Globalni zaplotnjaci i liberalni makartizam
Među pokušajima da se opiše i definira djelovanje suvremenih ideoloških kuhinja na globalnoj sceni, imamo sada još jedan termin: „pederizam“. Za bošnjačkog književnika i uglednog muslimanskog intelektualca Fatmira Alispahića bi to bio termin
koji nastavlja niz totalitarnih ideologija iz 20. stoljeća: komunizam, fašizam … pederizam.
LGBT aktivisti na našim prostorija u zadnje vrijeme nastoje reafirmirat izraze „peder“ i „pederluk“.1 2 3 Sumnjamo međutim da će pripadnicima LGBT lobija termin „pederizam“ biti drag; ovo stoga što F. Alispahić tim terminom želi objasniti da sadržava ideologija LGBT lobija nešto što je čini nalik komunizmu i fašizmu – te da je dužnost savjesne osobe da bude „antipederist“.
Ima i drugih naziva kojima danas oponenti „misaonih strujanja“ i „vizija“ nazivaju ideje, ekoje Fatmir Alispahić živopisno definira kao „pederizam“. I da budemo načisto, nije Fatmir Alispahić jedini koji uočava totalitaristički potencijal takvih ideja, koje će njihovi pobornici radije prepoznati kao lijevi liberalizam.
„Globalizam“, „korporatizam“, „gospodari kaosa“, „liberalni fundamentalisti“ …
Lijevi liberalizam je jedan pristojan naziv, i sigurno njegovi poklonici nemaju primjedbi da ih se zove „liberalima“. Glede odnosa LGBT lobija sa liberalizmom, dovoljno je reći da je bilo kakva opozicija pripadnika LGBT lobija prema liberalizmu posve neočekivana, a bilo kakva opozicija liberala prema LGBT lobiju čudna4.
Možemo, međutim, opaziti da u terminima „liberalizam“, „novi liberalizam“ ili „lijevi liberalizam“ ne možemo prepoznati nikakvu totalitarističku zlokobnost; povijesni liberali su poduzimali svakakve marifetluke (uključujući organiziranje ropstva za crnce, raznih brutalnih kolonizacija i pokretanje mnogih zatorničkih ratova; nacionalističko pretjerivanje u domoljublju zapravo dođe kao njihov izum). Ali totalitaristi oni nisu bili. Zašto sada baš lijevi liberali, kojima ne smeta povezivanje liberalne misli sa anarhističkima i marksističkima …
Uups! Anarhizam? Marksizam?
Da nije tu negdje grm, u kojem se krije naš totalitaristički zec? Katolička Crkva je, uostalom, službeno osudila „katoličku“ tzv. teologiju oslobođenja baš zbog bastardizacije kršćanske vjere sa marksističkom ideologijom5; čiji je neodvojivi dio ideja klasne borbe. Ideološka nasilnost i kršćanska vjera ne mogu zajedno, podučava Katolička Crkva. Baštinik Marxove misli će, naime, sagledavati povijest čovječanstva kao povijest (klasnog) nasilja. A sadašnjost je uvijek samo najnoviji dio povijesti, pa se pobornik „teologije oslobođenja“ (kao i svaki drugi marksist) osjeća pozvanim na sudjelovanje u (klasnom) nasilju.
I onda se ne smijemo odveć iznenaditi ako se iz marksizma uspjelo ponešto totalitarističkih sklonosti ušuljati i u moderni liberalizam. Činjenica da se liberali ni sebi ni drugima ne doimlju kao nekakve nasilne osobe ne bi nas trebala odveć impresionirati: nije ni Marx osobno bio neki siledžija. Ali kada se sve posloži u jedan sustav … možda.
Sa „raspredanjima“ o totalitarističkom potencijalu suvremenog globalizma – liberalizam je doista ideologija kojom se globalizam „loži“6 – pisali su u nas Zlatko Miliša7 i Davor Domazet – Lošo8.
Zlatko Miliša koristi termin „dirigirani kaos“9 i „vladari kaosa“10, dodajući potom i termin „korporatisti“11, nalazeći kako je glavnina današnjih intelektualaca i medija posve izgubljena u nastojanju da na stari način traže probleme i rješenja u politici i političarima. Krupni internacionalni kapital, putem medija koje drži u vlasništvu, uspješno prezentira političare širom svijeta kao najkorumpiraniji dio društva; političari su i sami žrtve te slike, pa nemaju niti samopouzdanja niti ugleda da spriječe kaos u kojem „korporatistički“ lovci u mutnom uspješno ostvaruju ogromne ekstraprofite i približavaju se totalnoj kontroli nad svim vrstama aktivnosti u svijetu.
U tome se Miliša oslanja na pisanje Josepha Eugena Stiglitza, profesora na „Columbia University“, dobitnika Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti 2001., svojedobnog glavnog ekonomista Svjetske Banke i svojedobnog savjetnika američkog predsjednika Clintona – te jednog od prominentnijih kritičara globalizacije kakva se danas provodi u režiji ekonomista koje on naziva „fundamentalistima slobodnog tržišta“12 13.
