Što je dozvoljeno Finkielkrautu nije Ilčiću
Još se nisu smirile žestoke, neobuzdane kritike izrečene na račun Ladislava Ilčića, zastupnika i predsjednika Hrasta, zbog njegovih izjava o muslimanima, kritike koje ne uvažavaju čak ni općeprihvaćeno načelo slobode mišljenja i govora.
Sjetimo se kako su ovdje svi skočili na noge u obranu tih načela kad je jedan satirički list u Parizu donosio doista uvredljive karikature na račun muslimanskog proroka. Zasigurno je na Ilčića mislio i „tehnički premijer“ kad je izjavio kako u redovima suparničke koalicije ima rasista i fašista. Ilčić je, da podsjetimo, samo konstatirao kako su imigranti koji dolaze iz muslimanskih zemalja kulturno, etnički itd. drugačiji, što, mislio je, predstavlja potencijalnu opasnost za hrvatsko društvo u slučaju njihova dolaska u prevelikom broju. Spomenuo je još i potrebu zaštite granica.
Francuska bez Francuza
U jednom našem tjedniku Ilčića je otvorenošću, izravnošću i radikalnošću visoko nadmašio francuski filozof Alain Finkielkraut, onaj francuski filozof koji je u vrijeme agresije na našu zemlju branio naše pravo na obranu i samostalnost, što su u isto to vrijeme sve do danas osporavali neki njegovi hrvatski kolege intelektualci.
Finkielkraut govori o opasnosti islamske kulturne ekspanzije, o potrebi zaštite vanjskih granica Europe, koja jest i mora biti civilizacija, a ne samonegirajuće multikulturalno društvo, o europskim demografskim deficitima koji su nadomještani imigracijama, o prosječnom Francuzu koji se osjeća strancem u vlastitoj zemlji, o dijelovima gradova koji su samo de iure Francuska, ali etnički, kulturno i demografski oni to nisu, te o ljevici koja negira stvarnost u ime dogmi.
Naime kaj, kako bi se zapitao pokojni Joža Vlahović? Dok je Ilčić koji je možda samo mislio ono što je Finkielkraut kazao, žestoko napadnut plamtećom mržnjom iz svih raspoloživih oružja, na Finkielkrautove opservacije (slično je govorio i Pascal Bruckner, a da i ne spominjemo Marine Le Pen) ni glasa čuti nije.
Različito prema istom
U čemu je tajna ovog različitog odnosa prema istom ili sličnom?
Ilčić je naše gore list, pa smo prema njegovim nastupima osjetljiviji dok prema onima iz drugih sredina ne osjećamo posebno uzbuđenje ni odgovornost.
No, to bi bilo najnevinije i donekle prihvatljivo objašnjenje kad ne bi bilo dubljih slojeva naše svijesti i podsvijesti. Finkielkraut je poznati i autoritativni europski intelektualac, koji izaziva respekt, dok je Ilčić bez tih zaštitnih aureola.
I na koncu, prvi je Francuz, i to francuski Židov, a drugi je tek Hrvat sa svim kompleksima i osjećajima krivnje, koji su pripadnicima ovoga naroda tokom dugih stoljeća nametani i nametnuti. On uvijek mora biti oprezan, paziti što će reći, kako se izraziti i pozdraviti, koliko visoko dignuti i ispružiti ruku ili nogu, jer u zasjedi ga iza svakog ćoška čeka spremljena optužnica, sa sucima i svjedocima.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
