‘Ingrid Antičević Marinović glava služi jedino da nosi frizuru’
Što god da je njen problem, obiteljski je. Nedavno je i njen suprug rekao da je vidio izvanzemaljce u Smilčiću kraj Zadra i da su ga pokušali kontaktirati.
Treće oko Ingrid Antičević
“Zar niste mogli odoljeti simbolici ove piramide koja nije obična piramida, ima sa strane dijelove, prekinuta je piramida kojoj samo fali oko. Simbol masona i iluminata. Ja vas pitam, je li vi u transformaciji Hrvatske zagovarate novi svjetski poredak? Koje su vrijednosti koje ćete vi zastupati? Jer već vidim da ćemo imati najcrnju ideologiju”, provalila je Ingrid Antičević Marinović, poznata i kao “Pipl mast trast as”, na sjednici Sabora. Tamo se pojavila s raskošnim konjskim repom – a to je otprilike jedino čemu joj glava služi, da nosi frizuru. Kao što joj Sabor uglavnom služi kao modna pista.
Da je Ingrid ikad u životu vidjela kakvu prezentaciju, znala bi da se svaka hijerarhijska struktura u osnovi prezentira kao nekakva piramida, jer ju je drukčije nemoguće prezentirati. Ali, puno je toga što Ingrid ne zna. Ali kad već ne može Oreškovića proglasiti ustašom, onda barem neka bude mason.
Orešković je pak rekao da mu nije bilo teško pratiti sjednicu Sabora zbog nedostatnog znanja hrvatskog, ali nije baš razumio one stvari o ustašama i partizanima. I masonima. To o ustašama i partizanima i antifašizmu više ni Bog dragi ne razumije. Možda mu se Ingrid trebala obratiti na engleskom: “Vi ar avr vi mast fajt ivl! Bat! (tu stanka). Ju kud not rezist d simbolizm of ivl piramida! Aj si d MASONIK AJ (ovdje naglasak i mrštenje)! Ar ju advokejting a nju vorld order? Pipl mast trast as!” Ali, pitanje je bi li je i tada razumio. Možda bi tražio da mu prevedu s mađarskog, da mu se obratila na engleskom.
Što god da je njen problem, obiteljski je. Nedavno je i njen suprug rekao da je vidio izvanzemaljce u Smilčiću kraj Zadra i da su ga pokušali kontaktirati.
Sukob zdrave pameti
Posao je povjerenice za sukob interesa, Dalije Orešković – koju inače iznimno cijenim zbog dosljednosti i preciznosti – doslovno se držati slova zakona. No ovaj put ga se držala možda i predoslovno.
Naime, ona je odlučila da je predsjednica Grabar-Kitarović bila u sukobu interesa, jer je odredila HDZ-u kako će donirati novac koji joj je preostao iz kampanje, a radilo se o više od milijun kuna. Podsjetimo, ona ga je htjela donirati u dobrotvorne svrhe, prvenstveno Dječjem domu u Nazorovoj, ali je ispalo da bi na taj novac trebalo platiti PDV! PDV se nigdje ne plaća na novac doniran u dobrotvorne svrhe, jer neprofitne organizacije ne ostvaruju time nikakvu dodanu vrijednost! Osim u Hrvatskoj. Ali se novac zato smije bez PDV-a donirati političkim strankama i one ga smiju donirati bez PDV-a! Pa je ona novac donirala stranci, koja ga je dalje proslijedila dobrotvornim ustanovama koje je ona naznačila.
Problem je, kažu iz povjerenstva, što ona kad je jednom novac donirala HDZ-u više nije smjela sugerirati im što da čine s njim. Dakle, Škegro je mogao lovu staviti sebi u džep kao svojedobno onu bocu viskija. To ne bi bio problem. Isto tako, nikakav problem nije ni to što je Ivo Presvetli, bivši predsjednik, lovicu zadržao za sebe i platio PDV, iako je obećavao da će donirati. Problem je što je novac dan bolesnoj djeci. Bolesno?