Zlatko Miliša nam iz svojeg rakursa znanstvenika koji niz godina izučava fenomene apatije i socijalne agresivnosti mladih uspijeva „otvoriti oči“ na činjenicu da Europski mediji, u sveopćem čuđenju i usprkos mnogo stotina članaka koji se bave najnovijim neredima u Engleskoj – uopće nisu uočili da su ti neredi jako slični aktualnim neredima u arapskim zemljama14. Kada se mladež isfrustrirana nezaposlenošću i osjećajem socijalne isključenosti buni u Tunisu ili Libiji, posrijedi su „borci za slobodu“. Kada baš takva populacija diže bunu u Engleskoj, onda su to „huligani“. Idejno zatucanim medijima nije „lampicu“ upalila čak niti koincidencija da je znatan broj tzv. „huligana“ u Engleskoj iz redova mladih muslimana – dakle iz reda populacije od koje bismo očekivali da sa osobitom pažnjom prati revolucionarna zbivanja u muslimanskim zemljama.
Zlatko Miliša upozorava da su neredi točno ono što zaplotnjački globalistički igrači žele – jer im to otvara mogućnost da pruže razne unaprijed pripremljene odgovore koji vode u pravcu veće kontrole stanovništva i još većih zarada krupnog internacionalnog kapitala. Pri tome se ne libi citirati čak i „proroka“ Davida Ickea – makar je lako mogao u tu svrhu citirati i kardinala Josipa Bozanića15.
No dobro, Zlatko Miliša, Joseph E. Stiglitz, Davor Domazet Lošo, David Icke, Josip Bozanić … očito tu „ima nešto“, nisu svi ti ljudi lišeni inteligencije, niti iskustva o tome kako svijet doista funkcionira.
Teorija Fatmira Alispahića
I što nam novoga dodaje Fatmir Alispahić, s kojim smo ovaj članak započeli?
Eto, on kao javni intelektualac afirmira termin „pederizam“, kao naziv za jednu ideologiju. Baš onu istu koju gore navedeni nazivaju „globalizam“, „fundamentalizam slobodnog tržišta“, „korporatizam“ … Alispahić čak niti ne nalazi za shodno da uopće spominje riječ „liberalizam“, toliko mu je samo po sebi jasno da je promoviranje homoseksualizma mnogo važnija stvar od tamo nekog starinskog naziva iz 18. stoljeća, toliko važna da on točku u kojoj se “pitomi” liberalizam izvitoperuje u militantno zagovaranje homoseksualizacije društva prepoznaje kao čisti totalitarizam – kao “fašizam 21. stoljeća”. Alispahić se onda prema liberalnim asocijacijama “pederizma” ponaša kao što bismo se mi ponašali prema Hitlerovim sklonostima prema određenim umjetničkim pravcima i djelima iz kulturne i povijesne baštine Njemačke – kao prema nevažnim detaljima na jednom totalitarističkom šinjelu.
Moramo, ipak, iskreno uočiti da je uronjenost pripadnika gay lobija u zajedničku ideološku matricu posve evidentna, i da kod drugih pripadnika suvremene varijante liberalne ideologije zapravo ne nalazimo baš nikakvog idejnog odmaka prema djelovanju pripadnika gay lobija.16
Prije Alispahićevih tekstova, možemo taj termin naći u komentarima čitatelja u elektronskom izdanju Slobodne Dalmacije17, gdje izvjesni „zoom zoom“ 17. lipnja 2011. godine, u nezadovoljstvu uhićenjima splitskih „torcidaša“ koji su psovali učesnike „Gay pride“ manifestacije u Splitu iznosi svoje (?) misli:
Čovječanstvu je dugo trebalo da shvati koliko je opasan fašizam, a isto tako će mu dugo trebati da shvati koliko je opasan pederizam, tj. društveno uređenje u kojem je ozbiljan prijestup uvrijediti pedera ili ga nazvati nezdravom osobom. U novom društvenom uređenju – pederizmu – očekujem uvođenje sljedećih zakona: ozakonjenje istospolnih brakova (to je već na djelu u nekim zemljama), ozakonjeno pravo homoseksualnim parovima na odgajanje djece, ozakonjeno pravo na umjetno uzgajanje ljudskih embrija i odabir svojstava buduće djece, pravo na ubijanje neželjene djece (već ozakonjeno), pravo na ubijanje invalidnih i teško bolesnih osoba (dijelom ozakonjeno), ozakonjeno pravo životinja da ih se tretira kao ljude…Svaki pokušaj da se dovedu u pitanja navedena prava nazvat će se govorom mržnje i bit će sankcionirana. Čovječanstvo ni ovaj put nema dovoljno mudrosti da zlo siječe u korijenu…
Fatmir Alispahić, kao učena i inteligentna osoba poznata u javnosti (tj. „javni intelektualac“) manje – više ovakve ideje razvija 30. srpnja 2011. godine u svojem tekstu za „Magazin SAFF“, časopis namijenjen mladim pobožnim muslimanima. Naslov članka je „Pederizam – rat protiv Boga i Čovjeka“. Tekst je u BiH jako zapažen, te je prenesen u cijelom nizu drugih publikacija – sve do „Posušje online“18.
