Pellegrino Ernetti: «KATEHEZA SOTONE» (nastavak, II. dio):
Vrlo poznati talijanski egzorcist Pellegrino Ernetti u svojoj knjizi: KATEHEZA SOTONE, donosi popis onoga što se Luciferu „ne sviđa“ – kako je to doznao iz ustiju opsjednutih, za vrijeme molitava egzorcizama. Evo nekih izvadaka prepisanih s magnetofonske vrpce na pouku svima nama, da se udaljimo od zla i da živimo od prave LJUBAVI, od Isusa Krista, koji je za nas dao Svoju predragocjenu KRV, koja nam je život i spasenje.
ŠTO SE LUCIFERU SVIĐA ILI NE SVIĐA (iz nekih egzorcizama)
Luciferu se sviđaju :
1) Političari koji se nazivaju kršćanima: ali koji to nisu, jer su moji i u mojoj su službi… Predstavljajući se pak kao kršćani zavaravaju mnoge osobe koje ih slijede kamo ih ja lukavo vodim… Dolaze sa mnom i radosno kradu novac naroda, novac koji je narod stajao tolikog znoja i suza napornog rada; novac ukraden siromašnim obiteljima po nepravednim porezima, nametnutim od tih političara koji se tove, razbacuju novac, troše ga bez ograničenja…
Ipak činim da oni daju (divne) izjave o kršćanskoj pravednosti, dobroti, poštovanju, ispravnosti i iskrenosti, tako da padaju (na lijepak) i svećenici i biskupi s njima… Novac je moje najjače oružje: svećenici i biskupi zatvaraju oči nad tim poli-tičarima, mojim vjernim slugama i robovima… Dostatno je da oni nađu novaca za izgradnju ili obnavljanje crkava, ubožišta (azila), župskih stanova, lijepih i udobnih, patronata… To su moji najvjerniji sakristani, po kojima mogu ući u domove klera, koji je podložan mojim novcima… Uostalom, nisu li ti političari potpisali zakon preljubu rastave i pobačaja (abortusa) ?
Ali kler im čini propagandu, što ja i želim… (smijeh…!).
2) Političari koji se nazivaju ” laičkima” : to su prethodnica (avangarda, prvi borbeni red) mojega kraljevstva… Laži umješno proučene, prijevare marljivo ostvarene, lopovštine ostvarene na način mafije, prijevare ostvarene diplomatski, nemoral kapilarno širen sa svim sredstvima tiska i sredstvima društvenog priopćivanja, ubojstva ljudi, organizirane otmice oružanom silom, raspačavanje raznih droga po najstrožoj šutnji zavjere politički organizirane, i mnogi drugi zločini i socijalni (društveni) neredi… Sve su to djela koja ja ostvarujem preko tih političara, svojih sljedbenika i najvjernijih slugu… Dajem im precizne naredbe da upotrijebe sva sredstva i načine, najpa-klenskije, da uništavaju društvo, nažalost još uvijek vezano uz onog Raspetoga, kojega sam razapeo na sramotno drvo… da uništavaju, da uništavaju…
Ti političari su moji učenici i sljedbenici jer su veoma poslušni na svaki moj mig, a da toga niti ne zapažaju. Oni mi organiziraju u svim gradovima i mjestima masonske lože veoma aktivne i podmukle, umješne i uvažene, uvijek darivajući novac, karijeru i seksualna uživanja… Njima dajem svoje precizne naredbe da uđu u Crkvu i da je iznutra unište… Koliko li je klerika palo i nastavljaju padati pred ponudama i primam-ljivostima novca i karijere… Uništiti Crkvu, moj je prvi i idealno zamišljeni projekt… Oh, kojeg li zadovoljstva… kojeg li zadovoljstva…!
S tim svojim najvjernijim političarima već sam započeo uništavati društvo na svim područjima i na svim razinama i u svim elementima: destabilizirajući poredak javne sigurnosti, ekonomije, diplomacije, socijalnih odnosa… Naravno, uvijek s mojim oružjima ambicije, karijere, novca, sa ženama i užicima… Ah kakvog li zadovoljstva! Kojeg li veselja! Koje li pobjede! (Hahahaha… raspušteni smijeh…).
