Završni korak Milanovićevog državnog udara
Ideja o formiranju Sabora makar i na pet minuta formalno pravno bi onemogućila Predsjednicu Republike da samostalno raspiše nove izbore.
Prilično lepršavim načinom tumačenja Ustava Zoran Milanović je na pregovorima s HDZ-om i Mostom pokušao hrvatskim građanima uvaliti još jedno kukavičje jaje. Njegova ideja o formiranju Sabora makar i na pet minuta formalno pravno bi onemogućila Predsjednicu Republike da samostalno raspiše nove izbore, a Milanović i njegovi ministri bi nastavili obavljati posao tehničke Vlade. Osim što bi na taj način izabrani zastupnici dobili pravo na godišnju plaću koja iznosi više od 15.000 kuna mjesečno, Milanović bi tijekom novih izbora u svojim rukama zadržao represivni aparat i kontrolu financijskih tokova.
Uživljavajući se u ulogu tumača Ustava, kao da ga je i sam pisao i stvarao, Zoran Milanović je ustvrdio da Predsjednica Republike nema Ustavno pravo raspustiti Sabor i raspisati nove izbore jer Sabor nije ni konstituiran. Čudna je ta logika našeg tehničkog premijera koji to želi ostati pod svaku cijenu. Ustav lijepo kaže da je Sabor konstituiran izborom predsjednika Sabora. Budući da se to nije dogodilo, Sabor formalno pravno i ne postoji, pa bi bilo puno ispravnije Ustav tumačiti tako da se zaključi da Predsjednica nema što ni raspustiti, a ne da nema pravo raspustiti. Zašto je to tako?
Završavajući neuspjelu sjednicu konstituiranja Sabora Josip Leko je rekao da će novu sazvati kad neki od kandidata bude imao većinu za izbor predsjednika Sabora, a možda i Vlade. Dakle, Leko se stavio u poziciju u kojoj je i Predsjednica Republike. Ona obavlja konzultacije i ima diskrecijsko pravo odlučiti kad će nekome povjeriti mandat za sastav Vlade, odnosno kad netko može dobiti podršku parlamentarne većine. Predsjednica je imala ustavnu obvezu sazvati prvu sjednicu Sabora u roku od 20 dana od dana proglašenje izbornih rezultata. Ona je to i napravila, ali Sabor tada nije konstituiran. Dakle, formalno – pravno Sabor ne postoji. Ustav ne predviđa takvu situaciju, ali je propisao tko, kad i u kojim okolnostima može raspustiti Sabor radi prijevremenih izbora. Tako se u članku 78. Ustava RH kaže da se Sabor može raspustiti radi prijevremenih izbora ako tako odluči većina zastupnika, dok se u drugom stavku kaže da to može napraviti i Predsjednik Republike sukladno odredbama članka 104. Ustava. I tu je zamka u koju je Zoran Milanović pokušao uloviti Božu Petrova nudeći konstituiranje Sabora makar i na 5 minuta. Naime, članak 104. Ustava kaže da Predsjednica može raspustiti Sabor samo uz supotpis premijera. Dakle, Zoran Milanović bi petominutnim konstituiranjem Sabora želio zacementirati poziciju tehničkog premijera koji bi Predsjednici Republike morao dati supostpis za raspuštanje Sabora.
Ustav ne propisuje nikakve rokove unutar kojih bi se morala formirati parlamentarna većina, odnosno unutar kojih bi trebalo biti moguće izabrati novu Vladu. To znači da bi Zoran Milanović praktično mogao biti tehnički premijer još iduće 4 godine. Ako bi se on u nekom trenutku i odlučio dati Predsjednici supotpis za raspuštanje tog, kako ga je sam nazvao petominutnog Sabora, za vrijeme prijevremenih izbora on bi bio tehnički premijer, kontrolirao bi represivni aparat, isti onaj koji je u interesu njegove stranke razvalio sustav nacionalne sigurnosti odajući medijima podatke o Mirku Raškoviću i mogao bi odlučiti da elektronsku obradu izbornih rezultata opet obavlja tvrtka u kojoj većinu zaposlenih čini mladež SDP-a.
Pojednostavljeno rečeno svojim prijedlogom da se Sabor konstituira makar i na pet minuta Zoran Milanović je pokušao napraviti pravi beskrvni državni udar. On je pokušao srušiti ustavni poredak bez izvođenja vojske na ulice, iako rezultat tog nasilnog političkog čina ne bi bio bitno drukčiji. On bi nas uveo u diktaturu.
U cijeloj ovoj situaciji Milanoviću strahovito na ruku ide nesnalaženje Mosta i Bože Petrova. Suočen s čovjekom koji se sprema zadati završni udarac u izvođenju državnog udara Petrov se ponaša kao da prijatelja zove na piće na kojem se trebaju dogovoriti o plaćanju zajedničke stubišne rasvjete. U stvari, kad bolje razmislim o načinu na koji je Petrov vodio ove pregovore, mislim da i pitanje stubišne rasvjete traži malo ozbiljniji pristup.
Kad bi se Sabor konstituirao na pet minuta, nakon čega ga Predsjednica ne bi mogla raspustiti radi prijevremenih izbora bez supotpisa premijera koji bi kao šef tehničke Vlade mogao tumačiti zakone i Ustav na svoj uobičajeno slobodni i lepršavi način, za nekoliko mjeseci ne bi bilo legalnog političkog načina koji bi Milanovića mogao maknuti s Markovog trga. Naime, za nekoliko mjeseci Ustavni sud neće imati kvorum. Ustavne suce bira Sabor koji bi bio samo formalno konstituiran, i bez parlamentarne većiune, a o onoj dvotrećinskoj da i ne govorimo. Sve prijepore o nadloženostima, pravima i ovlastima između Predsjednice i premijera ne bi imao tko rješavati. Represivni aparat bi i dalje ostao u rukama premijera koji je već dokazao da mu demokracija samo smeta u njegovom stilu života. Zoran Milanović je, naime, rekao da biti premijer nije funkcija ili obveza, nego da je to stil života.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
