ZAŠTO JE ŽARKO PUHOVSKI JOŠ U SEDLU?
Puhovski jaše i dalje, Domovinski rat je za njega bio građanski rat ‘obespravljenih Srba i ustašoidnih Hrvata’
Žarko odavno kuži sve. Još od 1971., kad su “kontrarevolucionari“ zaprijetili neprežaljenoj Jugi. Tada je nastupila opća apsana i na sudu su se našle sve same ustaše s dna kace: Vlado Gotovac, Jozo Ivičević, Zlatko Tomičić, Marko Veselica, Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Pardžik pa i moja onda 18-godišnja supruga. I na scenu su stupili svjedoci. Jedan od relevantnijih bio je naš Žarko. I “ustaše“ odoše u “Gradišku staru“, a Žarko i slični svjedoci baciše se na akademske karijere. Jedan od “dragih” svjedoka bio je i Damir Grubeša. On je danas veleposlanik RH u Italiji.
Hrvatska je u klasičnoj šizofrenoj fazi. Zna se tko pije, ali se ne zna tko će to platiti. Ne znam je li se tko sjetio 5. prosinca 1918. g.? “Krvavi četvrtak“, dan kad su civili i vojnici došli na Jelačićev trg u znak protesta protiv “pušione“ koju su Hrvatima darovale “guske koje su odlutale u maglu“. Dan 4. prosinca zabranjeno je izlaženje pravaškog dnevnika “Hrvatska“ i samo slijepci nisu vidjeli kamo to sve vodi. Šef policije, orjunaš dr. Grga Anđelinović, postavio je policijska gnjezda na kuće br. 6. i 21. s tri mitraljeza. Kad je masa pristigla na trg otvorena je vatara i rezultat pokolja je 13 ubijenih. Glavni krvnik Grga Budislav Anđelinović se 26. travnja 1921. u beogradskoj skupštini osvrnuo na “krvavi četvrtak“ rekavši: “Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim.“ To je hrvatska šizofrenija. Dan 5. prosinca u Zagrebu je kao i svaki “običan dan u uredu“. Nema spomen ploče, nema cvijeća na grobovima žrtava. Zamislite da se sličan događaj dogodio recimo u Irskoj. Trg žrtava 5. prosinca 1918. Vijenci, cvijeće. Sjećanje na dan kad je kuća “ponosnog“ Grge odletjela u vazduh. Bio bi izložen i mitraljez iz kojeg je orjunaš Grga osobno “šarao“ po prosvjednicima. Nisam siguran ima li dr. Grga Budislav Anđelinović svoju ulicu u Primoštenu. Pomalo me čudi nedostatak imaginacije lokalne orijune da ulicu dr. Franje Tuđmana nisu zamjenili ulicom dr. Grge Anđelinovića zvanog, u Beogradu, Grga šmajser.
Ali tko će se u zemlji koja je u komatoznom stanju sjećati prosinačkih davnih žrtava… Imamo mi ozbiljnijih problema, a imamo i stučnjake koji će te probleme rješavati. Osim hrvatskog jala, mogli bi izvoziti i “stručnjake”. Naročito stručnjake opće prakse koji kuže sve. Baš sve. Ustavnopravni stručnjaci stoje u redu i strpljivo čekaju da nam objasne što Predsjednica smije, a što ne povodom ustavnog rašomona u koju je RH upala. Ustavnopravna krema ima sve varijante koje odgovaraju njihovim favoritima. Jedni tvrde da Kolinda ne smije raspisati nove izbore prije nego što je iscrpila mogućnost davanja mandata, a drugi tvrde da može i prije toga ako ne dobije čvrst dokaz da jedna strana ima potporu 76 zastupnika. I što sad? I Jedni i drugi su ustavnopravni stručnjaci. Sve doktori znanosti. Osobito Vlado Šeks. I kako sad prepoznati stručnjaka od “stručnjaka“ u zemlji koja nema nijednog sveučilišta na Šangajskoj listi 500 najboljih? I kako od takvih stručnjaka formirati “stručnu Vladu“? Ali naši liberalni progresivni mediji se nekako snalaze. Recimo Večernjak. Oni su skoro ovisni o stručnim observacijama Žarka Puhovskog. Žarko odavno kuži sve. Još od 1971., kad su “kontrarevolucionari“ zaprijetili neprežaljenoj Jugi. Tada je nastupila opća apsana i na sudu su se našle sve same ustaše s dna kace: Vlado Gotovac, Jozo Ivičević, Zlatko Tomičić, Marko Veselica, Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Pardžik pa i moja onda 18-godišnja supruga. I na scenu su stupili svjedoci. Jedan od relevantnijih bio je naš Žarko. I “ustaše“ odoše u “Gradišku staru“, a Žarko i slični svjedoci baciše se na akademske karijere. Jedan od “dragih” svjedoka bio je i Damir Grubeša. On je danas veleposlanik RH u Italiji.