Alispahić polazi od proglasa pod nazivom „Naš cilj je pobjeda“ kojega je izumotvorio gay aktivist u Zagrebu Gordan Duhaček (taj za sebe inače ponosno koristi termin „peder“19 i radosno koristi riječ „pederluk“20; čovjek potječe iz Bosne, pa Alispahić naslućuje da bi njegova aktivnost mogla i u Bosnu dovesti kakvu „gej paradu“), te od pisanja „gej historičara“ Franka Dote (koji također objašnjava da nema u nazivu „peder“ ništa negativno21). Potonji objašnjava da „povorka ponosa mora proći ulicama i trgovima, mora blokirati promet i mora biti javni politički skup“, jer se „polazi od teze da je pitanje seksualnosti političko pitanje, svaki seksualni čin i politički čin (koji se) bori za politizaciju naše intime“.
Alispahić potom, krećući od gay – aktivizma G. Duhačeka i gay – intelektualizma F. Dote, zaključuje „kako pederski pokreti i manifestacije nisu usmjerene tek na navodnu obranu pederskih sloboda, već na ovladavanje zakonodavnim, političkim i društvenim mehanizmima, u svrhu nametanja jednog protuprirodnog sistema vrijednosti“. Naposljetku Alispahić zaključuje: „Kome treba progon vjere i morala, ko će profitirati od razaranja čovjekove porodice, ko će biti novi vladar svijeta, ako ne onaj koji protežira ovo pederističko ludilo, jednako fašizmu i komunizmu!?“.
Alispahić vidi da bi „netko“ mogao iščitati njegove teze kao nekakvu diskriminaciju, pa – u jednom časopisu muslimanske orijentacije – izričito navodi kako „ne poziva na nasilje prema pederima, jer pederi imaju pravo da budu to što jesu, kao što nemaju pravo da svoju opredjeljenje nameću izvan svoga privatnog kruga. Ničija seksualnost ne može biti javno prikazivana, jer je to ugrožava građanske slobode apsolutne većine koja smatra nepristojnim i gadnim prikazivanje ma čijih, pa i pederskih, nagonskih afiniteta. Pederske slobode treba da budu ograničene slobodama apsolutne većine, koja ne želi da gleda ni pedersku, ni nepedersku golotinju po ulicama, i po parlamentima. Ovaj tekst je protiv svake vrste proganjanja tih nesretnih ljudi, koji nisu krivi što su se rodili u društvu koje nije spremno pederluk zakonski zaštititi kao nečije ljudsko opredjeljenje, ali ga istovremeno i distancirati od političkih utjecaja na vjeru, tradiciju i budućnost.“ Ne može Alispahić, doduše, odoljeti da u istom dahu zaključi: „Namjesto da sadašnjost ima kapacitete da prihvati te nesretne ljude, da im ponudi medicinski tretman, kao šansu za izlječenje i usmjerenje ka porodičnoj sreći i duševnom miru, globalno carstvo laži i prevare zloupotrebljava pedere i ubjeđuje ih da su na pravom putu.“
Reakcije na ovaj Alispahićev tekst nije trebalo dugo čekati; najčitaniji web – magazin u toj zemlji „depo.ba“ već 05.08.2011.22 pod naslovom „Reakcije na Alispahićev ‘Pederizam’/Dennis Gratz i Vera Jovanović: Fatmir je kao Hitler i Breivik, zaluženi rasista i homofob koji poziva na linč homoseksualaca!“ prenosi reakciju predsjednice Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH Vere Jovanović. Ona kaže da „za sve ove stvari u Zakonu protiv diskriminacije postoje tužbe i kroz te tužbe se onda može tražiti i naknada štete … takve ljude bi trebalo sankcionisati, ako ništa, bar nekim novčanim kaznama i zabranom da pišu takve stvari“. U istom članku, navode se mišljenje predsjednika Naše stranke (to je ime jedne manje stranke u BiH, koja sebe definira kao lijevu i socijalno – liberalnu) Dennisa Gratza, koji „bez rukavica“ tvrdi da Alispahić „mrzi otvoreno i svoju mržnju propagira javno … To ga ne čini puno različitim od Hitlera ili Breivika, jer je logika kojom Alispahić obrazlaže ‘opasnosti’ i ‘prijetnje’ identična onoj koja se može pročitati u ‘Mein Kampfu’ ili pamfletu norveškog monstruma. “
Alispahić je odmah reagirao na ovo povezivanje njegovog imena i djela sa onima Hitlera i Breivika (probajte u google tražilicu ubaciti upit „Alispahić Hitler Breivik“), pa u SAFF-u br. 298 od 12.08.2011. produbljuje svoje teze u članku „Pederizam je fašizam 21. stoljeća“23.
