U OVO VRIJEME … TEŠKIH ODLUKA
„Mi znamo što se događa s ljudima
koji stoje na sred puta.
Bivaju pregaženi.“
……
Neke odluke tiču se samo nas, a neke utječu i na živote drugih ljudi.
Odluke donose pojedinci, obitelji, zajednice, društva, narodi, a kod svih je jedno zajedničko: što su odluke bolje ili gore to je i sudbina bolja ili gora. Zaključak se nameće sam po sebi: svojim odlukama određujemo svoju sudbinu, bilo kao pojedinci bilo kao narodi i nije sudbina ta koja će odrediti kakve će biti naše odluke.
Snagom svoga uma, ljubavlju svoga srca i odlučnošću svoje slobodne volje, određujemo svoj život na ovom svijetu, a to onda predmnijeva da, temeljem baš tih svojih odluka, određujemo i svoje mjesto u vječnosti.
Postoji li alternativa donošenju odluka?
Da, postoji. Dovoljno je dopustiti nekoj drugoj osobi, instituciji, pokretu, grupi ljudi ili okolnostima, pa i slučaju, da donose odluke umjesto nas.
I to je to. To znači odustati od kontrole svojega života. To znači predati svu moć svojega života drugim ljudima ili „sudbini“.
A to će nas definitivno učiniti – jadnima.
To podsjeća na bogati švedski stol, prepun raznolike i ukusne hrane, sa kojeg možete uzeti što vam srce (i želudac) želi, a vi jednostavno prepustite nekome drugome punjenje vašeg tanjura.
Neprihvatljivo, zar ne!? To nikada ne bi smo prihvatili.
A kada je život u pitanju? E, pa o tome bi se već dalo razgovarati.
Zato se i pitamo, kada se suočimo s tjeskobom odlučivanja – je li predavanje kontrole drugima ili okolnostima – dobar odabir? Definitivno nije. Mi to jako dobro znamo, pa opet, nažalost, činimo sve kako bi drugi o nama odlučivali.
Ma koliko teška bila odluka, ako je donosite sami, daje vam barem nešto malo kontrole. S druge pak strane daje nam i odgovornost, pa nismo u stanju nikog drugog kriviti za ishod. A mi baš to i želimo. Osigurati alibi. Osjećamo se bolje kada možemo nekoga okriviti za neuspjeh. Za uspjeh smo, naravno, samo mi zaslužni.
Kada su odluke u pitanju, naravno one bitne, teške, krucijalne, onda čovjek mora biti hrabar, jer treba dostojanstveno i pošteno prihvatiti njihove posljedice. Naravno da nije nikakva hrabrost odlučiti se između škampi i kozica za ručak, između istočne i zapadne tribine, između kave i čaja, jer su posljedice takvih odluka irelevantne za naš život.
Ipak možda je najgore od svega nemati stav. Ne donijeti odluku. Nikakvu. Suzdržati se. Ostati sjediti na ogradi. Ili kao Buridanov gladni magarac, koji se nalazi na jednakoj udaljenosti, između dvije, identične hrpe sijena, umrijeti od gladi, jer se nije mogao odlučiti koju od dvije hrpe sijena pojesti.
Po dobrom ljudskom običaju mi teško donosimo odluke, jer često činimo ono što drugi žele da mi činimo, a ne što mi uistinu želimo činiti.
No, to je već pitanje naše slobode i našeg kukavičluka kada je sloboda u pitanju. Sloboda s kojom pojma nemamo što bi i od koje bježimo glavom bez obzira.
Tek slobodni i svjesni svoje odgovornosti mi možemo birati, pa makar ponekad birajući i pogriješili. Brige i nevolje često će nas nadvladati ali nas nikada ne će pobijediti, jer mi znamo da nam svaki dan nudi novo oslobađanje, nove susrete. Susrete od srca i nove prigode za ljubav.
Dostojevski u romanu „Braća Karamazovi“ govori kroz lik, koji dok leži na samrtnoj postelji, tješi svoju majku, podsjećajući je: „Jedan je dan dovoljan čovjeku da upozna svu sreću.“
Za taj dan čovjek mora biti spreman. Spreman za novi dan, za novi sat, za novi trenutak koji će doći ovom svijetu. Treba čekati taj dan i odabrati ga.
Treba biti hrabar, izuzetno hrabar, jer ovo vrijeme teških odluka to zahtjeva od nas. U susretu s velikim događajima čovjek ne smije biti malen.
I kao što je Walt Whitman napisao u svojim „Vlatima trave: „Ovo je što trebate činiti: ljubite zemlju i sunce i životinje, prezirite bogatstva, dajte pomoć svakome tko je traži, stanite u obranu glupih i ludih, posvetite svoj imetak i rad drugima, mrzite tirane i ne raspravljajte kada je Bog u pitanju.“
I ne zaboravite, kada se ne možete odlučiti kojim putem od dva slična krenuti, uvijek izaberite onaj put koji od vas zahtjeva više hrabrosti.
I ljubavi.
Na tom putu susresti ćete ljude koji su uspjeli.
Znajte oni su donosili hrabre odluke.
Oni su izabrali ljubav.
Sve drugo blijedi pred ovom odlukom.
(Izvadak iz knjige: Ivica URSIĆ: SVA MOJA SIDRA, izabrao g. Ivo Škarić, Split, 2011, str. 212-215)