Zadnji trzaji odlazećih boljševika i dolazak domoljuba
Kružile su crvene ajkule, kružile u nevjerici oko domoljuba, domoljubnih novinara i domoljubnih ministara, nesigurni hoće li im zbilja vlast skliznuti iz ruku.
Vidjevši kako premijer Orešković, potpredsjednici Karamarko i Petrov te 20 ministara opušteno slušaju, mora se otvoreno reći, verbalne ispade Antičević Marinović, Turine Đurić, Jovanovića, Grbina i ostalih crvenih kmera, iskoristili su te zadnje trenutke vlasti i putem svojih ljudi zabranili, kao u najgore doba crnog i crvenog fašizma, Z1 televiziju, odnosno jedinu veću i ozbiljniju televiziju koja već četiri godine neumorno kritizira protunarodnu vlast na odlasku.
Usput su okupili i poslali pred sabor stare djevojke, usidjelice, babetine, šumsku divljač (čitaj: partizane) i ostale zabludjele „antifašiste“ kako bi provodili linč, poput ljutitih seljana iz 17. i 18. stoljeća; još su im nedostajale, vile, motike, baklje i rašlje, da protudemokratski dernek bude cjelovit.
Ukoliko ste tijekom prijenosa sjednice Sabora pogledali lice premijera Oreškovića, na njegovu ste licu mogli iščitati zgroženost. Predstavu koju su priredili jugofiličari i orjunaši, takvu nekulturu, nepristojnost, bezvezno lupetanje i baljezganje, pronalaženje ustaša, fašista i ostalih crnokošuljaša tamo gdje ih nema; on naprosto nije mogao vjerovati svojim očima i ušima. Dvanaest je sati slušao neutemeljena i neargumentirana prevrtanja iz šupljeg u prazno, dakle dvanaest je sati utrošeno ni na što, a u to se vrijeme moglo odraditi dosta toga. Čovjek je došao iz samoga vrha međunarodnoga gospodarstva, renomirani znanstvenik, odrekao se 10 puta veće plaće, prihvatio itekakav izazov vođenja ove napaćene i jadne zemlje, pa mu u najvišem zastupničkom domu prokomunistička bagra priredila takav „show“ ponašanjem nedostojnognekog uličara i pijanice.
Vjerojatno se naš premijer u jednom trenutku zapitao: „Bože, pa što je meni ovo trebalo?! Kakvi su ovo ljudi?!“ Sad mu je sigurno jasno zašto je Hrvatska ovakva kakva je i definitivno, do sada, nije vjerovao kad su mu ljudi govorili kakva je žgadija zadnje četiri godine vladala Hrvatskom, a još mu je manje jasno zašto su ljudi za tu žgadiju glasali. Apsolutno je „briljirao“ Nenad Stazić koji je pokazao da je više od boljševika; naime „boljše“ na ruskom znači više – Stazić je stoga boljše-boljševik. Gadarije koje je iznio rijetko će tko uspjeti nadmašiti, a i sam je Orešković izjavio: „Moja firma bi propala da se u njoj ponašalo kao danas u Saboru.“ Zato je Hrvatska skoro (!) propala.
SDPartija je upregnla i sve svoje televizije koje su „izvještavale“, odnosno izvještačivale da postoji razdor i nezadovoljstvo u redovima MOST-a i HDZ-a te među koalicijskim partnerima Domoljubne koalicije. Prvi među crvenima (upitno je samo porijeklo crvenila), odnosno vođa bjelokošuljaša Zoka Milanović nije, uz ostalu svoju braću i sestre po jugo-zatucanosti, po zakonu smio sudjelovati na ovoj sjednici Sabora, čime je razina pristojnosti i uljudbenosti znatno podignuta.
Najzanimljivija je bila neviđena hajka na budućeg ministra kulture, gospodina Hasanbegovića. Crveni kmeri jako dobro znaju da se rastakanjem kulture rastače i uništava narodno tkivo, odnosno narod sam, i u njemu su prepoznali onoga koji će stati na kraj njihovom petnaestogodišnjem trudu i naporu. Što im se više pjene usta, što ih više hvata bjesnoća i strah, znači da je premijer Orešković izabrao pravog, a prema reakcijama, moglo bi se ustvrditi, najboljeg čovjeka za povratak hrvatske kulture hrvatskom narodu. Isto vrijedi i za Miju Crnoju, budućeg ministra branitelja, koji će zaista, za razliku od njegova prethodnika, imati potporu hrvatskih branitelja, dakle ljudi koji su najzaslužniji za suvremenu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Usput, registar izdajnika i agresora jedna je od najboljih ideja od neovisnosti Lijepe Naše. Tko mu se protivi očito ima neki razlog; tko bi se to mogao protiviti registru izdajnika? Možda domljubi, branitelji…?
Neka ne poklekne naš premijer pred pirkanjem jugoslavenskog vjetrića, hrvatski ga narod podržava, njega i sve njegove ministre. Pametan je potez što je odlučio šutjeti, zajedno sa svim članovima vlade, jer je i cilj partije bio otegnuti sjednicu Sabora te onda tumačiti da nakon ponoći ističe Ustavom propisani rok za izglasavanje povjerenja Vladi RH. No, odigrana je i jedna podla i prljava igra od strane Milanovića i Ostojića, koja pokazuje da njih dvojica nisu toliko bedasti i nesposobni kakvima se kad im to odgovara predstavljaju; naime, svi su se Zoranovi ljudi pokazali kao pravi, predani i nepokolebljivi vojnici posvećeni ispunjenju zadatka svog partijskog šefa – odugovlačiti kako bi se zakulisnim igrama poljuljala podrška novoj domoljubnoj vladi. Bit će prvorazredni skandal kad se sazna da je Milanović ili tko od njegovih drugova, kontaktirao određene zastupnike dajući nemoralne ponude ukoliko ne daju povjerenje novoj vladi, kao na primjeru Lovrinovića.
Sad tek predstoji obračun „Mi ili oni!“ koji je najavio prvi među bjelokošuljašima, no prevladat će domoljubna i hrvatska opcija, jer se sastoji od stručnjaka, iskusnih ljudi, znanstvenika, ali što je najvažnije – jer se sastoji od domoljuba spremnih služiti narodu i državi, a ne sebi i partiji!
Josip Gajski/hrsvijet.net
