerice, pa i prijepora, napose glede izbora povjerenstava. Kako se može iščitati iz zaključka, u izvješću je stavljen naglasak na dva pitanja: na internacionalizaciju rada instituta te zamjerke na jednu publikaciju i znanstveni skup posvećen povjesničaru i prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koji, navodno, potvrđuje nepostojanje institutske želje za dokidanjem jednostranosti bivšeg režimaMnogi se i danas pitaju koji su bili kriteriji za izbor članova povjerenstva? Tako je čitavo povjerenstvo za HIP (Hrvatski institut za povijest) bilo promijenjeno. U početku godine ravnateljica AZVO Jasmina Havranek obavijestila je mjerodavne na Institutu kako će vrjednovanje provesti Martyn Charles Rady i Bojan Aleksov (Schol of Slavonic and East European Studies, University College of London) te Elod Nemerkeny (Central Eurropean University, Ungarn). Međutim, početkom travnja imenovano je potpuno novo povjerenstvo koje su sačinjavali dvojica članova iz Velike Britanije – Helen Hills, University of York i Vincent Lawrenc Gaffney, University of Birmingham te Jon Connelly, University of California Berkeley, SAD.

Zašto ih je toliko zaokupio prvi hrvatski predsjednik?

Neslužbeno se može čuti kako je beogradski povjesničar Bojan Aleksov na radu u Londonu bio glavnim razlogom što je promijenjeno povjerenstvo za HIP. Naša nakana nije baviti se povjesničarskim profilom Bojana Aleksova jer bi se trebalo osvrnuti i na neka druga imena i načelna pitanja glede samog vrjednovanja. Završno izvješće međunarodnoga tematskog vrjednovanja HIP-a ima šest kartica gustoga teksta. U zaključku toga izvješća stoji da je temeljni problem rada Instituta “ograničen fokus: bilo politički, geografski ili tematski”. Zatim se nastavlja: “Internacionalizacija nije lijek za sve, ali nju treba shvatiti kao dio programa otvaranja instituta različitim gledištima. Ironija ‘znanstvenog skupa’ o Franji Tuđmanu jest da je on rezultirao jednostranošću, dok su nam povjesničari s druge strane objašnjavali svoje želje za dokidanjem jednostranosti bivšega režima. Zamjenjivanje jedne vrste pristranosti drugom nije rješenje. Razumijemo da će Hrvatska na neki način uvijek biti težište istraživačke djelatnosti Hrvatskog instituta za povijest, no ono bi trebalo uključivati i mnogo toga drugoga”. Postavlja se pitanje zašto povjerenstvo ne otkriva AZVO -u koji su to povjesničari “s druge strane”, odnosno na koji režim misli – komunistički ili neki treći?

Kako se može iščitati iz zaključka, u izvješću je stavljen naglasak na dva pitanja: na internacionalizaciju rada instituta te zamjerke na jednu publikaciju i znanstveni skup posvećen povjesničaru i prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koji, navodno, potvrđuje nepostojanje institutske želje za dokidanjem jednostranosti bivšeg režima.

U nastavku povjerenstvo napominje kako i “kratak pregled publikacija koje su povjerenstvu predočene izaziva zabrinutost zbog nedostatka kritičkih osvrta na hrvatsku prošlost u radu Instituta”. Navode također da im je predočeno izdanje časopisa HIP-a na engleskom jeziku s trima važnim člancima o pokojnom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, ali “bez spomena njegove kontradiktorne političke osobnosti. Članci djeluju defanzivno i predvidljivo umjesto znanstveno zanimljivo. Štoviše Tuđman se razmatra samo s jedne točke gledišta, čime se čitatelji zainteresiranog za širi pregled ne potiče na daljnje čitanje ovog ili drugih izdanja časopisa (!) To je u svakom slučaju šteta jer su ostali članci i recenzije u tom časopisu vrlo zanimljivi i kvalitetni”.

U izvješću se referiraju i na znanstveni skup o predsjedniku Tuđmanu koji je HIP priredio 2009. Predbacuju da je tom prigodom također “izostao kvalitetan kritički pregled te važne povijesne ličnosti”. Idu čak dotle da tvrde kako se “čini da su određeni povjesničari ipak pokušali osporiti njegova dostignuća, no organizatori skupa spriječili su daljnju kritičku raspravu Tuđmanove politike”. Glavna je preporuka povjerenstva da se rad Hrvatskog instituta za povijest oslobodi okova proizvodnje “naše povijesti” koja ide za stvaranjem naizgled pozitivnoga hrvatskog “nacionalnog identiteta”.

Zašto se povjerenstvo pored svih drugih skupova, publikacija, knjiga i projekata “uhvatilo” tako zdušno Franje Tuđmana, nije posve jasno, ali desetogodišnja “domaća svirka” o njemu, kao i sve žešće projekcije “jugosfere” jasno daju odgovore.