Napad na svoje ime uzvraća Dennisu Gratzu spominjanjem da se izvorno zvao Muhamed Gracić; Alispahić nalazi komičnim svjetonazor, koji je uobličen u ovakvu „globalizaciju“ vlastitog imena.
Nadalje, osvrćući se na ovakve – kako on kaže „ekstremističke reakcije“, u „depo.ba“ – tvrdi Alispahić da su Vera Jovanović i drugi „praktično dokazali da je pederizam fašistička ideologija“. Kao predstavnika ideologije „pederizma“ prepoznaje Alispahić Dennisa Gratza; valjda onda i lijevo – liberalnu Našu stranku, čiji je Gratz predsjednik.
Alispahić nastavlja u svoju obranu: „Neko ko eksplicitno traži zaštitu pedera od nasilja, ko se zalaže za zakonsku zaštitu pederluka kao privatnog opredjeljenja, biva optužen da je homofob, te poređen sa takvim zločincima kakvi su Hitler i Brejvik. Usto biva proglašen i rasistom, iako pederi, zasad, nisu rasa. Postoji neka opasna nelogičnost između činjenica i optužbi. Gdje je odgovor? Upravo u tome što moj tekst nije pisan protiv pedera, već protiv pederizma! … Protivnici pederluka dosad su udarali po pederima, a ovo je bilo prvi put da neko udari po pederistima, toj crnoj ruci vladajućeg poretka, a da izuzme pedere, koji uglavnom žive svoje pederske živote izvan ovih manifestacija i rasprava… većinu pedera ne zanima politika i javno djelovanje, jer im je pederluk stvar privatnog života. Zaprijetila je opasnost delegitimiziranja pederista, iza kojih ne stoji ni kritična masa pedera, onih koji bi se mogli suprotstaviti fašizmu što se u njihovo ime sprovodi. Ako bi se dopustila medijska i društvena sloboda za analizu i dokazivanje da je pederizam program globalne zavjere protiv Boga i Čovjeka, s ciljem uništenja porodice, nataliteta, morala, tradicije i kulture – to bi rezultiralo otporom prema podizanju pederluka na nivo demokratske svetinje. Pederisti se toga najviše plaše, jer bi se shvatilo kako je priča o ugroženosti pedera samo paravan za porobljavanje čovjeka i njegove porodice. Antipederizam (kao i antifašizam!) izrasta u ideju borbe za ljudska prava, pa i samih pedera, koji koegzistenciju sa heteroseksualcima mogu ostvarivati uz poštovanje većine i tradicije koja je zasnovana na vjerovanju u Boga. Kao što antifašizam nije bio usmjeren protiv njemačkog naroda, već je bio i za njemački narod, tako i antipederizam nije usmjeren protiv pedera, jer im istinski nudi pravo na različitost, u okvirima slobode i demokratije … pederistički apsolutizam, monstruozniji od fašizma i komunizma, ima za cilj istiskivanje prirodnog poretka iz prošlosti i budućnosti, iz familija, navika, odgoja, kulture. Tako će povijest civilizacije biti dopisana lažima i prekrojena u grešku, koja se, navodno, ispravlja sa uspostavom istospolačkog poretka. Sva stoljeća prije, sve što je bilo i što jeste – više nije, jer tek sada, sa uspostavom pederizma kao demokratske i humanističke norme, čovječanstvo postaje normalno.“
Ono što nam može biti interesantnije je razvoj Alispahićevih teza u tom novom članku. On kaže: „Pederizam i pederi nisu isto, jer ideološki pederizam manipulira pederima i tobožnjom zaštitom njihovih ljudskih prava. Tako komunizam manipulira radnicima, hitlerizam njemačkim građanima, a ideja globalizacije svima nama. Kazati komunistima da je komunizam porobio narod, isto je što danas kazati kako je pederizam porobio i pedere … U povijesti civilizacije lik oca, lik majke, lik djeteta, nikad nisu imali takvu političku zaštitu kakvu danas ima lik pedera. Očinstvo i majčinstvo nagrđuju se od divljeg kapitalizma, djetinjstvo postaje meta perverzne pohote potrošačkog uma, ali sistem ne smatra da su ugroženi ti stubovi porodice, jer im je namijenjeno da izumru, u ime ‘svetinje’ novog doba – pedera… Teza o ugroženosti i o zaštiti osnovna je sprega za djelovanje totalitarnih ideologija, pa je demaskiranje ove sprege ono čega se te ideologije, pa i pederizam, najviše plaše. Kazati danas da niko ne tlači pedere, već da pederizam tlači prirodni poredak, da uništava vjeru, kulturu i tradiciju, da okupira građanske slobode – znači suočiti se sa gnjevom pederističkih ideologa i agenata. S druge strane, ideja zaštite prirodnog poretka, sa porodicom kao centrom svijeta, ne može biti totalitarna, jer potiče od Boga, a ne od ljudi. Pederizam je fašizam 21. stoljeća, to je ideologija za porobljavanje i degeneraciju ljudskog roda, kroz represivno rušenje vjerskih kompasa, porodičnih svetinja i onih kulturoloških obrazaca koji su svijet od malena dijelili na princeze i kraljeviće, na tate i mame… Pedera je bilo otkad je svijeta i vijeka, i protiv njih se ne vrijedi i ne treba boriti. Ali, pederizma nije bilo nikad, do uspostave globalnog poretka koji insistira na vladavini pederističkih ciljeva: istospolni brakovi, ukidanje tradicionalnih kulturnih kodova, prilagođavanje odgojnih programa djeci bez roditelja, i sl.“
