Kako je ‘javnost’ natjerala Tepeša da zataji HOS?
Ovoj Vladi je obaveza mijenjati loše zakone, donositi one koji će afirmirati nacionalni interes kako ga oni vide, jer su za to dobili potporu svoga naroda i u većini slučajeva eliminirati „nacionalni interes“ antifa javnosti i politika.
Stotinu puta smo u zadnjih nekoliko dana, pri izboru nove Vlade u Saboru i u emisijama svih televizija u Hrvatskoj, te u većini relevantnih medija čuli riječ – javnost.
Javnost ovo, javnost ovako.
Što je to javnost?
U Hrvatskoj postoje kao i sve drugo, dvije javnosti. Jedna pretežita, izravno ovisna o većini medija, druga nečujna, poluilegalna, koja se osjeti, čuje i vidi s vremena na vrijeme.
A kako se organizira javnost.
Lijepo.
Evo primjera. Nastajanje – poreznog obveznika umjesto državljanina:
Suzana Barilar iz Jutarnjeg zabrinuto razmišlja, naravno u ime – javnosti. Pa kaže: „Pa zar, ministre Crnoja, ne znate da je prvi i najvažniji nacionalni interes poštovanje zakona svoje države? A ti zakoni govore da morate plaćati porez“.
Žena lupeta neviđene gluposti. Ona nameće svoju istinu, zbog neukosti ili lažući, svejedno, sukladno njenoj svetosti antifa „javnosti“ i njenim stečevinama u današnjoj Hrvatskoj, da je „najvažniji nacionalni interes poštovanje zakona svoje države“ uz napomenu „ da ti zakoni govore da morate plaćati porez“.
Zar je poštivanje NDH zakona bilo prvorazredni nacionalni interes? Čudno da to govori netko u antifašističkom mediju i s antifa govornice. Ili se ovdje radi o primjeni standarda po kojemu je zakon koji mi odgovara dobar i svet, a onaj koji mi ne odgovara, loš i – fašistički? Tako i država.
Pa ima pravo onaj tko je glasniji, tko se bolje čuje.
Tako Suzana i antifa kamarila stvara javnost.
Ovoj Vladi je obaveza mijenjati loše zakone, donositi one koji će afirmirati nacionalni interes kako ga oni vide, jer su za to dobili potporu svoga naroda i u većini slučajeva eliminirati „nacionalni interes“ antifa javnosti i politika.
Činjenica je da ni politologija ni pravo, ni teorija države ne poznaju pojam i sadržaj – porezni obveznik kao ustrojstvenu kategoriju. Država naplaćuje porez, a osnivaju je – državljani. A državljani su uvijek izvedenice iz – nacija.
U esencijalnom smislu državljanin i porezni obveznik nemaju veze. Državljanstvo je izraz dragovoljnosti, a porezna obveza prisila.
Suzana nam je objasnila teoriju Sulejmana Veličanstvenog. I njemu su pokoreni narodi plaćali porez, a ljudi bili porezni obveznici.
Je li ovo što je izvalila Suzana samo glupost?
To je opasna glupost.
Glupost je postala temeljna okosnica zapuštene antifa bulumente, koja zbog totalne kontrole medija, odavno niti ne mora voditi računa o smišljanu pametnih ili pametnijih poruka. Dovoljno je vikati, ne dati drugima govornicu, jer tako se smiješ, uz pomoć Stazića, Grbina i Tireli, pozivati na javnost. Zato Suzanine umotvorine nisu samo glupost, već banalno – nasilje.
Dakle, kako nastaje javnost? I domaća, ali i inozemna.
Uzmimo drugi primjer. „Za dom spremni i ustašluk“ u današnjoj Hrvatskoj.
Antifa javnost polazi od neupitne „ znanstvene istine“ da je to čisti ustašluk u svakom kontekstu. Ovo u „svakom kontekstu“ je vrlo pogibeljno za hrvatski narod, jer omogućava kriminalizaciju Domovinskog rata i njegovih legendarnih postrojbi i simbola.
Ništa nema isto značenje u svakom kontekstu.
Nije cilj kriminalizacije ovoga pozdrava kriminalizacija NDH, nego kriminalizacija Domovinskog rata uvođenjem, putem njega, u same korijene suvremene Republike Hrvatske krimen fašizma. Jer je neupitno da su legendarne postrojbe HOS-a sastavnice oružanih snaga hrvatskoga naroda, u Domovinskom ratu ratovale pod tim znakom i pozdravom.
Zbog toga je kriminalizacija slogana „Za dom spremni“, ciljana kriminalizacija hrvatskoga naroda i njegove današnje države, a ne kriminalizacija ustaša. Jer, današnju Hrvatsku nisu ni osmislile, ni predvodile, niti obranile ustaše nego – Hrvati.
