U novoj 2016. godini čuli smo svašta, ali čuli smo i mudrosti neoboljševičkog tipa, a koje je dobro zapamtiti. Stari partizan, haaški krivokletnik, hrvatski bivši predsjednik vlade i države Stipe Mesić, akumuliravši ogromno iskustvo, došao je do sljedećeg zaključka: “Milanovićeva vlada nema alternative, na drugoj strani je fašizam.“

Znači Hrvatska je prva na kugli zemaljskoj dobila vladu koja nema alternative. Dobro, slično su mudrovali i Tito, Staljin, Mao, Pol Pot, Castro, ali oni nisu mislili baš na vladu nego na sebe. Stipi u prilog govore i izjave bivših ministara koji ozareni uvjeravaju novinare da su svaki u svom resoru ostavili samo med i mlijeko. Ma i ministri švicarske vlade, koja ima alternativu, mogli bi se nad time zamisliti. Kako to uspijeva Matiću i Jakovini da samo u četiri godine naprave malo političko-gospodarsko čudo i trijumfalno napuštaju svoje spartansko uređene kabinete, a “švajcarci“ dobiju nogu čim uspije referendum protiv kojeg je vlada. Kad bi švicarski ministri vidjeli, recimo, spartansko uređen kabinet ministra Zmajlovića pun mahagonija, bilo bi im jasno zašto ova vlada nema alternative. I onda se javi maliciozna i frustrirana Aleksandra Kolarić koja poručuje svom nikada prežaljenom SDP-u da imaju pet izbornih poraza u nizu. Nitko da demantira zlobnu Aleksandru. Da to Stipe zna, ne bi mu izletila mudrost o vladi koja nakon pet izbornih poraza nema alternative. Ali nije on studirao metematiku nego pravne nauke. Tu je on doma kako kažu oni koji su ga 10 godina birali za predsjednika. Pravnu lucidnost pokazao je i kad je jednom generalu poručio da se vrati u zemlju i pred hrvatskim sudom dokaže svoju nevinost. Zna Stipe kazneno pravo: tužilaštvo te optuži, a ti ako si pametan i snalažljiv, dokazuj da nisi kriv. Stipe je urođeni antifašist, osim australske epizode s pjevanjem “Juri i Bobanu“. Ovu zemlju je on davno podijelio na naprednu, antifašističku, progresivnu ljevicu bez alternative i ostatak crnih, rigidnih, ognjištarskih, ustašoidnih desničara kolokvijalno nazvanih fašistima. E, moj narode, sada su fašisti dobili pet izbora za redom. Dobro, zadnje baš i nisu, ali im je pomogao Most. Tko je tu poremećen?

A fašisti k’o fašisti. Još nisu ni oformili vladu, a već su pokazali svoje stvarno lice. Tako senzacionalno uspješni i obljubljeni ministar Fred Matić u Novom listu trijumfalno daje do znanja onima koji su doveli fašiste na vlast da su neakademski rečeno popušili. Kaže Fred: “Neki bi htjeli da se resor zove hrvatsko ministarstvo hrvatskih branitelja iz hrvatskoga Domovinskoga rata koje su napali Srbi iz Srbije, jugočetnici, agresori i bradonje, ali ploča s natpisom bi možda bila prevelika“ duhovito je reciplirao fašistima naš Fred. U pravu je Matić. Da se na vrijeme uočilo što se sprema, progresivni antifašisti Fred, Bojan i drugarica Nađ lako su mogli, uz pomoć Stazića, Obersnela i Komadine, to ministarstvo pretvoriti u “Reigionalno ministarstvo bratstva i jedinstva“ Bila bi manja ploča i prestale bi šovinističke bajke kako su nas napali Srbi, jugočetnici, agresori i bradonje koji su ustvari bili samo nekonfliktni hipiji. Sad je nažalost kasno. Već na Facebooku neprijateljska migracija tvrdi da “antifašizam nije ništa drugo nego mutirana nakaza bivšeg komunističkog jugoslavenstva.“ Evo ti ga na! Daš im da dođu na vlast, a oni odmah postadoše bahati!

Svojevremeno je Fidel Castro održao govor na Trgu revolucije koji je trajao 16 sati. Usprkos toga, kubanski fašisti i dan danas lažu da na Kubi nema slobode govora.