Internacionalizacija – maska za “jugosferu”

Povjerenstvo se posebno pozabavilo preporukama za “internacionalizaciju” rada HIP-a. Za to je potrebno, kako kažu, “uključivanje stranih znanstvenika u aktivnosti instituta”, posebno onih koji bi, kako dodaju, “preispitali čvrsto uspostavljene ‘istine’ hrvatske nacionalne narative”. Izrijekom se nastavku sugerira da bi to “značilo ne samo uključivanje više ljudi iz drugih zemalja u uredničke i druge odbore, već i njihovo redovito sudjelovanje u donošenju odluka o izdavanja članaka i knjiga te održavanju znanstvenih skupova”. Potreban je netko, kako se navodi, “s pravom glasa, koji bi osigurao da će konferencija o važnoj povijesnoj ličnosti uključivati i kritičko sagledavanje”. No povjerenstvo nije stalo na tomu te predlaže “redovite serije predavanja na kojima bi sudjelovali i inozemni znanstvenici te stalnu prisutnost nekolicine gostujućih znanstvenika iz inozemstva koji bi sudjelovali na sastancima i seminarima na Institutu i novim viđenjem doprinijeli njegovu radu”.

Ovdje se Hrvatsku nedvojbeno percipira kao nemoćnu, nesposobnu i potpuno zaostalu zemlju. Na toj crti povjerenstvo, dosljedno sebi, poseban naglasak stavlja na “pojačan rad na uspostavi kontakata – idealno kroz zajedničke istraživačke projekte – sa znanstvenicima iz bivše Jugoslavije”. Jedan od argumenta je da područja bivše države “dijele toliko zajedničke povijesti i da povjesničari od Zagreba sve do Niša i Skopja mogu lako komunicirati” ili, kako dodaju, “intelektualno govoreći što je veće zajedničko ‘tržište’, to bolje, a sa stajališta povijesnih znanosti, što je intenzivnija interakcija povjesničara iz bivše Jugoslavije. tim su izgledniji novi znanstveni dosezi i novo razumijevanje”.

Povjerenstvo suprotno povijesnom iskustvu računa da hrvatski čovjek ništa nije naučio iz gotovo stogodišnjeg “bratskog zagrljaja” od kojeg su i kosti pucale.

Politikantsko izvješće

Što se dobilo s ukupnim vrjednovanjem humanističkih instituta, nije poznato, ali je nedvojbeno da smo dobiliskandalozno, potpuno politički obojeno, zapravo politikantsko izvješće o HIP-u. To se dogodilo zato što se povjerenstvo nije držalo postavljenih zadaća. Politički ciljevi bili su im primarni. Zadaće za koje su bili plaćeni bacili su pod noge te izvješće pretvorili u projekt od kojeg ne odustaju njihovi politički mentori. No od samog izvješća čini se još prjepornijim postupak AZVO-a. Postavlja se pitanje što su htjeli s vrjednovanjem i angažiranjem “poznatih” stranih znanstvenika. Osim što je odvaljena bešćutna pljuska hrvatskim znanstvenicima, također je obezvrijeđena i njihova rasudna snaga. U što se sve pretvorila proklamirana “zemlja znanja”? Konačno, zašto ne reći da je time narušen integritet hrvatske znanosti. U izvješću nema ni riječi o racionalnosti i učinkovitosti rada HIP-a, napose financijskim izvorima i njihovu korištenju te organizaciji i upravljanju HIP-om, ali zato ima vrlo spornih ocjena i zastrašujućih prijedloga. Znanstvena aktivnost obrađena je i ocijenjena po poznatoj matrici nekih domaćih i stranih krugova, a sve u svrhu afirmacije “jugosfere”. Izvješće je zapravo najočitiji obrazac uspostave “jugosfere” u povijesnoj znanosti. AZVO će na vrjednovanje hrvatskih javnih instituta utrošiti oko 500.000 kuna. Žalibože svake lipe koja je isplaćena za evaluaciju HIP-a. Zaključno, nameće se pitanje koliko će, ako su i druga izvješća o tematskom vrjednovanju slična ovome, sve ovo poslužiti za projekciju Mreže javnih znanstvenih organizacija u nas. Hrvatska vlada kao osnivač AZVO-a trebala bi se pozabaviti tim “kukavičjim jajetom”, a ravnatelji i znanstvenici trebali bi hrabrije progovoriti o skandalu koji se skriva, jer izgleda da nije samo riječ o skandaloznom izvješću za HIP, već i za neke druge nacionalne i humanističke institute. Od svega ne može oprati ruke ni Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Marko Curać
Hrvatski list

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save