Zapravo, nimalo bolesnije od onog što se događalo kad je predsjednica najavila taj svoj potez, pa napadnuta zbog “izbjegavanja plaćanja poreza”. I to na portalu čiji vlasnik, ne samo da je osuđen za utaju poreza, nego je i pisao traktate o tome, zašto ne treba “ustaškoj” državi plaćati porez. Problem je kao i obično neukost: porez je po definiciji prisilno davanje koje ne proizvodi nikakvu obvezu države spram platitelja, nikakvu protučinidbu, pa tako izbjegavanje plaćanja poreza – porezna evazija – kroz korištenje poreznih olakšica i rupa u zakonu nije niti nemoralno niti nezakonito. Utaja poreza je, međutim, nešto posve drugo.
Antifašisti ustaše…
…protiv ministra Hasanbegovića. Jer se drznuo ustvrditi kako se u Ustavu nigdje ne spominje antifašizam. O čemu sam i sam više puta pisao. I kako antifašizam nije nikakav ustavni temelj RH, prvo zato što ga u Ustavu uopće nema, a drugo zato što se taj termin koristio samo u SSSR-u i komunističkim zemljama, pa je tako “antifašističkim” prozvan i Berlinski zid, a “fašistima” su smatrane demokratske države poput SAD-a i Zapadne Njemačke.
No, odakle taj mit? Raširio ga je Stjepan Mesić. Istina je, međutim, da se riječ “antifašizam” nigdje ne spominje u preambuli Ustava niti u samom Ustavu, istina je da se kao jedina ideološka odrednica u preambuli spominje odbacivanje komunističkog sustava, pa time i “antifašizma” i da se kao temelj Hrvatske spominje slobodno tržište i sve ono protiv čega su se antifašistički zločinci, od Staljina i Pol Pota do Tita i Ceausescua, oduvijek borili.
A na čemu se mit temelji? Na tome što se negdje u nabrajanju svega i svačega u kontinuitetu hrvatske državnosti, od hrvatskih kraljeva iz X. stoljeća preko hrvatsko-ugarske nagodbe i personalne unije do danas, negdje onako usput spominju i odluke ZAVNOH-a. Pa su tako “odluke ZAVNOH-a”, dakle ratne vlade SRH, postale “antifašizam”! Jasno je da te odluke s antifašizmom kao takvim nemaju nikakve veze, imaju s formiranjem Hrvatske kao republike unutar FNRJ!
Ali, tu treba postaviti dva pitanja. Ako spominjanje odluka ZAVNOH-a znači da je Hrvatska temeljena na antifašizmu, znači li i spominjanje hrvatskih kraljeva iz X. stoljeća u istom nabrajanju da je ustavni temelj Hrvatske – monarhija? Znači li da je negiranje monarhističkog uređenja protuustavno? Jer “antifašisti” vide samo dio rečenice koji njima paše, a ostalo ne! Naravno, priče o antifašizmu kao temelju RH su jednako glupe kao i priče o monarhiji kao ustavnom temelju RH, no kad bismo na jednak način tumačili sve, morali bismo to tako protumačiti.
A drugo pitanje za antifašiste je, ako već inzistiraju na tom dijelu rečenice, “odluke ZAVNOH-a”, kao ustavnom temelju RH, zašto su onda dali ubiti tvorca ZAVNOH-a, Andriju Hebranga? I to ubojstvo Mesić, glavni ustavni antifa-trol, i danas pravda time da je ovaj bio izdajica i ustaša!? A zašto antifašisti Tuđmana, koji je sudjelovao u Drugom svjetskom ratu kao partizan, vide kao neprijatelja, a one koji su 1991. ustali protiv tog Ustava kao prijatelje, neću ni pitati.
‘Znam ja nas, j… ti nas’
Milanović je u petak dao intervju svojoj obožavateljici Ivanki Tomi, duljine otprilike “Rata i mira”, nakon što je dan ranije zagrljen s Bagom zajedno s njim lio suze. Intervju je to tipičan za hrvatsko analno novinarstvo, s pitanjima koja uglavnom veličaju velikog vođu. Niti jednog pitanja o 100 milijardi kuna novog duga, o skupim i bespotrebnim putovanjima od Australije do Amerike, o privatnim letovima državnim avionima po otocima, o bratu Kreši, o neispunjenim obećanjima, kretenskim i fašistoidnim izjavama, ekonomskim neuspjesima.