Na društvenim mrežama progresivci se zgražaju nad činjenicom da će budući premijer biti kemičar, a ne netko s elitnog FPZ. Napredne snage se boje da će tu biti “kemijanja“ na štetu radnog naroda i napredne inteligencije. Najavljuju se rezovi od strane vlade kojoj će na čelu biti “Stranger in the Night“ i to bez demokratskog legimiteta. Slažem se, da su za Tima Oreškovića glasovali recimo oni koji su 10 godina držali Stipu Mesića na čelu države, onda “ni reč ne bi rekel“ kako to lijepo kažu najtalentiraniji hrvatski kemičari Zagorci. Koliko smo kušali genijalnih zagorskih “delanaca, tuduma, direktora…“ A kakav je alkemičar tek bio voljeni Maršal koji je 45 godina uspio prisiljavati Srbe, Hrvate, Slovence i ostale narode i narodnosti da žive u vječnoj ljubavi. Tu je bilo svega, bratstva i jedinstva, ljubavi pa i seksa u kojem su se Hrvati uvijek osjećali “malo silovanima“. Sad kao kruna svega dolazi nas rastavljati na nerastavljive dijelove kemičar ili, kako se u regionu kaže, hemičar. U modernoj “istoriji“ hemičara skoro da nema među političkom elitom. Eto Maršal Tito i Generalisimus Josif Staljin studirali su na Srednjoj maršalskoj i Višoj NKVD školi. Recimo, vrlo popularni srpski političar Aleksandar Ranković, kojem sad u Beogradu srpski antifašisti dižu spomenik, nije studirao “hemiju“ nego je završio srednju abadžijsku. To znači da je svoj demokratski legimitet stekao učeći za opančara i osobu koja će drugima šiti od grubog sukna narodnu nošnju. I mnogima je drug Marko sašio nošnju od grubog platna s okomitim crnim prugama. Kao estetski detalj “manekeni“ su na prsima nosili brojeve. Mnogi napredni drugovi uvjereni su kako je hrvatski eksperiment s kemičarem na čelu vlade dokaz da je desnicu kako kažu Zagorci “zelo“. Kad im se kaže da su kemičarke bile Margaret Thatcher i Angela Merkel posprdno otpuhnu sa svojih FPZ brkova i promrmljaju: “Ah, žene…” Ako ste uporni pa se sjetite da je prvi premijer države Izrael bio Chaim A. Weizmann čut ćete opet “ah, ti Židovi“. Ako želite i dalje progresivcima dizati tlak pa im predočite da iza tog “ah Židovi“ stoji 167 Nobelovih nagrada, odmah će graknuti Zoran Pusić i Željko Jovanović te vas zapitati znamo li da nema nikakve razlike između Židova, Arapa i kršćana te da i drugi dobivaju Nobele. Točno, slažem se. 400 milijuna Arapa do sada je dobilo 4 Nobela. 4 milijuna Židov 167 Nobela. Još nam provokator Laci Iličić tvrdi da nismo svi isti. Jesmo gospodine Laci, svi smo isti, a osobito neki.

Jasno mi je da nova vlada mora rezati. Ali što? Treba otpuštati što više zaposlenih u javnoj upravi, smanjiti plaće učiteljima i nastavnicima. Odmah treba ukinuti povećanje plaća koje je za 90 kn. digla bivša vlada linearno. Takav luksuz Hrvati u ovim teškim vremenima ne mogu prihvatiti. Na to je hitno ukazala i Udruga poslodavaca. Ljudi će se razbahatiti. Svaki mjesec 90 kuna više. Toliko ne dobivaju ni u Sjevernoj Koreji. Ono što vlada i premijer nikako ne smiju ako ne žele izgubiti demokratski kredibilitet jest rezati lovu koja svake fiskalne godine po sistemu “kapenzi“ kapa u naše legendarne nevladine udruge. Kao što Stipu nervira nekakav Bulj koji bi ukinuo 800 tisuća kuna za sitne Stipine potrebe, tako bi i eventualno rezanje BABA-ama, Mirovnim studijama, Drugarici Radi, Documenti Vesne Teršelič i da ne nabrajam sva liberalna gladna usta bio grubi udar u srce hrvatske demokratske misli. U njihovim udrugama nema nezaposlenih. Svi uredno dobivaju lovu i tu lovu smatraju svojim demokratskim dosegom. Čak im ni kune ne smrde. Kad im se zlobno ukaže na činjenicu da je Pavelić izmislio kunu, oni se kunu da to nije istina i da su kune trčale po šumama i gorama za vrijeme svih 7 neprijateljskih ofanziva. I da, na kraju treba onako usput napomenuti da je Kini zemlja s više od milijarde i petsto milijuna ljudi na čelu kemičar Xi Jinping. Pa ako Jinping može izaći na kraj s tolikim ljudima, onda mislim da će i naš lički premijer napraviti reda u državi koja ima manje stanovnika nego jedan kvart recimo Pekinga.

Severina u društvu Arkanove udovice Cece prodaje po Srbiji SVOJE PJESME – NAŠE SNOVE.

