Registri & mape izdajnika
Veliki ruski književnik Venedikt Jerofejev (okolica Kandalaške, Murmanska oblast,1938.- Moskva 1990.) neobična je – i tragična! – osoba svjetske književnosti. Ono što je meni kod njega posebno zanimljivo, on je jedina osobu, za koju znam, da je odbila ući u – pionire!
Naravno da je cijeli život ispaštao obiteljski i osobni opozicijski stav prema komunizmu/crvenom fašizmu svoje domovine, pa se tako, tek u 18 godini spustio ispod polarne obratnice!!!
U dosta navrata čuo sam, u Hrvatskoj, tezu: “…svi smo bili u Savezu komunista, jer je to bio najlakši način za normalan život u Jugoslaviji.” Međutim, ja – nisam! Odbio sam ući u Savez komunista u srednjoj školi, na fakultetu i u JNA! Sada, kad gledam unatrag, žao mi je što nisam odbio ući i u pionire – taj “Staljin & Titojugend”!
Zbog moje sumnjičavosti prema crvenom fašizmu, sustav je poduzeo određene korake, pa sam tako, npr., imao prilike vidjeti popise svih studenta koji u Hrvatskoj idu u crkvu. Lijep i dugačak popis iz 1985. godine… Imao sam prilike vidjeti i (jedan) svoj dosje 1993. godine, koji je napravila članica Partije, za interne potrebe svoje Partije u jednom od upravnih odjela – u nezavisnoj Republici Hrvatskoj!!! Dakle, ne govorim o policijskom dosjeu, ni obavještajno-protuobavještajnom, već o partijskom dosjeu – osobe koja nikad nije bila u komunističkoj partiji!? To me malo podsjeća na Registar izdajnika Jugoslavije!
Pad Zorana Milanovića, najagresivnijeg borca za velikosrpsku/jugoslavensku ideju, doživljen je među hrvatskim Srbima poput pada Knina 1995.! I to s razlogom! Najava Registra izdajnika ih je užasnula – jer bi takav registar bio tek preokrenuti odraz svih onih registara koje su oni radili u Hrvatskoj od 1945. do danas!
Najgluplji (ili najperfidniji?) potez Zorana Milanovića bio je Registar hrvatskih branitelja! Dokument koji bi trebao biti strogo zaštićen tajnošću, on je stavio na internet!? Zbog koga? Zbog hrvatskih branitelja? Zbog javnosti? Zbog Hrvatske? Naravno da ne! Taj dokument je stavljen na internet zbog Srbije – da im lakše bude dostupan Registar izdajnika Jugoslavije! Jedini cilj tog imbecilnog poteza bio je blaćenje svih onih koji ne vjeruju u crveno, pomahnitalo ludilo komunizma i uvijek žive velikosrpske ideje!
Popis izdajnika Hrvatske mora se temljito napraviti i – nikako ne smije biti dostupan na internetu! Upravo zbog objave Registra branitelja počasno prvo mjesto u Registru hrvatskih izdajnika trebalo bi pripasti Zoranu Milanoviću. Potom bi trebali slijediti Budimir Lončar (izdaje Hrvatsku oduvijek, a posve otvoreno od 1990.!), Vesna Pusić, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Josip Perković… pa sve do medijskih bojovnika. No pustimo da službe rade svoj posao.
Ono što me malo brine – imam utisak da nova hrvatska vlada nije očekivala ovakvo “besnilo” te personalizirane napade na određene svoje članove. No, kad imate desetljećima nadopunjavane Registre izdajnika Jugoslavije, i detaljne mape hrvatskih domoljuba, onda se lako, uz pomoć umreženih članova partije po službama i udbama, može doći do svih podataka!
Srpski pisac Dragan Velikić, koji je upravo dobio po drugi put Ninovu nagradu za roman godine u Srbiji (a koji je dva desetljeća živio u Puli!), objavio je još 4. studenog 2004. u beogradskom NIN-u jedno poučno razmišljanje o istoj temi.
“Opet su aktuelne priče o dosijeima. Oni koji su imali uvida u svoju prošlost duboko su razočarani neefikasnošću službe. A to jeste razlog za brigu kada ustanoviš da su saradnici toliko nesposobni. Šta su ti ljudi uopšte radili pola veka? Ispada da se sve svodi na očuvanje mentaliteta. To je glavni cilj službe. Jer, da su zaista jurili špijune, i sve one koje su radili protiv države ne bi bilo Miloševića. Dobar deo njegove ekipe su činili bivši Fulbrajtovci, zatim momci iz spoljnje trgovine, sve proveren kadar još iz Brozovih vremena. Zna se ko je mogao da dobije stipendiju, da se muva po embahadama, da bude mlad i perspektivan. Kastu komunista je smenila kasta nacionalista. Kako je moguće da sa tako brojnom mrežom saradnika rezultati budu katastrofalni? Izgubili su sve što su hteli da sačuvaju. Nama bi svakako bilo mnogo bolje da uopšte nismo imali službu. Mi i nismo država već jedan ogroman krtičnjak gde svaka krtica ima svoju krticu, i tako unedogled.«
I zaista, Srbija nije država, tek je krtičnjak bez granica, a Hrvatska – mala zemlja za velikosrpska, udbaška sranja. Stalno nam izlaze srpske krtice!!!
F. Perić/hrsvijet.net
