Kakav ima biti svećenik XXI. stoljeća?
Kardinal Mauro Paicenza, pročelnik Zbora za kler, u ponedjeljak je (3. listopada) na svećeničkom skupu u Los Agelesu govorio o tome kakav bi imao biti svećenik XXI. stoljeća. Govoreći o stanju i nesigurnostima u današnjem društvu, kardinal je podsjetio na istraživanje američke spisateljice, Dorothy Thompson, o zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau. Na upit: tko je u paklu koncentracijskog logora Dachau najduže zadržao mentalnu ravnotežu i vlastiti identitet? Preživjeli su odgovorili da su to bili katolički svećenici. Istinita je ta tvrdnja jer su bili svjesni svojega svećeničkog poziva, imali svoju ljestvicu vrijednosti, sasvim su živjeli za svoje ideale, bili su svjesni svojega poslanja – kazao je kardinal Piacenza.
Govoreći o današnjem društvu, o sekularizaciji, agnosticizmu i raznim oblicima ateizma, kardinal je ustvrdio da se često čuje pitanje: Tko je svećenik u današnjem svijetu: čovjek s Marsa, čudak ili živi fosil? Ako promatramo modernu kulturu osjećamo da je prožeta sustavnom sumnjom glede vjere, razuma, religije i naravnoga zakona. Bog je nepotrebna pretpostavka, napisao je Camus, i savršeno sam siguran da me ne zanima. U najboljem slučaju o Bogu se ne govori, ali se često ističe nerješiv sukob između dvije isključujuće zbilje: Bog ili čovjek. Ako pak promatramo sveukupno moralno ponašanje, svatko je svjestan pomutnje, nereda i anarhije u tome području – primijetio je kardinal ustvrdivši da život i svećenička služba baš u tome kontekstu stječe odlučujuću važnost i vrlo je aktualna. Što ga se više udaljava, svećenik biva važniji, što ga se više smatra fosilom on je aktualniji – kazao je kardinal Piacenza.
Svećenik ima naviještati svijetu vječnu Kristovu poruku, u svoj njezinoj cjelovitosti i korjenitosti, on ne smije razvodnjavati poruku, ali mora uzdizati narod, društvu mora naviještati osloboditeljsku Kristovu snagu. Svi osjećaju potrebu reforma u društvenom, gospodarskom i političkom području; svi žele da u središtu sindikalnih borba i gospodarstva bude ljudska osoba i ostvarenje ciljeva pravednosti, solidarnosti i zauzimanja za opće dobro. Sve će to ostati mrtvo slovo ako se ne promijeni ljudsko srce – ustvrdio je kardinal ističući da je ljudski duh istinska bojišnica Crkve.
Nauk i povijest svjedoče da Crkva može odoljeti svim napadima političkih, gospodarskih i kulturnih sila, ali ne može odoljeti prijetećoj opasnosti ako zaboravi Isusove riječi: „Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta“. Isus također upozorava na posljedicu toga zaborava: „Ako sol obljutavi, kako će se svijet očuvati od propasti?“ U svijetu zatrpanom konzumističkim i seksualnim porukama, obuzetom zabludom, predstavljenom u zavodljivom ruhu, svećenik mora govoriti o Bogu, vječnim zbiljama, a da bi bio vjerodostojan mora biti vjernik i „čist“. Mora biti u svijetu, ali se ne smije poistovjetiti sa svijetom. Ne prilagođavajte se svjetskom mentalitetu – piše sveti Pavao u poslanici Rimljanima. Svećenik ne smije biti kao i drugi – ustvrdio je kardinal Piacenza.
Svećenik je potreban društvu, jer je glas onih koji glasa nemaju: maleni, siromašni, stariji, potlačeni i rubni. Ne pripada sebi nego drugima. Ne živi za sebe nego za druge. S drugima dijeli radosti i patnje, bez obzira na dob, socijalno stanje, političko opredjeljenje i vjersku praksu. Povjeren mu je dio Božjega naroda koji mora voditi poštujući dostojanstvo svake osobe, on ima živjeti za taj narod. Istodobno mora biti malen i velik, plemenit kao kralj, jednostavan i naravan kao seljak. Heroj u samosvladavanju, gospodar svojih želja, sluga malenih i slabih, ne smije se klanjati pred moćnicima, a mora se saginjati pred siromašnima i malenima. Mora biti Gospodinov učenik i čelnik njegova stada – zaključio je kardinal Piacenza.