Od termina koje „lansira“ Alispahić treba opaziti još i riječ „antipederist“ (podebljavanja teksta, također i unutar gornjih citata, izvedena su od autora ovog članka); u tu kategoriju svrstava i sebe: „Kao što antifašizam nije bio usmjeren protiv njemačkog naroda, već je bio i za njemački narod, tako i antipederizam nije usmjeren protiv pedera, jer im istinski nudi pravo na različitost, u okvirima slobode i demokratije.“
U svakom slučaju živopisno, takvi i inače znadu biti tekstovi u omladinskom vjerskom časopisu „SAFF“. (Da li bi možda razlog zašto mi hrvatski katolici i nemamo nekog čitanijeg omladinskog glasila, što nismo spremni biti na takav način izravni?).
Diktatura relativizma
Načitaniji čitalac će lako prepoznati da nam Fatmir Alispahić nije rekao nekih novih činjenica; međutim nam je iznio teze koje su u najmanju ruku interesantne. Da li je zalaganje za prava homoseksualaca tako važan element preokupacija najmodernije verzije liberalističke ideologije (tj. one ideologije koju znanstvenici prepoznaju kao „spiritus movens“ aktualnog globalizma) da bismo onda mogli uzeti da pristalice najmodernije varijante liberalizma (slizane sa marskizmom i nekim anarhističkim elementima), poput gorespomenutog Dennisa Gratza – kod čijih nositelja Alispahić, eto, prepoznaje totalitaristička nagnuća – trebamo nazvati pederistima, a čitavu tu (totalitarnu?) ideologiju „pederizmom“?
Možda u jednakoj mjeri u kojoj ih smijemo nazivati „globalistima“ i „korporatistima“.
A možda je i naziv socijalni liberali dovoljan? Podsjetimo se da nije 1930.- ih godina niti termin „nacionalsocijalizam“ imao neke negativne ili pežorativne konotacije, dok svoj zločinački potencijal nije prikazao u čitavoj njegovoj „raskošnosti“. Uostalom i termin „komunisti“ nije mnogima do danas dovoljno negativan, pa ako biste nekoga iz te idejne grupe htjeli uvrijediti, morali biste pribjeći nazivu „komunjara“.
A da nije F. Alispahić ipak u krivu, pa vidi totalitarističke opasnosti ondje gdje ih zapravo nema? Jest da se ne slažemo svi sa ovim „novim liberalima“, ali ima li zbilja razloga da se bojimo nekakvog totalitarističkog terora koji bi došao od njih?
Možemo ovako: Papa Benedikt XVI. koristi termin „diktatura relativizma“ (npr.) u svojem obraćanju katoličkim biskupima u Sjedinjenim Američkim Državama 16. travnja 2008. godine24. Govori Benedikt XVI. dosta opširno o suvremenom relativizmu (relativizam je fundamentalni element modernog liberalizma25) te završava riječima: „’Diktatura relativizma’ je, da zaključim, ništa manje nego prijetnja istinskoj ljudskoj slobodi koja jedino može sazrjeti u širokogrudnosti i vjernosti istini.“ Termin „diktatura relativizma“ je Papa „lansirao“ u svojoj nastupnoj propovijedi kod izbora za Papu dana 18.04.2005.26, gdje se odmah potrudio dati i definiciju, evo zapravo cijele rečenice: „Mi gradimo jednu diktaturu relativizma koja ne prepoznaje ništa kao definitivno i čiji se konačni cilj sastoji isključivo iz ega i žudnji pojedinca.“ U nagovoru za generalnu audijenciju od 05.08.2009. god. povlači Papa paralelu između „diktature racionalizma“ koju je uvelo revolucionarno nasilje Francuske revolucije (predvođeno od pobornika ondašnje varijante liberalizma), sa današnjom „diktaturom relativizma“.27 Takav Papin govor je kod katolika primijećen, te se termin „diktatura relativizma“ brzo počeo koristiti.28
„Socijalni liberalizam“, „globalizam“, „korporatizam“, „liberalni fundamentalizam“ … zašto sada odjednom i „relativizam“. Ili „pederizam“ (F. Alispahić, 2011.). Koliko nam imena treba za jednu te istu ideologiju?