3) (Suci i sudski ili upravni činovnici, magistrati)
Na posve osobiti način mi se sviđaju suci i sudski činovnici (magistrati) koji na svojim leđima nose tradicionalnu lozinku “Pravda je za sve jednaka” ; doista, osim za njih! Kako su vrijedni ti moji vjerni slugani ” pravednosti” ! Konačno uspio sam ispolitizirati i suce! Konačno sam ih uspio organizirati u sindikate! Konačno sam uspio da se prodaju za novac i plave koverte (mito)! Koliko li nevinih osoba uspijevam osuditi na zatvor kroz godine i godine, a činim da budu oslobođeni moji sljedbenici, koje narod smatra ubojicama i zločincima… Činim da takvi izađu iz zatvora jer trebaju nastaviti širiti moje kraljevstvo nereda, ubojstava ljudi, krađi, raspačavanja droge, otmica osoba i djece… Kakva li su divota ti moji ispolitizirani suci, partijski opredjeljeni, prodani suci… Sveo sam ih na to da više ne razlikuju pravedno od nepravednog…! Oni su danas moje specijalne čete napada protiv pravde! Kakve li divote osloboditi iz zatvora velike zločince i članove mafije, a ostaviti da unutra čame više ili manje napušteni siromasi! Kako je lijepo osloboditi “lažne pokajnike”, po kojima djelujem s većom sigurnošću! Kako je lijepo poslati u ” kućni pritvor” one s kojima mogu slobodnije organizirati raspad društva! Izvrsni su… izvanredni… ti prodani suci! I koliki; koliki od njih svaki dan sve više ulaze u moje kraljevstvo, privučeni novcem i karijerom i ohološću, što su moja oružja koja oni ljube i žele… (dugi smijeh…)! A suce koji neće da se usklade sa mnom, činim da nestanu…
I što je ta borba oko njih, koja sve više i više raste medu tim sudskim činovnicima (magistratima), ako li ne plod moje prisutnosti i mojeg trajnog i upornog djelovanja? U čemu je neprestana borba između sudaca i političara i snaga reda (policije), ako li ne plod otrova koje uspijevam uštrcavati trajno između njih? (smijeh…). I svršeno je… svršeno je s tim lažnim mirom što ga je obećao onaj lakrdijaš od vašeg Boga, kojega sam pobijedio i razapeo… Svršeno je (gotovo je)… čitav svijet je sa mnom… Ja sam sada već kralj svijeta… ja sam to…!
4) (Sekte, sljedbe):
Moja posebna ljubav su veoma brojne SEKTE koje trajno stvaram i kapilarno širim po čitavom svijetu. To su najne-posrednija sredstva po kojima rastačem vjeru u onog vašeg krivog Boga kojega sam razapeo… Tako stvaram Babilon u vjeri… (dugi smijeh…). Vaš Bijeli pop (=Papa) viče i dere se… jer se plaši mene, strah ga je da mu ne oduzmem prijestolje koje se već dobrano klima… Ja sam ga već pobijedio, unio sam Babilon (pometnju) u vjeru, kod jednostavnih i učenih, uključivši svećenike, teologe i biskupe… Moje sekte uvijek su više i više nepobjedive… Moja masonerija plaća, plaća veoma dobro svakog mojeg sljedbenika… Ja ću uvijek biti pobjednik… I babilon (zbrka) u vjeri bit će moja pobjeda…
Samo u vašoj Italiji imam više od 672 sekti i religijâ, koje vi nazivate ” sotonskima” , koje su dupkom ispunjene dušama meni zavjetovanima i posvećenima, i koje se krstiše vlastitom krvlju u moje ime… One mi svakog dana iskazuju kult koji ja zaslužujem kao vrhovni gospodar zemlje, s molitvama, himnima i hvalospjevima i… sa «crnim misama». Za vrijeme tih misa ja pobjeđujem, gazeći i uništavajući one Hostije za koje glupavi kršćani vjeruju da je u njima prisutan njihov Razapeti… Ali, ako bi tome tako bilo, zašto dopušta da Ga ja nekažnjeno uništavam…? (veoma dug i raspušteni smijeh: hahahahaha…).