Taj pamflet naslovljen je “Bili smo narodna vlada s velikim ‘N’, a mandat smo prepustili samo privremeno”. Ne samo demokratska, nego i narodna! “Prema mjerljivim parametrima, pod mojim vodstvom je SDP postao najdemokratičnija politička stranka uopće u srednjoj i istočnoj Europi. Ne vidim ni jednu koja ima naprednije i kompleksnije sustave odlučivanja. To pokazuje našu snagu i otpornost na izazove”, provalio je Milanović.
U tome i jest problem: pod njima je Hrvatska postala nešto poput Demokratske narodne republike Hrvatske. DNRH, s Kim Il Zoranom na čelu. Čovjekom koji je pun hvale za sebe, koji je jedina brana zemlji od fašista, bez kojega će zemlja, kako on tvrdi, potonuti u kaos, okupaciju i što sve ne. A ako je i svrgnut, brzo će se vratiti, sanja Milanović dok mu u vlastitoj stranci sapunaju dasku!
On niti ne skriva svoje djetinje maštarije o tome kako će se koalicija Mosta i HDZ-a raspasti, i onda će se Most vratiti njemu, i oni će sretno vladati do kraja života. To su maštarije na razini krelca koji je varao curu dok su bili zaručeni, ona mu je dala pedalu i udala se za drugoga, a on sad mašta kako će ga ostaviti i vratiti se njemu. Ako se koalicija Mosta i HDZ-a raspadne, to za Milanovića neće značiti baš ništa, osim novih izbora. Na kojima će uredno propasti, jer se nakon prošlih izbora toliko osramotio da nije vjerojatno da bi mogao ponoviti izborni rezultat. I to, ako do tih eventualnih izbora uopće bude na čelu SDP-a.
A što se rezultata tiče, Milanović je i ovaj put ponovio kako je, kad je o postocima riječ, opet koalicija kojoj je on na čelu, dobila više glasova. Izgleda da Milanović na čudan način zbraja glasove, jer je Domoljubna koalicija dobila 771.008 glasova, a njegova koalicija Hrvatska raste, 742.653 glasova. Kako je došao do tog rezultata? Tako što je svojoj koaliciji pribrojio i glasove za stranke koje nisu bile dio te koalicije, kao što je IDS, potom Pupovčevi Srbi i ostale manjine i tako dalje. A i s IDS-om bi i dalje imao manje glasova.
Nadajmo se samo da APIS-ov software ne zbraja glasove birača na jednak način na koji to radi Milanović. A što se demokracije u SDP-u tiče i regularnosti izbora općenito, možda je najbolji komentar i nehotice dao Milanovićev protukandidat unutar SDP-a, Zlatko Komadina, kada je rekao da će tražiti vanjske promatrače na unutarstranačkim izborima. Sve po onoj Ćopićevoj – “Znam ja nas, j… ti nas”.
Čudna tvrtka čudnog imena
A kad smo kod APIS-a, na njega se osvrnuo Tomislav Karamarko, javno izrazivši sumnju u regularnost izbora. Odnosno, ustvrdivši da im je ukradeno pet do šest mandata. Nakon Karamarka javili su se sa sličnim sumnjama i drugi, od Oraha do pravaša. Zašto Karamarko nije izašao s tim u javnost ranije, dok još nije formirao Vladu? Vjerojatno nije htio djelovati kao loš gubitnik, kojem je netko drugi kriv za gubitak izbora (vidjeti pod: Milanović) i umanjiti si šanse da ipak dođe na vlast.
Jesu li sumnje utemeljene? O tome se može samo špekulirati. APIS je inače firma koja ima ime Bogom dano za teoretičare zavjera, ali u stvarnosti nema veze sa srpskim teroristom, već znači “Agencija za podršku informacijskim sustavima” i u biti je riječ o državnoj i ujedno gradskoj agenciji za informatizaciju javne uprave.
