Uloga medija u sumraku demokracije u Hrvatskoj
Jedan od glavnih temelja stabilnih i razvijenih demokracija u svakom društvu jest sloboda medija.Omogućavanje nezavisnog, kritičnog i stručnog mišljenja neophodno je za razvijanje pluraliteta i zastupljenosti svih zdravih interesa koji su u duhu s vremenom, ali i koji se rezolutno suprotstavljaju nedemokratskim tendencijama koje imaju za cilj destabilizirati demokratske vrijednosti u društvu.
Koliko god je za demokraciju ključna neovisnost medija, toliko je autoritarnim i totalitarističkim sustavima kontrola medija važna za provedbu njihovih ciljeva.
Mediji su, zapravo, jedno od najsnažnijih oružja u rukama političkih elita, ako ne i najsnažnije. Primjerice, prosječan čitatelj, koji se po svojoj prirodi zanima za procese u društvu čiji je član, teško može imati vlastiti stav o nekomu ili nečemu, jer njegov stav je gotovo uvijek posljedica onoga što mu mediji serviraju.
Mediji su već razvili izrazito funkcionalne alate s ciljem manipulacije nad stavovima čitatelja. Pojednostavljeno i slikovito rečeno – neka politička ili javna osoba, evo, uzmimo za primjer papu Franju je samo ono što mediji kažu da papa Franjo jest. Tako prosječan čitatelj gradi stav o papi Franji na osnovu onog što mu serviraju mediji.
No, da ne bi mislili da se takve stvari događaju negdje u inozemstvu moramo znati da se takve stvari, nažalost, događaju i kod nas. Hrvatska i mainstream mediji u Hrvatskoj nisu uopće iznimka, te se gotovo svakodnevno susrećemo s komentarima i čitateljima kojima je možda jedini prozor u svijet, primjerice, Jutarnji list.
Biti nečiji kreator stvarnosti je zaista neizmjerna moć i to političke elite vrlo dobro znaju, ali i koriste kako bi provele svoje ciljeve. Jugokomunistička politička elita u Hrvatskoj je uvidjela kako, ukoliko želi ostvariti svoje ciljeve i zadržati priviliegije koje su imali za vrijeme komunističkog režima, mora potpuno zavladati medijima i preko njih manipulirati s javnošću. I zaista, neke izrazito vješte manipulacije u javnosti su sada već etablirane ‘činjenice’, a poslužile su jugoslavenskim, komunističkim političkim elitama da se vrate na vlast, a često se služe tim manipulacijama. Neke od tih manipulacija su već spominjane na ovom portalu, kao primjerice, politika pritiska i manipuliranja na vrh HDZ-a koju je provodio, nanovo osnovani, Nacional. Nacional je, otkad je nanovo osnovan, gotovo svako izdanje posvetio HDZ-u i to uglavnom pišući izrazito negativno o vrhu HDZ-a želeći na takav način stvoriti negativan dojam kod birača kako bi se SDP održao na vlasti. Nije samo Nacional u službi vladajućih već gotovo većina mainstream medija u Hrvatskoj.
Dovoljno je pogledati nedavno održane parlamentarne izbore u Hrvatskoj, rezultate i medijsku ulogu u njima. Gotovo svi koji, čak i površno, prate politička događanja u Hrvatskoj znaju da se bez Mosta neće moći sastaviti nova vlada i da se Domoljubna koalicija i koalicija Hrvatska raste bore da bi se članove Mosta priklonilo na njihovu stranu, te da se krene u proces sastavljanje vlade.
Kako je Most izrazito heterogena družina, čiji članovi se međusobno i ne poznaju dovoljno dobro, ona je i odlična meta za oštre, manipulativne medijske napise čiji cilj je destabiliziranje političke situacije u Hrvatskoj. Treba razumjeti da Most nije bitan toliko u medijskoj strategiji pritiska na njih, koliko je bitno preko Mosta destabilizirati HDZ i pokušati očuvati SDP.
Ako samo pogledate unazad desetak dana medijske natpise o pregovorima s Mostom, uvidjet će te kako su mediji zaboravili tko je relativni pobjednik izbora i kao da je potpuno neprirodna koalicija Mosta sa Domoljubnom koalcijom te da je jedino ‘razumno’ rješenje koalicija Mosta i SDP-a iako se to kosi s osnovnim načelima demokracije, jer većinu glasova na parlamentarnim izborima je dobila Domoljubna koalicija i kao takva, trebala bi imati prednost u sastavljanju buduće vlade.
No, SDP-u, jugoslavenskoj, komunističkoj političkoj eliti nikada i nije bilo stalo do demokracije jer njihov mentalni sklop je navikao na jednoumlje gdje samo jedna partija vlada i kontrolira medije, a putem medija kontrolira društvo.
Medijska falanga u službi razbijanja HDZ-a
Upregnuti mediji s ciljem očuvanja SDP-a na vlasti taj cilj provode ‘bombardirajući’ javnost navodnim previranjima u HDZ-u, pa već sada najavljuju smjenu Karamarka, a na njegovo mjesto imputiraju Andreja Plenkovića koji se jasno ogradio od medijskih insinuacija.