Opet idemo malo u Irsku. Englezi sude Ircima. Irci svjedoče protiv Iraca, a svjedoci potom rade akademsku karijeru, postaju sveučilišni profesori, ambasadori itd. Da ne bi? Malo morgen… Paralelno s profesorskom karijerom Žarko je radio i na svojem svjedočkom liku i djelu. Ivan Zvonimir Čičak, protiv koga je Žarko žarko svjedočio, kasnije je sa svojim progoniteljom poslao Haagu brdo dokaza o groznim hrvatskim zločinima prije, za vrijeme i nakon zloglasne Oluje. To je čisti stockholmski sindrom. Isti sindrom koji je svojevremeno pokosio i poštenog, ali naivnog Dražena Budišu koji je omogućio svom progonitelju Ivici Račanu dolazak u Banske Dvore. Naivni će reći: “Dobro! Što je bilo, bilo je. Ništa nije samo crno i bijelo”. Slažem se. Ima tu i crvene boje. Da, ali profesor Puhovski jaše i dalje. Hrabro ili bezobrazno, odlučite sami. Kaže dežurni svjedok: “Smiješno je da postoje “branitelji“, oni su mit i institucijska poremećenost.“ Puhovski ne zna kad je počeo rat jer nije proglašen. U Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici nije bilo ratnih zločina jer rat nije proglašen. S obzirom na to da je prijateljevao sa psihićem Raškovićem, neformalnim vođom srpske pobune, zašto ga nije upitao je li rat počeo ili nije? Ako nije, kad će početi? Onda mu je ipak proradila memorija pamćenja pa se sjetio da je rat počeo napadom na Vukovar i Osijek. ”Balvan revoluciju“ dežurni svjedok smatra lošim vicem. Premda je loš i degutantan vic nešto drugo – tribina udruge REKOM koju su osnovali ojađeni Jugovići koji sanjaju o bratstvu i jedinstvu. Naglasak je ipak na čvrstom monolitnom jedinstvu, a bratstvo se podrazumijeva. Za starog svjedoka rat iz 1991., bio je kombinacija građanskog rata i jugoslavenske agresije. Znači građanski rat “obespravljenih Srba i ustašoidnih Hrvata“, a jugoslavenska agresija znači da su nas napali Albanci sa Kosova Makedonci, Slovenci, Bosanci zajedno s Hercegovcima, Vojvođani i Sanđaklije. Da, možda čak i Srbi. “Ma što ne kažete! Srbi? … Ja to prosto ne mogu da verujem!” zinuo bi svjedok Žare. A što ćemo s institucijski poremećenim braniteljima? Najprije im Žare, Hrvoje Klasić i Dragan Markovina moraju objasniti da rat nikada nije objavljen pa stoga teško da su oni uopće bili u ratu. I tako u REKOM-u vlada jugoporemećenost financirana našim novcem. Kaže naš nadsvjedok: “Najsmješnije je da još postoje branitelji pošto Hrvatsku ne treba braniti“. Zato su oni između ostalog i mitska kategorija. Međutim, mitski se svjedok nije zapitao zašto postoje i vrlo glasno rokću tzv. antifašisti. U tom savezu ima ih previše koji su rođeni nakon 1945. Protiv kojih su se oni fašista borili? Ali mirovine, kao borci protiv fašizma, uredno primaju. U antifašističkim kunama!!! Ajmo opet na Irce. Bi li tamo neki napuhani Puhovski mogao borce iz IRE nazvati institucionalno poremećenima? Sumnjam. No, možda pretjerujem sa Ircima. Oni su katolici pa su sigurno pod utjecajem klerofašističkih ideja. Vidimo kako to rješavaju u Izraelu. Kad tamo netko o svojoj domovini misli, piše i govori kao politički analitičar Večernjaka o Hrvatskoj, “zločesti” Židovi mu jednostavno oduzmu državljanstvo. Odlična ideja! Nisu Židovi slučajno narod s najviše Nobela na svijetu. Mogli bi im eventualno parirati samo Hrvati. Naravno, kad bi se Nobelove nagrade dijelile za glupost i žalost za Jugoslavijom.
Drugovi i drugarice iz udruge REKOM jako zamjeravaju HDZ-ovim vladama to što, gradeći autoputeve prema moru, nisu u isto vrijeme gradili mostove prema Srbiji.