Priču o zbrinjavanju SDP-ovaca u APIS-u otvorio je svojedobno Jutarnji list, navevši kako je u dvije godine broj zaposlenih narastao za 114, uglavnom članova SDP-a. Članovi partije su predsjednik Uprave Hrvoje Somun, koji je kasnije išao na američku turneju sa Zoranom Milanovićem, potrošivši 27.000 kuna Apisovog, dakle državnog novca, na 6 noćenja u superluksuznom hotelu dostojnom Sanadera, članovi Uprave su Lovro Mateš i Denis Herstak, a među novozaposlenima su i Michael Legesse, član predsjedništva Gradske organizacije Foruma mladih grada Zagreba, Željka Kruc, predsjednica Foruma mladih Grada Zagreba, ogranak Črnomerec i Alen Mazalica, član Foruma mladih SDP-a. U APIS-u je zaposlen još jedan član Glavnog odbora SDP-a, Dražen Posavec, potom Bernardićev blizak suradnik i član zagrebačkog odbora SDP-a, Omer Eškić, zatim SDP-ovac Ivica Pranjić, te potpredsjednik Foruma mladih SDP-a, Damir Prelčec.
U APIS-u je 2013. zaposlena i Alisa Lambaša Meić, članica Foruma mladih i supruga SDP-ovca Jurice Meića, zatim Zoran Suton, rođak financijskog tajnika SDP-a, Martina Mikulčić Prka, supruga zagrebačkog odvjetnika Mladena Prke u čijem odvjetničkom uredu radi supruga Tomislava Sauche, šefa kabineta Zorana Milanovića, koji je inače i blizak prijatelj Hrvoja Somuna. Potom, tu su Mladen Stanić i Iliana Raškaj, koji su bili kandidati za niže funkcije u stranci, odnosno stranački kandidati na nižim razinama. Svi su oni svježe zaposleni u APIS-u, čime je Milanović održao barem jedno od predizbornih obećanja iz Plana 21 – “Naš posao je osigurati vaš posao”. Naravno, sva zapošljavanja su posve u skladu za zakonom, a kako je odavno poznato da su u Hrvatskoj, DORH, policija i pravosuđe neovisni, sada se tome pridružuje i agencija koja obrađuje rezultate svih izbora u zemlji.
APIS je ovih dana poručio da su to objede i laži i kako je od dolaska nove uprave do danas, broj zaposlenih porastao za tek tridesetak. Pa tako oni nisu mogli masovno zapošljavati drugove. Samo su zaboravili napomenuti kako se od kolovoza 2012. do kraja 2013., Somunova Uprava riješila ukupno 76 zaposlenih, a zaposlila 114 novih. U međuvremenu je još i dio starih zaposlenika pod pritiskom napustio firmu ili dobio otkaz, a njihova mjesta su zauzeli partijski drugovi. Otpuštanja su pravdana “reorganizacijom” kojom će se riješiti neperspektivnih kadrova i smanjiti troškove, no u međuvremenu su prihodi smanjeni, troškovi bitno povećani, a usput su dramatično porasli i čuveni “troškovi reprezentacije”.
Je li znanstvena fantastika tvrditi da su lažirali izborne rezultate? Od stranke koja je pred godinu dana, na predsjedničkim izborima, tumačila kako se nevažeći listići pribrajaju izbornom gubitniku kako bi postao pobjednik – tumačenje genijalke Sandre Jakovine – to ne bi čudilo. Ako i nisu, svejedno treba otpustiti sve koji su zaposleni preko veze i strpati u zatvor sve koji su u tom zapošljavanju sudjelovali. I ne samo u APIS-u, nego i u HRT-u i u svim ostalim firmama, državnim agencijama, ministarstvima, gdje god se postupalo po načelu – “javna tvrtka je naš stranački plijen”.
Kad god je SDP na vlasti pozapošljava tisuće svojih uhljeba, otpusti sve stare zaposlene, neovisno o stranačkoj pripadnosti, ako nisu “njihovi”, a kad ih se netko želi riješiti, kmeče o “revanšizmu”. Tu se ne radi o revanšizmu, nego o tome da je takvo zapošljavanje i otpuštanje, poput sječe urednika na HRT-u, krivično djelo i tako ga treba i tretirati. A nova Vlada se pri otpuštanju treba rukovoditi načelom “last in, first out”, kakvo se inače primjenjuje u poslu. Ako se SDP bude žalio da će se time na udaru naći njihovi ljudi, time zapravo priznaju da su počinili krivično djelo.
