Američki kečer MARIO BOKARA govori o svojim korijenima i ljubavi prema Hrvatskoj
Počašćen sam što mogu izaći na taktove i riječi Thompsonove pjesme. Za mene to upotpunjava cijeli karakter. On je velika zvijezda u Hrvatskoj, ponosan sam!
Neviđeni interes u hrvatskoj javnosti pobudila je naša objava o američkom “kečeru” hrvatskih korijena koji u ring izlazi obučen u hrvatske boje i uz taktove Thompsona. Mario Bokara u svom napornom rasporedu uhvatio je vremena da nam u velikom intervjuu da odgovore na pitanja o svom porijeklu, odluci da u ring izlazi u crveno-bijelim kvadratićima, ljubavi prema Hrvatskoj domovini, ali i zanimljivostima poput toga kako se upoznao s Thompsonovom glazbom i što zna o Hrvatskoj i hrvatskim sportašima općenito.
Uoči samog razgovora Mario nam se pohvalio kako je zbog našeg ranijeg teksta dobio 200 novih prijatelja i pratitelja na Facebooku, redom Hrvata iz Domovine, zbog čega je neopisivo sretan.
Mario, puno ljudi u Hrvatskoj sada je čulo za tebe pa ih zanima da im kažeš nešto o svom porijeklu. Gdje si rođen. Odakle su ti roditelji?
“Rođen sam, odnosno odrastao u Milfordu u New Jerseyu. Moja majka je rođena u Lodiju u New Jerseyu, porijeklom je Talijanka, dok je moj otac rođen u Privlaci kraj Zadra te se doselio u Ameriku. Živim u New Milfordu cijeli svoj život”.
Znamo da si počeo svoju “kečersku” karijeru 2000. godine i imao različite nadimke. Kada si počeo nositi opremu s hrvatskim obilježjima, čizme, hlače, zastavu? Zašto si se odlučio za taj potez?
“Bilo je to prije pet-šest godina. Tada sam bio ozlijeđen nakon nezgode na poslu i nastaviti “kečersku” karijeru je bilo pod velikim upitnikom. Rekao sam sam sebi, kad bih ponovno mogao krenuti ispočetka, što bih učinio drukčije. Tako mi je pala ideja da uzmem svoje naslijeđe, moje pravo ime i prezime. Ali tek dvije godine nakon toga kad sam došao u posjet u Hrvatsku sve je “sjelo na svoje mjesto”. Jednom kad sam “pronašao” i kupio zastavu na ulicama Zadra i kad sam čuo glazbu znao sam da je to to. Moj rođak Ivica upoznao me je s Thompsonovom pjesmom “Dolazak Hrvata” i pjesma me odmah oduševila. Bila je kao zadnji dio slagalice koji mi je nedostajao i kad sam je čuo znao sam da je to to! Sam sam dizajnirao opremu, kao i čizme. Sve sam ili specijalno naručio ili sam izradio što je bilo vrlo skupo. Ali vrijedilo je kad sam vidio krajnji rezultat, od glave do pete, to me čini ponosnim!”
Osim te Thompsonove pjesme s kojom ulaziš u ring, slušaš li i ostale njegove pjesme?
Imam samo jedan CD od Thompsona, na kojoj se nalazi i pjesma “Dolazak Hrvata”. Poslušao sam cijeli album i sviđaju mi se i druge pjesme, ali nažalost CD se tijekom ovih godina oštetio. Svejedno, upravo mi je u autu u CD playeru. Kad nije u autu, onda je u mojoj torbi. Počašćen sam što mogu izaći na taktove i riječi Thompsonove pjesme. Za mene to upotpunjava cijeli karakter. On je velika zvijezda u Hrvatskoj, ponosan sam!
Što tvoji američki prijatelji kažu o tvom “hrvatskom stilu”?
“Zapravo svi su jako pozitivni. Uvijek kažu kako su uživali u mojim mečevima. I to je zapravo zašto se mi borci borimo, da zabavimo one iza ograde. A kad čujem da je netko uživao u mom meču to je nešto što se ne zaboravlja. Svi su mi prijatelji dali podršku kad sam se odlučio krenuti sa svojim hrvatskim naslijeđem. Počeli su me čak i imitirati, a kažu da je imitiranje najbolja forma laskanja. Ali ne bih nikad mogao dogurati ovoliko daleko bez potpore dečkiju iz Pro Wrestling Syndicatea (njegove organizacije op.a.).”
Družiš li se s Hrvatima u SAD-u?
“U pravilu se ne družim s puno ljudi uopće, zato što puno radim. Između vježbanja, treniranja i hrvačkih mečeva nema puno vremena tako da ne vidim puno prijatelja. Imam nekoliko rođaka ovdje u SAD-u koji me dođu posjetiti u mečevima, što je sjajno. Uvijek mi je drago vidjeti rođake, ali i ostale Hrvate na našim priredbama, zato što prije nisu dolazili, a ako je i bilo Hrvata ne bi dolazili s hrvatskim zastavama i to isticali. A sada je upravo takav slučaj.”
Što znaš o Hrvatskoj? Jesi li čuo za nekog hrvatskog sportaša, političara i slično?
“Moj otac je uvijek bio veliki ljubitelj sporta. Tako da sam uvijek navijao za hrvatske igrače. Dražen Petrović u Netsima (nosim njegov dres tijekom najava borbe), zatim Toni Kukoč u Bullsima, Goran Ivanišević u tenisu, nogometna momčad 1998. je kući odnijela broncu sa Svjetskog prvenstva. Mirko Cro Cop privukao je veliki interes u MMA-u i popularizirao je UFC. Tako da sam uvijek navijao za Hrvate, od prvog dana. To je ono što jesam, pa tako i navijam za naše. A sada što se tiče moje zanimacije, nikad nismo imali “tipa” u pro wrestlingu, pa sam vidio priliku da napravim nešto jedinstveno i drukčije. Moj otac me čak voli uspoređivati s velikanima hrvatskog sporta što je za mene ludost!!! No, velika je čast da se na mene uopće pomisli uz tako velika imena.”
San svakog “kečera” je da završi u WWE, odnosno da nastupa u Wrestlemaniji? Koliko si blizu tom ostvarenju?
“Moja organizacija PWS smatra se najvećom u državi New Jersey te sjeveroistoku SAD-a. Radim za Bookera T-ja koji je trenutno komentator na WWE TV-u. Već su “povukli” puno naših dečkiju pa se nadam da bih i ja mogao ostvariti svoj veliki cilj i nastupati na Wrestlemaniji. Želim biti najbolji i jako bih volio postati prvi hrvatski WWE prvak!!! Raditi za WWE i imati šou u Hrvatskoj je moj ultimativni san”. Već ovu subotu imam veliki meč u PWS-u za naslov prvaka.
Koliko puta si posjetio Hrvatsku? Kada ćeš nas ponovno posjetiti?
“Bio sam jednom u Hrvatskoj kad sam bio jako malo dijete, možda sam imao 4 ili 5 godina. Sjećam se plaža, farmi i šljunčanih puteva. Drugi i zadnji put bio sam tamo prije 4 godine, 2011. Sjajno sam se osjećao, nadam se kako bih već sljedeće ljeto mogao doći u posjet. Htio bih svake godine doći, ali nažalost letovi su skupi iz Amerike do Hrvatske. Napustiti posao i otići na ljetovanje je također gubitak novca, jer nemam plaćeni godišnji. Ali rado bih da mogu svake godine išao u Hrvatsku”.
Autor: Igor Knežević/dnevno.hr