Opet jedan žalostan ispad protiv multikulturalnosti. Ladislav Iličić predsjednik HRAST-a. Neoprezno mu je izletjelo da su muslimani iz Azije i Afrike drugačiji od nas. Laci kaže da smo jednako vrijedni kao i njihova djeca, ali da nismo isti. Čak nam ni odnos prema ženama nije isti. Nije mi jasno. Kako nije isti? Mi se ženimo i oni se žene. Nama je jedna dosta i previše, a njima nije previše ni pet šest. I dok se Mađari, Makedonci i Slovenci ograđuju žicom, mi se ograđujemo od Lacija koji želi posijati sjeme zla u multikulturalni raj koji izbjeglice stvaraju u EU. Jedan od sjajnih primjera tolerancije u kojem se vidi kako su svi ljudi jednaki, a osobito neki je kvart u Bruxellesu zvan Molenbeek. Tamo treba poslati predsjednika Hrasta pa kad bi se vratio izgledao bi kao vrba. Dok se hrvatski kmetovi, poltroni i EU ulizice tresu k’o prutovi kad god im Augustin Palokaj iz EU prestolnice šalje poruke bezimenih činovnika dotle u Molebeeku živi jedan paralelni svijet. U tom kvartu primjenjuje se samo šerijatsko pravo. Zabranjena je prodaja svinjetine i alkohola. Policija obično zaobilazi taj multietnički raj, a ako baš mora onda idu u kolima – bornim. Zoran Pusić i Željko Jovanović kažu da je to u redu. I oni bi zabranili alkohol. Mlađima od 7 godina. Na ove prijesne laži predsjednika Hrasta hrvatski progresivci bili su zgranuti. Mi drukčiji!? Ima čak onih koji kažu da ne bi s Iličićem mogli biti ni u tramvaju, a kamoli u gradu ili državi. Želja im je djelomično ispunjena jer se Laci vozi autom, a ne tramvajem kao stari oficiri JNA. Tolerantni, skoro pastoralni Željko Jovanović namjerava napustiti sabornicu svaki put kad će Iličić govoriti. To se zove multitolerantnost na djelu ili kako je shvaća homo balkanicus. Javio se i Bojan Glavašević koji još uvjek vjeruje da su sve kvalitete njegovog pokojnog oca nasljdnim pravom prešle na njega. Bliski suradnik Freda Matića zna povijest. “Ein Volk, ein Europa, ein Ladislav.“ Laci se pokušava iskoprcati pa tvrdi da je multikulturalnost mrtva. Ali Bojan, Zoran i Željko u nevjerici žmirkaju očima. Multikulturalnost i Hajduk žive vječno! Traže dokaze tko je to uopće izginuo u Parizu. Stotinjak ljudi. Ha, Bože, dešava se. U SAD neki dan 27 leševa. U Nigeriji je u jednom dana 2.000 kršćana Boko Haram poslao Alahu na multietnički tečaj. U BiH dva vojnika nevjernika. U Siriju u jedno popodne dvijesto dijece iz jedne “nevjerničke“ škole svirepo ubijeni. ISIL je pogubio 24 sirijska vojnika tako da su ih smaknuli dječaci između 10 i 12 godina. O rezanju glava onih koji su dospjeli u ruke ISIL-u ne treba trošiti više riječi. Hoće li netko od lijeve mediske falange u Hrvatskoj napokon pitati za mišljenje o multietičnosti one čiji su najmiliji smaknutu u Parizu, Nigeriji, Siriji, SAD-u? Sukob civilizacija je tek počeo. Kada se jednog dana počme prelijevati preko 1.001 km. granice Hrvatske sa BIH u Lijepu našu onda će farizeji tipa Željka i Bojana početi razmišljati. Ako će još imati s čim…
Lijevi Nobelovac Gunther Grass negdje je napisao da su Hrvati i Srbi pobili 250.000 Muslimana u Srebrenici i Tuzli. I nobelovci ponekad lažu. A možda Gunther ipak ne laže nego se samo napušio GRASSA!
Jedan ogranak Matice hrvatske dobio je nedavno dopis Medžlise, Islamske zajednice iz Bugojna u kojem se iznose tvrdnje kako muslimanske vjernike vrijeđa organizacija Božićnog sajma u ovom srednjebosanskom gradu jer će se posjetiteljima, između ostalog, nuditi kuhano vino kao neizostavni dio božićne ponude. Stvarno multietnički potez, osobito kad se zna da je još prije 30 godina, Bugojno bilo grad s većinskim hrvatskim stanovništvom. Malobrojni Hrvati iz Bugojna zavide Željku Jovanoviću, Zoranu Pusiću, Bojanu Glavaševiću i novinaru Večernjaka Josipu Bohutinskom koji su po njihovom mišljenju ovih dana puni kuhanog vina. Sudeći po njihovom javnim istupima o multikultularnosti u EU. Sve je krenulo loše kad se raspala neprežaljena Juga. A zašto se raspala otkrio nam je ovih dana bivši agent CIA-a Robert Baer. Kao operativac CIA-e bio je u Jugi od 1991. do 1994. Što je radio dobri Robi u te tri godine? “Podmićivali smo stranke i političare koji su poticali mržnju među nacijama.“ Znači širio je lažnu propagandu o nacionalnoj mržnji. Recimo prijesna je laž da su se mrzili Srbi i Albanci. Jesu, ali samo lažno, onako za lovu – i to Robijevu. Potom Srbi i Hrvati. Ma ‘ajte, molim vas. Kad su nam okupirali 1/3 teritorija prihvatili smo ih kao braću. Htjeli smo im dati i Hrvatsko zagorje i Međimurje, ali to nisu prihvatili. Znači, lova je ta koja je unijela razdor među narode i narodnosti. Dobro je rekao američki političar Harington: “U politici su važne samo dvije stvari: prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti.“
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