Popis izdajica
Da ne bude zabune: registar izdajica koji je najavio ministar – još uvijek ministar u trenutku pisanja ovog teksta – Crnoja, reakcija je na registar branitelja koji je Fred Matić objavio samo s jednim ciljem – otvaranja lova na vještice. Uz poziv svima da cinkaju svakog s tog popisa, za bilo što. Možda je lažnjak. Možda je ratni profiter. Možda je ratni zločinac. Možda je kao Fred – lažni invalid.
Crnoja je zaradio mnogo kritika za taj potez, neki su se i bacili u moralno zgražanje. To je, kažu, fašistoidna ideja. Zapravo, jest. Ali ovdje se uopće ne radi o izdajicama. Radi se o registrima. Registre je počela objavljivati Kukuriku koalicija i time otvorila Pandorinu kutiju.
Davno prije, još pedesetih, OZNA je radila popise kulaka i narodnih neprijatelja. Tada se nitko nije s tim šalio; tko bi se našao na popisu gubio je glavu. NDH je radila popise i registre. A tu totalitarnu praksu je oživjela Milanovićeva vlada. Unatoč Ustavu i zakonima, objavili su registar. Još od toga su napravili i predstavu za kretene, oni će naći 150.000 lažnih! Rezultat? Pisao sam o tome prošli tjedan – upisano 2000 novih branitelja i uhićena ukupno četvorica prevaranata. Sad dolazi na naplatu Fredova glupost, bahatost i neviđeni bezobrazluk.
U normalnim okolnostima, bio bih strogo protiv objave takvih registara, tim više što je Crnoja s tim izletio bez ikakvih kriterija o tome tko je izdajica, ali ovo nisu normalne okolnosti: ne možete nešto raditi drugima, a onda od tih drugih kada dođu na vlast, tražiti da to isto ne rade vama. A što se tiče onih koji se sami guraju u taj registar – možda s njima treba postupiti po zakonima i praksi kakva je bila na snazi u SFRJ, pa ih poslati na Goli otok. To bi im bio najbolji dokaz da je ovo zemlja temeljena na antifašizmu, kako oni tvrde.
General Ostojić
Rajko Ostojić osvrnuo se na govor novog premijera Tihomira Oreškovića. “Premijer je u svom uvodnom govoru citirao Pattona, poznatog antifašista, koji je rekao – prihvatite izazov. Tad sam mu rekao da očekujem da se poštuje i druga uzrečica Pattona koja je vrlo jasna, a on kaže da postoji samo jedna vrsta discipline – perfektna, savršena disciplina. Očekujem to od njihovih aktualnih ministara”, kazao je Ostojić. Braniteljima je poručio: “Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac”.
Ovakvu glupost i bezobrazluk bi čovjek prije očekivao od njegovog prezimenjaka Ranka. Prvo, zato što Patton nije bio nikakav “antifašist”, naprotiv tražio je da se odmah po završetku Drugog svjetskoga rata krene u rat protiv “antifašista”. Na zapadu se nikad nije koristio pojam “antifašizma” i on je bio rezerviran isključivo za Crvenu armiju i njene satelite. Da je Ostojić rekao Pattonu da je antifašist, vjerojatno bi dobio barem šamarčinu, jer je Patton mrzio crvene barem jednako koliko i one u crnom i one žute.
A drugo, Patton je to kao general mogao reći. Pripadnik stranke jednog dezertera koji se otvoreno hvali time da NIJE sudjelovao u “mračnim zbivanjima devedesetih”, koji je zbrisao u inozemstvo, prije bi trebao postaviti pitanje svom šefu partije – što je njega spriječilo da u tome sudjeluje? Ukratko, što se tiče veterana, SDP-ovcima je možda ipak bolje šutjeti. Tim više što veterani ne traže nikakva materijalna prava, već prvenstveno da im se prestane nešto raditi po glavi.
Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno