TRŽIŠNA INSPEKCIJA U AKCIJI: Nema više harača Dnevne parking karte
Kad ne smijemo pisati kazne, onda ćemo izdavati dnevne parkirne karte… Tako je još 2009. glasio odgovor Hrvatske parking udruge, nakon što je Ustavni sud srušio Pravilnike o organizaciji i načinu naplate parkiranja u desetak naših gradova jer su propisivali kazne za parkiranje na označenom parkirnom mjestu. Znači, čim vozač ne bi platio parkiranje ili bi mu istekla parkirna karta… Na prvu, to je bilo genijalno rješenje, barem ako se pita parking tvrtke.
Tako su, naime, mogle nastaviti dotadašnju praksu pod drugim imenom, iako su time više ili manje očito kršili odluku Ustavnog suda da “koncesionar od korisnika parkirališta može naplatiti samo nepodmirenu naknadu čija visina je ograničena vremenskim trajanjem korištenja parkirnog mjesta i odgovarajuće troškove”. No, koga briga… Država je šutila, pa su koncesionari bez problema nastavili pisati kazne, odnosno, ispričavamo se zbog zabune, izdavati dnevne karte. I to automatizmom, svakome tko ne bi platio ili produžio parkiranje. Baš svi, zaključili su koncesionari valjda nakon gledanja u kristalnu kuglu, u tom slučaju žele dnevnu parkirnu kartu. Ne treba posebno objašnjavati da je samim time odluka Ustavnog suda bila mrtvo slovo na papiru.
Ipak, svemu jednom dođe kraj… Nadu da će odluka konačno zaživjeti u praksi, pa makar to bilo i šest godina nakon što je 31. prosinca 2009. stupila na snagu, nedavno je dalo Ministarstvo gospodarstva. Odnosno, Tržišna inspekcija, koja je krajem listopada zabranila opatijskoj tvrtki Liburnija parking, kao i crikveničkom komunalnom društvu Eko-Murvica naplatu cjelodnevnih parkirnih karata. Doduše, samo u slučajevima kada vlasnici vozila prekorače vrijeme parkiranja uplaćeno na parkirnim automatima ili sms porukom, ali i to nešto vrijedi. A nešto vrijedi, kako ekskluzivno saznajemo, i što inspektori uskoro kreću češljati i niz drugih tvrtki koje se bave naplatom parkiranja u Hrvatskoj, pa tako i Zagrebparking, obzirom da je Uprava za inspekcijske poslove zaprimila propriličan broj prijava.
Zanimljivo, nadzor parking tvrtki u Ministarstvu gospodarstva ne pravdaju odlukom Ustavnog suda, nego sumnjom u kršenje Zakona o zaštiti potrošača. I to članka 32., koji govori da je praksa trgovca nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesonalne pažnje. Kakve pažnja, pitate se, ima veze s dnevnim parkirnim kartama? Ima, itekako… U konkretnom slučaju tiče se mogućnost nadzora parkirališta i bilježenja prekoračenja vremena. U Ministarstvu gospodarstva, naime, smatraju da je “od pružatelja usluge parkiranja razumno očekivati da u skladu zahtjevima profesionalne pažnje u slučaju prekoračenja vremena parkiranja naplaćuju punu cijenu satnog parkiranja, a ne dnevnu kartu”. Izdavanje dnevne karte, saznajemo, u ministarstvu smatraju nepoštenom praksom, obzirom da komunalni redar ionako nadzire ispravnost parkiranja i ima uvid u svako prekoračenje satnog parkiranja.
Kakav će točno biti rezultat postupanja Uprave za inspekcijske poslove još nije moguće znati, no činjenica je da u rukama imaju moćno oružje. Nepoštena poslovna praksa, naime, kažnjava se s novčanom kaznom do 100.000 kuna, a iz Ministarstva gospodarstva naglašavaju da pritom ne izdaju nikakva upozorenja, nego pišu kazne čim ustanove prekršaj. Osim toga, postupe li koncesionari suprotno rješenju i nastave li izdavati dnevne parkirne karte kao i dosad, dostavljat će im se kazne od 25.000 kuna sve dok ne postupe kako je traženo. Sve to ulijeva nadu da će koncesionari parkiranja, htjeli to ili ne, ipak morati mijenjati dosadašnju praksu izdavanja dnevnih karata.
Što će se time postići? Za očekivati je da će izumrijeti vremensko ograničenje parkiranja, koje, primjerice, u prvoj zagrebačkoj zoni iznosi dva sata. Ako je vozač platio parkiranje, kontrolor će mu u konkretnom slučaju nakon isteka dva sata moći na brisaču ostaviti tek nalog za plaćanje dodatnog sata. I tako iz sata u sat, sve dok se provodi naplata parkiranja. Nije teško predvidjeti niti da će izostanak prihoda od dnevnih karata koncesionari sasvim sigurno nastojati ublažiti poskupljenjem satnog parkiranja. Pritom će, lako je za predvidjeti, to opravdati namjerom da se osigura veće protočnost, odnosno dostupnost parkirnih mjesta. Što je, zapravo, i točno… Poskupljenjem satne karte sa, primjerice, tri na osam ili 10 kuna, to će sigurno postići. Rješenja tako postoje, no pitanje je hoće li svima biti po volji.
Za utjehu, sve skupa bi barem konačno trebalo biti u skladu sa zakonom, i to ne samo s onim o zaštiti potrošača, nego i Zakonom o obveznim odnosima. Tamo, doduše, u članku 350. stoji da dužnik treba vjerovniku platiti određeni iznos ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem . No, baš nigdje ne piše da vjerovnik može proročanski određivati koliko će netko koristiti njegovu uslugu. Kad bi tako bilo, onda koncesionare baš ništa ne bi sprječavalo da već nakon 10 minutnog kašnjenja s produljenjem parkirne karte izdaju i mjesečnu, pa i godišnju kartu. Što bi u Dubrovniku, primjerice, stajalo 14.000 kuna. Makar bi čak i to imalo više smisla od dnevne karte, koja možda postoji u cjeniku, ali se za razliku od satne, mjesečne ili godišnje ne može kupiti na kiosku, automatu za naplatu pa čak niti u poslovnici koncesionara. Nego se podrazumijeva kad se ne plati parkiranje. Komedija…
Cijeli članak pročitajte ovdje.