Da li Papa griješi pa posve otvoreno ne govori o npr. „diktaturi liberalizma“? Zacijelo ne, jer su neki aspekti starijeg liberalizma u toj mjeri utkani u suvremenu političku kulturu, da sa punim pravom govorimo npr. o „liberalnoj demokraciji“. I nitko, eto, ne smije prigovarati ljudima koji nisu „moderni liberali“ (tj. koji nisu pobornici moralnog relativizma) da se zalažu za dosege moderne demokracije. Naprosto, uopće ne stoji loše F. Alispahiću da se zalaže za demokraciju i ljudska prava, nema „moderni liberal“ Dennis Gratz nikakav „copyright“ na tim idejama. Ideje (i praksa) ljudskih prava i demokracije su, naime, mnogo starije od ideje „gay prava“.
Ali relativizam, to je nešto drugo. To je ideja koju Papa Benedikt XVI. najoštrije osuđuje. Nalazi u njenoj dosljednoj provedbi elemente diktature.
Liberalni makartizam
Konkretni primjeri? Papa ipak mora pomalo paziti na diplomatičnost svojega govora, teško da će on kod susreta sa npr. kraljicom i premijerom u Velikoj Britaniji javno prigovarati što vlasti tamo jamče pravo homoseksualcima da posvajaju djecu, ali to pravo zabranjuju vjernicima koji imaju moralnih primjedbi na homoseksualizam. Nešto oštriji je Papa odlučio biti jedino sa Španjolskom, nakon cijelog niza mjera u pravcu dokidanja tradicionalnom morala – od abortusa do homoseksualnih brakova29 – ali nije ni tamo optužio socijaliste (današnji zapadnoeuropski socijalisti i laburisti su zapravo socijalni liberali) da su diktatori. Niti bi to mogao, ipak nije „diktatura relativizma“ još uvijek dovela do lakouočljivih totalitarnih rezultata.
Možemo, međutim, naći i opipljivih „rezultata“: Colin Atkinskon je u Engleskoj dobio otkaz jer nije htio maknuti križić iz kombija kojeg je vozio30; dr. Richard Scott je dobio opomenu pred otkaz (nakon 28 godina radnog staža u istoj klinici) jer je sa jednim pacijentom razgovarao o vjeri31; učitelj Kwabena Peat je suspendiran nakon što se potužio da je poduka osoblja škole iskorištena za promoviranje homoseksualizma, uz istodobnu marginalizaciju i stigmatizaciju onih koji ne odobravaju homoseksualne čine32; medicinska sestra Caroline Petrie je suspendirana zato što je pitala pacijenta da li bi htio da se ona moli za njega33; učiteljici Olive Jones je „na licu mjesta“ otkazan angažman u školi gdje je radila na zamjeni, nakon što je ponudila da će moliti za jednog učenika i njegovu obitelj34. Ovo su sve slučajevi iz Velike Britanije, kao jedne osobito liberalne zapadne zemlje, samo iz prošlih godinu dana ili tako nešto. Ima ih još mnogo – kako iz Engleske, tako i iz preostalog dijela Europe.
Podsjetimo se da su slične aktivnosti bile u 1950.- ih godina poduzimane u SAD protiv osoba involviranih sa komunizmom/socijalizmom, te do danas ostaju te antikomunističke aktivnosti od strane „liberala“ stigmatizirane pod nazivom „makartizam“. Liberali su našli da je takva vrsta progona nespojiva sa demokracijom – sve ako su komunisti (koji su bili na meti makartizma) po definiciji protivnici liberalne demokracije. Pa eto nam danas u Engleskoj „makartizma“, jedino što su njegove žrtve kršćani. Tko zna koliko bi takvih slučajeva još bilo, da razni rukovodioci i raznovrsni nadzornici koji Britanske – hajdmo ih tako nazvati – “pederističke” propise moraju provoditi, ne zadržavaju određene zdravorazumske rezerve koje ih priječe da vjernike do kraja “srežu”.
Bivši šef pravosudne grane vlasti u Engleskoj i Velsu Lord Woolf (od 2000. – do 2005. je obnašao dužnost „Lord Chief Justice of England and Walles“) komentira da su tamošnji sudovi otišli predaleko u ograničavanju prava kršćana na radnom mjestu i sankcioniranju kršćana zato što se ne slažu sa homoseksualizmom, te da je vrijeme da se taj trend preokrene.35
Sav ovaj „liberalni makartizam“ nije svojim opsegom dovoljno nalik na početke Mussolinijeve ili Hitlerove vladavine, ali prisjetimo se da je i Josip Broz Tito zajedno sa svojim komunističkim zaplotnjacima desetljećima organizirao sindikate po mlinovima, brodogradilištima i tvornicama, prije nego je u Jugoslaviji uspostavio režim kojega je otvoreno prozvao „diktaturom proletarijata“.
Pitanja
Gay lobi se u ovom našem dijelu svijeta za sada bavi nastojanjem da zabrani podučavanje sadržaja Katekizma Katoličke Crkve i održavanje vjeronauka uopće u javnim školama36, da zabrani pružanje zdravstvene pomoći homoseksualcima koji se žele okaniti homoseksualizma i uspoređivanjem književnika F. Alispahića sa teroristom Breivikom i diktatorom Hitlerom. Da li nam to daje pravo i dužnost da budemo „antipederisti“, na način kako su neki Titovi suvremenici bili antikomunisti i antifašisti?
Da li imamo pravo protiviti se najnovijoj varijanti liberalizma kao što su se stari tradicionalisti protivili onoj klasičnoj od prije dvjestotinjak godina? Onoj koja je pribjegavala revolucionarnom nasilju i naposljetku se uobličila u Napoleonov masonski imperij koji je „slobodu, jednakost i bratstvo“ raznosio na vrhovima svojih bajuneta širom svijeta; ali koja sloboda ni slučajno nije bila shvaćena kao sloboda za crne robove (nego su liberali, dapače, djelovali „na utuk zatucanim kršćanskim zahtjevima“ da se ropstvo iskorijenjeno u Europi prestane od strane europskih naroda prakticirati drugdje u svijetu), niti jednakost između bogatih i siromašnih (siromašni nisu imali pravo glasa), niti bratstvo sa svim onim narodima koji bi se našli porobljenima i diskriminiranima u Imperiji. (Opazimo na ovom mjestu smiješnu činjenicu da u našoj „poengleženoj“ suvremenoj kulturi prolazi Napoleon kao neki pozitivac, a njegovi protivnici redovno ispadaju zatucane „konzerve“. Osim Britanaca na čelu sa masonskim „bratom“ Wellingtonom, koji je Napoleona naposljetku uspio slomiti kod Waterlooa.)
Da li smijemo oslobođenje modernog čovjeka od spolnog identiteta kojega mu je Bog darovao smatrati gorim, od famoznog oslobođenja seljaka od zemlje – kojega je slavodobitno starinski liberalizam nametao – uspješno pretvarajući glavninu seljaka vezanih uz zemlju, tj. kmetova, u „slobodne“ nadničare – bezemljaše (tj. proletere). Ili moramo smatrati da je ovo novo globalno „oslobođenje“ (gdje se Muhamed oslobađa svojeg imena i identiteta kako bi postao „Dennis“, primjerice) najgora vrsta ropstva, gora od one u kojoj je Thomas Jefferson, (liberalni) tvorac američke (liberalne) Deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine držao robove na svojem imanju?
I da li imamo barem onakvih izgleda da pobijedimo, poput pobožnih kršćana koji su se naposljetku barem politički izborili za ukidanje ropstva? I, donekle, za „ublažavanje“ starog liberalizma u formu koja nije lišena socijalne osjetljivosti?
Ja osobno za sada ne znam odgovore. Svijet je nepregledan, i pitanja su komplicirana. Znam međutim, da imamo pravo da ne kapituliramo pred relativizmom i gay lobijem. U najmanju ruku, dužnost nam je prepoznati njihove „zaplotnjačke igre“.
[1]„Pederluk na lezbijski način“, Dina J. za „queer.hr“ 17.6.2011. http://queer.hr/7598/zavrsio-pederluk-na-lezbijski-nacin/
[2]„Izraelski ‘pink washing’: Pederima u obranu zemlje“, Gordan Bosanac za queer.hr 11.5.2011. http://queer.hr/5198/izraelski-pink-washing-pederima-u-obranu-zemlje/
[3]„Ovaj tjedan novi Prideov budoar i prajdaonica“, Marina Čajdo za queer.hr 29.03.2011. http://queer.hr/1342/ovaj-tjedan-prideov-budoar-i-nova-prajdionica/
[4]„The liberal case against gay marriage“, Susan M. Shell, „The public interest“ New York, Summer 2004
[5]„Instrukcija o određenim apsektima ‘Teologije oslobođenja’, Kongregacija za nauk vjere, Joseph Ratzinger 1984., http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19840806_theology-liberation_en.html
[6]V. npr. „Globalizam – ideologija globalizacije?“, Anita Bušljeta, „Socijalna ekologija“ Von. 19 No 2 kolovoz 2010., http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=90138
[7]Dr.sc. Zlatko Miliša, sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru
[8]Davor Domazet – Lošo, admiral HRM u miru, bivši načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga RH (1992. – 1998.), te načelnik Glavnog stožera OSRH (1998. – 2000.)
[9] Riječ je o primjeni tzv. „teoriji kaosa“, koju dugujemo teorijskom proboju američkog matematičara i meteorologa Edwarda Lorenza u 1960.-im (svi smo već čuli o „efektu leptira“, naime da živahniji let leptira u Amazoni može za par dana proizvesti vremenske nepogode na drugom kraju svijeta), na društvene tijekove i istraživanja u društvenim znanostima.