No, medijska manipulacija, unatoč ogradama Plenkovića i dalje traje, a mediji svoje tekstove brane idejom “demokratizacije” HDZ-a. Nije bez razloga ova ‘briga’ medija za ‘većim stupnjem demokracije’ u HDZ-u jer se pod krinkom demokracije zapravo želi kontrolirati i uništiti jedina snaga koja se otvoreno suprostavila jugokomunističkoj političkoj eliti.
Dolaskom Tomislava Karamarka i Milijana Brkića na vlast u HDZ-u najavljena je lustracija u Hrvatskoj. Pobjede HDZ-a, pod novim vodstvom, na dosadašnjim izborima je bio alarm za uzbunu, a mnogi su se uplašili kada je Josip Perković (radi kojeg se pokušao mjenjatu Ustav – zamislite da se poradi jednog čovjeka mjenja Ustav?!) izručen Njemačkoj, pa se krenulo u spašavanje stečenih pozicija koje su u tom trenutku ozbiljno ugrožene.
Nacional je prvi krenuo žestoko i gotovo uvijek je ciljao na Karamarka i Brkića pretpostavljajući tko čini najveću prijetnju. Zoran Milanović na čelu SDP-a poseže u džep i dovodi ponajboljeg političkog PR stručnjaka na svijetu Alexa Brauna, te ga masno plaća s tri milijuna kuna, kako bi mu svojim sposobnostima pomogao da se spasi i ostani premijer još jedan mandat, iako je već visoko kotirao kao najnepopularniji političar u zemlji. I SDP, zaista, radikalno mjenja svoju taktiku i predodžbu u javnosti, no, još uvijek nedovoljno za solidniji rezultat na nadolazećim izborima.
Za popravljanje imidža SDP-a najviše su utjecali mediji, ali ne na način da pišu hvalospjeve SDP-u i Zoranu Milanoviću već su krenuli u ambiciozno rušenje jedinog pravog protivnika – HDZ-a. Tako su se nizali članci s ciljem kompromitiranja vodstva HDZ-a, a isticala se potreba za ‘demokratizacijom’ HDZ-a.
Osoba koja je trebala poslužiti za ovakav prikaz u javnosti je bio Drago Prgomet koji je dao ostavku u HDZ-u, a nakon koje je dobivao sve više medijskog prostora, dok su ga mediji prikazivali žrtvom nedemokratskih procesa u HDZ-u. No, kako Drago Prgomet shvaća demokraciju najbolje je pokazao kada se, nakon parlamentarnih izbora na kojima se natjecao s ekipom Mosta, sastao bez znanja ostalih članova, a prije svega bez znanja Bože Petrova, čelnog čovjeka Mosta, sa Zoranom Milanovićem te tako kompromitirao Most i bacio mrlju na njhov izborni rezultat. Uopće nije bitno o čemu su Milanović i Prgomet razgovarali, dovoljno je znati da Milanović drži medije u svojim rukama, a ti isti mediji su ‘gurali’ Prgometa na čelo HDZ-a, opet pod krinkom “demokratizacije”. Pametnom dosta.
Nakon takvih prozirnih pokušaja dolazi red na Plenkovića i Stiera koji su odjednom ponovno zanimljivi medijima te ih već ustoličavaju na vodeće pozicije u HDZ-u. Iako se Plenković ogradio od takvih medijskih insinuacija one naravno i dalje traju, a cilj je jedan te isti – destabilizirati HDZ i srušiti aktualno vodsstvo stranke koja najavljuje dekomunizaciju i obračun s uvoznim lobijem.
Stier najavljuje pisanje politološkog eseja u kojem će ponuditi reformu stranke i to najavljuje u medijima dok traju pregovori s Mostom i gdje se još uvijek ne zna tko će biti novi mandatar za sastavljanje vlade. Na taj način se želi stvoriti slika u javnosti kako je zapravo HDZ taj koji je izgubio izbore, a nije, te kako HDZ treba prerasti u modernu, europsku, konzervativnu političku stranku, koja će zauzeti svoju poziciju desnog centra na političkom spektru, naravno, s novim vodstvom koji ima ‘umjerenije’ stavove.
Zbog čega i kome su potrebni ‘umjerenjaci’?
Pojam ‘umjereniji stavovi’ je floskula kojom se u javnosti želi direktno radikalizirati vodstvo HDZ-a koje je najavilo otvorenu borbu protiv jugokomunističke političke elite i uvoznog lobija koji koči razvoj domaće proizvodnje, a koje bi se zamijenilo ‘novim’ ljudima koje bi javnost prihvatila i pozdravila te bi im na taj način dala svojevrsni legitimitet. Ovdje se radi o klasičnoj zamjeni teza, gdje se prikrivenom totalitarističkom metodom koriste instrumenti demokracije u svrhu totalitarističkih ciljeva, a predstavlja se kao nužna dobrobit za demokraciju.
Manipulacija s javnošću je uvreda svakoj etabliranoj demokraciji i odlika je totalitaristčkih političkih sustava. Baš zbog toga treba jasno i glasno ustati protiv totalitarstičkih metoda jer nas vode u nazadna vremena i sumrak demokracije.
U Hrvatskoj jugokomunitička politička elita koristi medije za provedbu svojih totalitarističkih ciljeva i tako ozbiljno narušava tranziciju u demokratski politički sustav. Ostaje nada da će ključni akteri shvatiti ove medijske spinove te razumno i racionalno na njih odgovoriti.
Adam Bartolić/hrsvijet.net