Te SEKTE kojima ja upravljam zajedno sa svojim sljedbenicima iz Višeg ranga u mojem kraljevstvu, bez prestanka obraćamo kršćane i oni postaju moji vjerni sljedbenici… Ima ih na stotine i stotine koji se svakog časa odriču vaše vjere da prionu uz moje sekte, gdje ih ja primam raširenih ruku i darivam im sve svoje užitke i sve sloboštine da žive što je moguće dalje od vaše Crkve… To je prava sreća… pravo veselje, koje jedino ja mogu vama dati…
Od sjeverne, do srednje i južne Italije i na otocima… svugdje imam svoje sekte koje neumorno rade… S druge strane, već su mnoge crkve i župe bez svećenika… Uspio sam uništiti i presušiti zvanja… i moje sekte nadomještaju svećenika…. (Hahaha… dugi smijeh!)… Od Jehovinih svjedoka sve do Centara vremena Vodenjaka, do Steinerovih antropozofa, teozofa, Caroline, do Cenakola 33, do Centara šamanizma, do Rozenkrojcera, do Duge, do Žutih, do Ergomâna, do Scijentologa i tolikih i tolikih drugih mojih sekta i religija, koje svaki dan izmišljam i stvaram. To je prava vojska koja se bori protiv vaše Crkve… I pobijedit ću, pobijedit ću… makar je vaš Razapeti rekao vama da je ” vrata paklena neće nadvladati” (Hahaha… smijeh). I sve to nije bilo dovoljno, nego sam se uvukao u neke bazične grupe koje vi smatrate vašima… a moje su. Već sam ih pridobio ubacujući u pojedince moj histerični paroksizam… Svi postaju umišljeni vizionari Krista i Gospe koji im, kako oni drže, govore… Ja sam pak koji im se objavljujem… (hahahaha!).
5) Moji teolozi, s naukama koje im ja, nadahnjujem… Ah, ovi su doista moja “dijamantna oštrica” u prvim redovima! Kako su inteligentni ti teolozi! Oni su shvatili da su one krute dogme, diktirane od nekih stanovitih budalastih crkvenih poglavara, da su u stvari samo dječje izmišljotine koje padaju pri jednostavnom suočavanju sa svagdašnjom stvarnošću… Kako li su vrijedni… veoma vrijedni…!
Uostalom, namjestio sam ih da naučavaju moje nauke ne samo u običnim sjemeništima, nego čak na najvišim i najistaknutijim Papinskim sveučilištima, čak i na onom rimskom od vašeg Bijelog popa (=Pape: Lateransko sveučilište u Rimu).
Naučavanje o “smrti Boga” ja sam nadahnuo i po njemu sam zadobio milijune znanstvenika koji su postali moji vjerni i uvjereni učenici. Otkad ja vladam, vaš Bog je mrtav, više ne postoji. Svršilo je tako sa svakim obvezujućim zakonom: svi mogu i moraju živjeti slobodno, kako ja naučavam: sloboda idejâ, sloboda misli, sloboda djelovanja… Svatko je konačno posve slobodan da djeluje i čini ono što vjeruje i hoće, svugdje i uvijek, i bilo s kim… Više ne postoji nikakav zakon niti pravilo… Svatko je, kao i ja, gospodar svega i svih: vaš Bog je mrtav! I tko bi to mogao nijekati, ako je sam vaš Raspeti izjavio da sam ja “knez ovoga svijeta” ? Nije li On sam rekao da je “čitav svijet u mojoj neospornoj vlasti i gospodstvu” ?… Naposljetku, ovi teolozi, apsolutno najinteligentniji, dali su mi pravo.
Ali, ako je Bog mrtav, onda je jasno da su oborene sve ostale dogme: stvaranje, utjelovljenje, uskrsnuće, Bezgrješno začeće, Uznesenje Marijino, Euharistija i svi sakramenti… Sve su to pričice izmišljene da se drži u zaptu budalaste kršćane… Evo stotine i stotine mojih teologa koji čak imaju hrabrosti pozivati na dvoboj Bijelog popa (=Papu) s pismima i potpisima… Neka dokaže protivno, ako ima odvažnosti i ako je sposoban… Poniknuo je glavom i pustio je moje teologe da nastavljaju s tim naučavanjima, bez najmanjeg prijekora niti kazne… Dakle, i on se slaže sa mnom u nijekanju svih svojih dogmi… Kako li je bijedan! (hahaha…).
I dok su ovi veliki teolozi sa mnom, ima i drugih malih teologa širitelja zaraza koji, u naknadu, niječu moje postojanje, kao priču iz srednjeg vijeka, tumačeći i svodeći sve moje prisutnosti i očitovanja na čisto psihijatrijske i psihičke činjenice. Izvrsni su ti moji teolozi, ti svećenici i… toliki biskupi… Doista izvrsni! To je najbolja usluga koju mi možete učiniti: učiniti da djelujem u tišini, a da se ni najmanje netko ne bori protiv mene, mojih prisutnosti i mojih zavođenja… Izvrsno… Samo tako uvijek postupajte i ja ću nastaviti svoje paklensko djelovanje bez ranjavajućeg udarca!
Moji inteligentni teolozi niječu dogme vaše Crkve, a budalasti teolozi niječu moje postojanje… Kakvog li uspjeha… (hahaha…).
