IVICA ŠOLA: Ja islamofob? Zašto ne!
Politička korektnost je AIDS mišljenja, koji se na društvenoj razini očituje infekcijom “virusom” orvelijanskog novogovora koji uzrokuje (auto)cenzuru. Primjerice, ako u tom jezičnom imaginariju iznesete kritički stav protiv homoseksualnog posvajanja djece utemeljenog na argumentima, vi ne dobijete protuargument, već etiketu – homofob.
Argumenti se uglavnom ne razmatraju, jer niste toga dostojni, budući da se fobični, vama treba terapija. U tom slučaju etiketiranje inomišljenika je ujedno i njegova psihijatrizacija, jer fobije su fenomeni iz psihijatrijskih manuala.
Što piše u Kuranu
Bruckner tako govori i da su sve te silne riječi sa sufiksom “fobija” izumi u funkciji političkog i društvenog discipliniranja “nepoćudnih” koji, umjesto da papagajski ponavljaju mantre novog jednoumlja zvanog politička korektnost, u najboljoj tradiciji zapadnjačkog kritičkog mišljenja u kojem nema tabua, dovedu u pitanje određeni koncept.
Tako je i s izumom islamofobije. Taj “izum” ima dvostruku funkciju danas: njime se ne ide ušutkavati samo kritičke ali dobronamjerne Europljane, već i same muslimane. Kada Europljanin upozorava na problematične stvari u islamskoj religiji kao takvoj, a ne tek u “radikalnom islamu”, on je islamofob.
Jednako tako, uz pomoć toga pojma ide se ušutkati muslimane koji se usuđuju kritizirati svoju vjeru, prokazuju integralizam, traže reformu obiteljskog kodeksa, jednakost među spolovima, kao i pravo na apostaziju. Takve obično mlatnu fetvom, ponekad i ubiju. I onda se ograđuju: To nije pravi islam! Nisam siguran da nije, s obzirom na ono što piše u Kuranu i islamskoj pravnoj tradiciji…
Mnogim vjerskim službenicima u islamu ozbiljno manjka samokritike, oni su samokritiku zamijenili samoobrambenim stavom. Čini mi se da je jedan od njih i čestiti i dragi zagrebački imam Mirza ef. Mešić. U razgovoru za jedan dnevni list efendija je prošli tjedan, govoreći o islamu u Europi, stvar postavio tako da je na jednoj strani truli i moralno dekadentni Zapad, a na drugoj živi, ponosni i autentični islam.
Tako Mešić veli: “Okrenutost materijalizmu, hedonističkom iživljavanju, bludnim radnjama, porast homoseksualizma, nebriga za roditelje i obitelj, stajat će Europljane demografskog deficita.” Pa dodaje kako Europu naseljavaju mladi ljudi iz Sirije, Iraka i Afganistana “koji još njeguju i čuvaju obiteljske veze, koji se \’rano\’ žene i udaju, koji vole svoje obitelji i svoju vjeru”.
I poentira s našom islamofobijom: “I zbog toga, nažalost, postaju \’opasnost\’ za ostarjelu Europu. Zbog toga je danas desničarima postala omiljena, ali i opasna, floskula \’islamizacija Europe\’. Treba napomenuti da iznošenjem ovakvih činjenica, nažalost, među Europljanima raste i ksenofobija, islamofobija, pa i rasizam, tj. opasne bolesti od kojih se Europljani još nisu izliječili, a koje su ih u prošlosti mnogo puta stajale.”
A što mogu kršćani
Kod nas na Zapadu sloboda govora je svetinja, pa je normalno i potrebno da i zagrebački imam slobodno govori, dapače. U islamskim zemljama, koje nisu “ksenofobične” kršćani ne samo da ne mogu slobodno govoriti već ih se zbog njihove vjere i ubija, masovno, već stoljećima.
Na Zapadu muslimani slobodno grade džamije, u islamskom svijetu izgraditi crkvu ravno je senzaciji. One koje postoje masovno se pale. Kršćani su gotovo istrijebljeni, dok broj muslimana na Zapadu raste, uživaju sva građanska i socijalna prava.
Kršćane u većini islamskih zemalja tretiraju kao građane šestog reda. Početkom 20. stoljeća u Turskoj je bilo 30 posto kršćana, danas ih nema ni 1 posto, masakrirani su. U Egiptu je 1975. bilo 25 posto kršćana (kopti), danas ih je jedva 5 posto. U Siriji je početkom 20 stoljeća kršćana bilo skoro 50 posto, danas ih je zanemariv broj. Dio je protjeran, dio ubijen.
Od završetka 2. svjetskog rata više od deset milijuna kršćana zbog diskriminacija raznih fela emigriralo je iz islamskog svijeta. U Saudijskoj Arabiji kršćanstvo je zabranjeno, a religiozna praksa kazneno djelo…
Da ne nabrajam dalje, biti kršćanin, nemusliman općenito, u velikoj većini islamskih zemalja je noćna mora, mlati ih se poput muha. Oni mogu samo sanjati tretman koji muslimani imaju kod nas, na Zapadu.
Truli smo? Pa zašto onda dolaze?
Kršćani s druge strane Mediterana nisu migranti, već starosjedioci, dakle, povijesna religija, kao i islam u Hrvatskoj. No nemaju ni izbliza isti tretman kao islamska zajednica u RH i zagrebački imam Mirza ef. Mešić.
Zato, kada Mešić proziva Zapad za ksenofobiju, rasizam i islamofobiju, manjka mu samokritike, pogled u zrcalo. Neka govori što ga volja, mi smo Zapad, no smatram da nema moralno pravo soliti pamet nama zapadnjacima i drviti o islamofobiji i ksenofobiji sve dok kršćani u islamskim zemljama ne dobiju ista prava kao muslimani u Europi, pa i u RH. Ako smo tako dekadentni i moralno iskvareni, rasisti, zašto ovamo dolaze, ovamo na truli Zapad?
S obzirom na “tolerantni” tretman koji nemuslimani imaju u islamskim zemljama, koji razuman čovjek ne bi bio islamofob? U tom kontekstu, i ja sam islamofob, zašto ne!
IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA
