SUPRUZI ŽALOSNI – I NADASVE RADOSNI
Sv. Joakim i sv. Ana, 26. srpnja 2011.
I stvori Bog čovjeka na sliku Božju… I udahnu mu dah života! I reče mu: Rastite i množite se i napunite zemlju…
Najveći dar Božji čovjeku jest da je on Slika Božja i da ga oživljava Dah Božji…. Stoga može gospodariti svim ostalim stvorenim darovima na zemlji…
Ujedno je s istog razloga – najveći blagoslov čovjeku na zemlji potomstvo ! Ta Slika je to Božja u njegovom potomku – oživljenom Dahom Božjim! Izraelci su s pravom gledali u djetetu posebni Božji dar i blagoslov! A najveća žalost izaelskih ženidbenih drugova bila je – ne imati djece!…
Za Božji dar – treba se pripremiti, treba sazrjeti… Što je veći Božji dar – tim više treba sazrijevati… rasti…
Tako je veoma dugo sazrijevao Abraham u svojem nutarnjem životu sa svojom ženom Sarom – dok konačno u dubokoj starosti nije dobio obećanog Sina Izaka… I Samuel je izmoljen dugotrajnom molitvom od svoje majke Ane… I Ivan Krstitelj od svojih roditelja…
Drevna kršćanska Tradicija govori da je tim putem dugotrajnog sazrijevanja išla i obitelj Joakima i Ane. Nakon bolnih i dugih čežnja i molitava – dobili su na dar najljepši ljudski Božji plod u čitavoj povijesti – svoju malu Mariju, koja će postati Majka Sina Božjega!
Drevna kršćanska Tradicija govori o žalosti i boli koja je takla taj pobožni bračni par izraelski. Tradicija veli da se Joakim povukao u samoću planina, gdje je neprestano oplakivao svoju nesretnu kob. A Ana je ostala sama i uronila u tugu, suze i bol.
No, jednoga se dana anđeo ukazao Joakimu, u pustinji, a zatim i Ani, i otkrio im radosnu tajnu Božju – da će im Gospodin podariti dijete, malu djevojčicu – makar su u poodmakloj neplodnoj dobi. U radosti i zahvalnosti odlučili su to dijete posve pokloniti Bogu. I kada se rodila mala Marija, nakon tri godine oni nose dijete u Hram i Malu Mariju poklanjaju Gospodinu.
U kršćanskoj tradiciji od drevnih dana časti se svete Marijine roditelje. Na grčkom Istoku već od VI. st., a na Zapadu od X. st. Rijeka života potekla iz ruku i daha Boga Stvoritelja – preko roditelja teče kroz mnoštvo potočića sve do naših dana… Biblija nam jasno i u ovom događaju očituje da je Bog Gospodar i Darivatelj ljudskog Života – a roditelji su suradnici… Dijete je uvijek Božji blagoslov, najveći blagoslov koji Bog u naravnom redu može nekome darovati… veći od bilo kojega vremenitog dara… Roditelji pak trebaju se pripremiti, sazrjeti za taj dar i sudjelovati prema planu Božjemu…
Kršćanska tradicija posebno od davnine posebno ističe čašćenje sv. Ane… i kršćanske majke se njoj utječu u teškoćama neplodnosti… To je shvatljivo jer žena-majka posebno sudjeluje u nošenju djeteta kroz devet mjeseci u svojem krilu i kasnije u dojenju i odgajanju… Mnogo više od oca… Od 16. st. počinje se sve više častiti i sv. Joakim, otac male Marije… Danas se eto, s pravom, jednom svetkovimom slave Marijini roditelji – Joakim i Ana…Posebno je to važno u naše vrijeme kada se obitelj i Božja ustanova braka potkopava i stavlja u pitanje… Kada se skvrni izvore života na različite načine…
Sv. Joakime i Ano, blagoslovite naše supružnike – očeve i majke!… Čuvajte ih i blagoslivljajte… Gospodine, blagoslovi djecom naše obitelji… Marijo Majko, posveti sve brakove koji su u krizi zbog neplodnosti, teškoća u životu i zdravlju djece, u odgajanju djece!
Zahvalna Ana