Republika Hrvatska je HOS priznala kao regularne hrvatske postrojbe.
Kako onda može biti njihov simbol, znak pod kojim su oslobađali svoj narod i zemlju – ustašluk, odnosno fašizam?
Zbog toga što tako „misli javnost“. Domaća i inozemna. Logička izvedenica iz toga je da je Republika Hrvatska ustaška država, fašistička tvorevina nastala na zločinu, jer je fašizam sinonim zločina.
To je tisuće puta ponovljena sintagma, s isto toliko mjesta, iz institucija i u medijima u Hrvatskoj, iz srpskih redova. Više nego dovoljno iskustvo, da se da naslutiti stvarna namjera svakoga pokušaja dodatnoga proširivanja ustašluka, pa fašizma na hrvatske simbole i vrijednosti.
Sve do navika.
Kako Europa, odnosno svjetska javnost, zna da je to ustašluk i u konačnici, kako znaju da je pojam ustašluk zapravo fašizam?
Vrlo jednostavno.
Netko kao slučajno imenuje Stevanovića iz Rijeke da zabrinuto primjeti ustašluk u Hrvatskoj, pa izvjesti UEFA-u o lepezi ustašluka od „Lijepa li si“ do „Za dom spremni“.
Istim „slučajem“ kakvim se pojavi Teršelič za suočavanje Hrvata s prošlošću, Pusić sa zločinima u Domovinskom ratu, Frljić s umjetnošću, Bajto s Pupovčeve farme, u medijima, Leković u HND, Radman na čelu HRT-a.
Sve slučaj do slučaja.
Ako to nije dovoljno, postoji riješenje. Na mjesto ministra dovede se Željka Jovanovića koji će u svijet poslati državnu potvrdu da je to ustašluk. Ako ni to nije dovoljno i svijet ne razumije, narisat će netko nepoznat svastiku na Poljudu, koju će sat i pol gledati nekoliko stotina milijuna ljudi u svijetu. A cijeli svijet zna što simbolizira svastika.
E, tako se stvara javnost.
A onda će Željko Jovanović, kada mu razuman čovjek ospori argumente da je „Za dom spremni“ danas u Hrvatskoj ustašluk, odnosno fašizam, reći da mora tako biti, kada to misli i domaća i europska javnost. I krug se zatvara, rasprava nema smisla.
Eto, to je drugi primjer javnosti.
Shvaća li dakle Tepeš kako je postao fašist?
Jer, da on i ne viče „Za dom spremni“ – bio bi fašist.
Kako se tome oduprijeti?
Nikako bježanjem ili pravdanjem. Jedino vladanjem.
Prvo, ne ponašati se kao krivac, jer današnja Hrvatska je nastala na političkom programu Franje Tuđmana, pobjedi HDZ-a na prvim demokratskim izborima, referendumu o samostalnosti, Ustavnoj odluci o proglašenju samostalnosti Republike Hrvatske nasuprot komunističkoj i jugoslavenskoj dikatururi i podčinjenosti hrvatskoga naroda, te konačno obranom od velikosrpske agresije Domovinskim ratom. Svatko, tko je na bilo koji način pripomogao, molio Boga, ratovao, afirmirao te činjenice, može se ponositi svim simbolima tih epohalnih događaja.
Jer su vrhunac humanosti, slobode, civilizacijskih stečevina. Vrhovni kriteriji koje svijet poštuje.
A onaj tko nije, treba se sramiti i treba mu oduzeti mogućnost da svoju nakaznost nametne kao civilizacijsku vrijednost, a ponosnim ljudima – krivnju.
Drugačije se nakaznost ne može opravdati.
Drugo, uzeti iz ruku Radmana, Munižabe, Sever, Jovanovića i Bajta s Pupovčeve farme, govornice i ne dati im novac. Neka kopaju ili prodaju na slobodnom tržištu svoje litanije. Upravo je to Hasanbegović počeo danas raditi, pa se jauk Mime Simić prolama do nebesa, he, he, uuuf.
Treće, ne dovoditi na osvojene govornice idiote i budale. A čak je i to manje štetno od svojih poltrona. Govornice su hrvatske, a ne stranačke.
Zbog toga su svetinje.
Sve zajedno, početi vladati. Pitati Hasanbegovića, ako ne znaš kako.
Kamo će nas to dovesti?
Do Hrvatske za koju uvijek svatko ponosan mora biti jako – spreman.
Zato, Tepeš ne smije bježati od spremnosti, mora biti spreman. Kao Zlatko Hasanbegović.
Za svoj dom i svoju domovinu.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