A gdje su onda heretici iz nekadašnjih vremena? Nema ih! Nije heretik ni tko niječe dogme, ni tko niječe mene, makar je bilo na popisu dogmi i moje postojanje…! Pobijedio sam vašu Crkvu!
Što se đavlu ne sviđa:
1) (Strogi kontemplativni redovi: redovnice u klauzuri):
Mnoge mi brige zadaju sluškinjice s ovijenom glavom koje napuštaju sve i sva da se zatvore u četiri zida, žrtvujući sve što je lijepo i dobro radi onog Boga kojega sam samo ja uspio pobijediti…
Danju i noću mrtve se bdjenjima i postovima… ne spavaju dovoljno… ne jedu prema potrebama apetita i tijela, koji zahtijevaju potrebnu hranu… ne govore slobodno bilo gdje i bilo kada… šutljive su… namrgođene… pune nečovječne žalosti… mole… pjevaju… i sve te žrtve za koga čine? Radi kojih posebnih razloga… u koju svrhu… s kakvim rezultatima…?
Velika njihova većina na sreću su osobe malo ili nimalo inteligentne… tupoglave… bezvoljne… koje su dopustile da ih povuče neki nezadovoljan svećenik… Jadne ženice koje ne poznaju pravo seksualno uživanje sa svim popratnim veseljem koje ono donosi…! Siromašne sluškinjice koje nikada nisu osjetile draži tijela, što ih pružaju zagrljaji i poljupci muškaraca…! Pa ipak mnoge sam od njih uspio oboriti… doveo ih do jednog bijednog i neplodnog života, lišenog gorljivosti, bacajući ih u najveću mlakost… Da, moram ih doista uništiti… jer se nadasve bojim tih zatvorenih redovnica… strašno se bojim…!
One su moji najstrašniji i najopremljeniji neprijatelji… grabe mi iz ruku mnogo duša obaju spolova, svake klase i položaja… Kakve li strašne neprijateljice… Kada počnu moliti za obraćenje neke duše da mi je istrgnu, više nikako ne popuštaju… nikako… nikako… Uporne su i tvrdoglave! Ako li pri tome nisu dostatne duge i iscrpljujuće molitve njihovom krivom Raspetom Bogu, čije “zaručnice” se bez stida nazivaju, tada započinju s iscrpljujućim pokorama svake vrste… Kakvih li neprijateljica… kakvih li vojnika prve jurišne bojne…! Pokušavao sam toliko puta da smanjim zvanja za taj glupi život… ali nažalost do sada nisam uspio. Te ženice su još odviše glupe i tupe, makar su mnogo puta čak doktorirale i diplomirale… Kakvih li neprijateljica…!
2) (Egzorcisti, istjerivači duhova):
Koji su pak moji pravi najžešći i najuporniji progonitelji? To su oni koje nazivaju «egzorcistima»… Koja ružna čeljad… kakve li su oni nesreće na svijetu… Na sreću ih još ima malo, veoma malo, jer ja odvraćam biskupe da ih imenuju… I ovi mi vjeruju i slušaju me, makar protiv naredbe njihovog Raspetog Boga koji im je naredio: “U moje ime izgonite đavole” . Kakvo ruglo! Kakve li lakrdije!!! Ti biskupi mnogo, veoma mnogo se boje mene! Ja ih već posjedujem makar na način veoma profinjen da to i ne zapažaju; ali ih posjedujem… i ne dopuštam da vrše egzorcizme protiv mene, a ne dopuštam im niti da imenuju egzorciste… Kakvih li okrutnih neprijatelja…!
Mnogo sam puta uspio osvetiti im se… kazniti ih… ispljuskati ih… izudarati ih… zaustaviti ih s mnogim i različitim bolestima, katkada i teškim… Ali nažalost, ne popuštaju… ne uzmiču… I kada se oni približe mojim žrtvama, moram bježati… Prije ili kasnije moram bježati… Kakve li molitve mole… I to uvijek u ime onog njihovog Boga… i u ime one njihove Žene, majke Raspetoga… Ah, kakvih li bolova, kakvog li razdiranja za mene…!
Vezani tekst: Pellegrino Ernetti: «KATEHEZA SOTONE – ŠTO SE LUCIFERU SVIĐA ILI NE SVIĐA» (I. dio)
<<<<<<<<<<<<<<<<<
(Odlomak iz knjige: Pellegrino Ernetti, KATEHEZA SOTONE
Iz višedesetljetnog iskustva jednog egzorciste,
Jelsa 2004., str. 154-161 – Odlomak odabrao Ivo Škarić)