Željko Reiner je novi predsjednik Sabora. Akademik. Ali kaže tip s mašn-kravatom na progresivno-agresivnom Indexu da “đabe njemu što je akademik kad je u političkom polju glup”. Ili tako nekako. Tipa s mašnom iživcirao je šef Sabora izjavom da će inzistirati da se Sabor zove Hrvatski državni sabor. Ni meni nije jasno što akademik želi. I Hrvatski sabor je ustvari previše. Kako bi rekao premudri Fred Matić, samo se troši lova na prevelike ploče. Neka se zove samo Sabor. I tako je jedan jedini. Uz desetak drugih. Recimo izborni sabor HDZ-a, Sabor hrvatskog kulturnog vijeća itd. Neki kažu da je taj naziv iz 1848. g. Ino Bešker iz Rima to srčano i drugarski negira. Lik s mašnom kaže da je jedno vrijeme taj “fašistički“ naziv egzistirao 1918. g. Godina poznata po masovnom odlasku gusaka u maglu. Kako je pridjev “državni“ i previše asocirao na separističke težnje Hrvata preko noći je zahvaljujući raznim Anđelinovićima i dalmatinskim orjunašima jednostavno nestao. I onda je došla grozna 1941. g. Još prije 10. travnja znalo se da će biti nazadna, profašistička i da će darovati Musoliniju sve ono što je on u govoru u Riječkom Kazalištu Ivan Zajec 1918. g. tražio pa dobio Rapalskim ugovorom iz 1920. g., zahvaljujući razumijevanju dr. Ante Trumbića, ministra vanjskih poslova Kraljevine SHS, a koji danas ima svoju ulicu u Splitu. I Hrvatskom saboru vratio se pridjev Hrvatski. I kad smo 1945. g., oslobodili Lijepu našu i herojski vratili sve što su Talijani napustili nakon kapitulacije još 1943. g., nestao je i naš pridjev sa stotinama tisuća hrvatskih glava. I živjeli smo tako 45 krasnih godina u bratstvu i jedinstvu. Svi smo bili jednaki, a neki i jednakiji. Lik s mašn-kravatom i ne zna kakva je to idila bila. Željezara Sisak imala je oko 14 000 radnika. Zadovoljnih proletera. Proleterima je upravljalo 33 direktora svih nacionalnosti. Te povijesne 1971. g. od 33 dična direktora 32 su bili Srbi, a prevarili ste se ako ste pomislili da je onaj jedan bio Hrvat. Falili ste, kažu na Braču. Bio je Makedonac. A tipu s mašn-kravatom treba ukazati na činjenicu da Sisak u širem smislu predstavlja predgrađe Zagreba. I naravno da ja s punim imenom i prezimenom potpisujem ove notorne činjenice. Ali usprkos tome ja sam i za Mesića, tipa s mašnkravatom, Freda Matića i cijelu ljevičarsku medijsku falangu jednostavno fašist. 1997. g., udovoljilo se onima koji su željeli hrvatsku državu i vraćeno je ime Hrvatski državni sabor. Došavši na vlast milošću Dražena Budiše Račan je 2000. godine opet izbacio pridjev “državni“. Tada nikog od sadašnjih zajapurenih kriptokomunista nije zanimalo koliko će to stajati na administrativnom planu. Oni koji nisu željeli hrvatsku državu opet su došli na svoje. Sad liju krokodilske suze. Zazivaju fašizam i ustaštvo. Genijalac s mašnom sveznadar tipa Žarka Puhovskog ili Slaveka Goldstiena misli “no to je bio samo ustupak već bolesnog Tuđmana neoustašama“. Sad jedno pitanje neoboljševiku s mašnom: zna li kako se od 1941. g., do 8. svibnja 1945. g., pozdravljalo u NDH. Sasvim sigurno s dobar dan, dobro jutro i laka noć. A možda i nije. Možda su roditelji djeci prije spavanja vikali “Za dom spremni“. Zašto onda nije zakonom zabranjeno sve što je u NDH bilo dozvoljeno. Zašto nije ekskomunicirana himna Lijepa naša kad su je pjevali i Pavelić i Dido Kvaternik. Što je s ustaškom izvornom kunom? Zašto se nitko od brojnih farizeja nije odrekao ustaške kune? Za nju nema dokaza da je ikada prije Pavelićeve države bila u opticaju. Ni 1848. g., ni za vrijeme bitke za Siget, niti se spominje u domoljubnim operama. Ali jugonostalgičare, orjunaše i folantifašiste to ne uzbuđuje. Njihov lažni liberalizam i dvolični antifašizam nestaje k’o da ga je odnjela dobra vila. U kunu se kunu.

Koalicija koja raste navodno je imala prijedlog da se Sirijcima koji prođu kroz Hrvatsku osiguraju najmanje 3 saborska mandata kad već toliko ima i dijaspora. Izgleda da je sad kasno za to…

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save