[10]„Četiri koraka do prokletstva“, Zlatko Miliša za „dnevno.hr“ 20.06.2011. http://www.dnevno.hr/cetiri_koraka_do_prokletstva/326586.html
[11]„Dirigirano nasilje po scenariju korporatista i anarhista“, Zlatko Miliša za „dnevno.hr“ 12.08.2011. http://www.dnevno.hr/kolumne/zlatko_milisa/dirigirano_nasilje_po_scenariju_korporatista_i_anarhista/366323.html
[12]V. http://www.guardian.co.uk/profile/josephstiglitz
[13]„Redefining the Role of the State“, Joseph Eugen Stiglitz „World Economics“ Vol. 2 No. 3, 2001., http://www2.gsb.columbia.edu/faculty/jstiglitz/download/2001_World_Economics.pdf
[14]http://www2.gsb.columbia.edu/faculty/jstiglitz/download/2001_World_Economics.pdf
[15]„Braćo i sestre ne smijemo slijediti one koji žele rušiti“, „dnevno hr. 22.03.2011., http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/prosvjednici_zbunjuju_narod_oslabljuju_hrvatsku_i_preuvelicavaju_probleme/258985.html
[16]usp. npr. Vesnu Pusić, http://www.hns.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1512:minus-tri-za-potivanje-prava-gay-populacije&catid=48:sredisnjica&Itemid=65
[17]Komentari čitatelja uz članak „Novih 12 uhićenih“, elektronsko izdanje „Slobodne Dalmacije“ 16.06.2011.
[18]http://www.posusje-online.info/index.php?option=com_content&view=article&id=859:pederizam–rat-protiv-boga-i-ovjeka-&catid=40:kolumne&Itemid=57
[19]„Gordan Duhaček: moja prednost je što sam peder“, Antonela Marušić za „Slobodna Dalmacija“ 28.11.2009.
[20]„QUEER proza ‘Što je Aralici selo, meni je pederluk’“ Mašenjka Bačić za „Slobodna Dalmacija“ 06.04.2011.
[21]„Dota u Nu2: Nedopustivo je da vlada nema stav prema tako važnoj društvenoj i političkoj temi“, „index.hr“ 19.6.2011. http://www.index.hr/vijesti/clanak/dota-u-nu2-nedopustivo-je-da-vlada-nema-stav-prema-tako-vaznoj-drustvenoj-i-politickoj-temi/557391.aspx
[22]„Reakcije na Alispahićev ‘Pederizam’“ depo.ba 05.08.2011.”, http://www.depo.ba/front/fatmir-je-kao-hitler-i-breivik-zaludeni-rasista-i-homofob-koji-poziva-na-linc-homoseksualaca
[23]Magazin SAFF br. 298, „Pederizam je fašizam 21. stoljeća“, F. Alispahić 12.08.2011.
[24]Izvješće sa sastanka Pape Benedikta XVI. sa sastanak sa biskupima u Washington D.C. 16.04.2008., http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/speeches/2008/april/documents/hf_ben-xvi_spe_20080416_response-bishops_en.html
[25]„Relativism and the Foundations of Liberalism“, Graham Long, „Imprint Academic“ Exeter UK, 2004
[26]Homilija Benedikta XVI. kardinalskom kolegiju 18.04.2005., http://www.vatican.va/gpII/documents/homily-pro-eligendo-pontifice_20050418_en.html
[27]Benedikt XVI, generalna audijencija 05.08.2009. http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2009/documents/hf_ben-xvi_aud_20090805_en.html
[28]„Primate of Spain: Criticism of new Pontiff stems from dictatorship of relativism“ Catholic News Agency 21.04.2005., http://www.catholicnewsagency.com/news/primate_of_spain_criticism_of_new_pontiff_stems_from_dictatorship_of_relativism/
[29]„In Spain, Pope Benedict XVI lambasts ‘aggressive secularism’“„ Andres Cala, „The Christian Science Monitor“, , 07.11.2011 http://www.csmonitor.com/World/Europe/2010/1107/In-Spain-Pope-Benedict-XVI-lambasts-aggressive-secularism
[30]http://www.christianconcern.com/cases/colin-atkinson
[31]http://www.christianconcern.com/cases/dr-richard-scott
[32]http://www.christianconcern.com/cases/kwabena-peat
[33]http://www.christianconcern.com/cases/caroline-petrie
[34]http://www.christianconcern.com/cases/olive-jones
[35]„Christians ‘are denied human rights by our courts’, claim bishop and top judge“, Tim Shipman, „Daili mail“ („Mail online“) 26.12.2010., http://www.dailymail.co.uk/news/article-1341814/Christians-hit-human-rights-law-The-tide-turn-say-bishop-judge.html?ito=feeds-newsxml
[36] „Recept za lijek protiv homofobije“ H-alter 17.05.2010. http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/recept-za-lijek-protiv-homofobije
