Antikrist je inženjer elektrotehnike
U kolumni IZVAN PROSTORA I VREMENA, Ivica Šola (Glas Slavonije) duhovito govori o tome kako Individuum u elektroničkim medijima gubi tjelesnost, pa se gnostički san o pretvaranju čovjeka u anđela tehnički ostvaruje.
U filmu Woodyja Allena “Annie Hall” u jednoj sceni pojavio se teoretičar medija Marshall McLuhan. Dok neki mladić bari djevojku želeći je fascinirati citatima McLuhanovih knjiga, slavni sociolog upada u scenu i izgovora: “Vi niste shvatili apsolutno ništa od mojega rada”.
Danas, sto godina od rođenja ovog gorostasa, ta filmska minijatura zvuči kao McLuhanova oporuka. Nije ova duhovita filmska scena jedina u kojoj se McLuhan žalio na neshvaćenost, o tome svjedoče i mnogi studenti koji su slušali njegova predavanja. Odakle McLuhanu takva impresija? Možda se radi, kao i kod drugih velikih mislilaca, da im se cjelokupni opus sveo na par parola, “ključnih riječi”, pa je od cjelokupnog Descartesa ostao tek “Mislim, dakle, jesam”, od Sokrata “Znam da ništa ne znam”… McLuhan se u toj plejadi reduciranih misaonih univerzuma svedenih na barenje šiparica može locirati i identificirati malo kompliciranijim sloganom od, recimo, “Tu me cijene, tu kupujem”, a glasi: “Medij je poruka”.
Ortodoksni katolik
Ne umišljamo si da ćemo u ovu karticu i pol teksta otkriti “pravog” McLuhana, niti da smo to kadri. Možemo tek skrenuti pozornost na prešućenu dimenziju i inspiraciju cjelokupne McLuhanove teorije, a to je katolička vjera. McLuhan je bio ortodoksni katolik. “Moja glad za istinom, pisao je uoči svoga pristupanja Katoličkoj crkvi u svojoj 26. godini, izvorno bijaše senzualna.” Isus Krist, utjelovljena Riječ, bio je prirodni uvir tog traženja senzualne istine, kao i Katolička crkva, koja se, za razliku od Protestantske koju je napustio, nije bojala tjelesnosti, a koja je spoj tjelesnoga i duhovnog po sakramentalnosti. Dva autora su bila ključna u njegovom obraćenju: Chesterton i Toma Akvinski. Prvi, također obraćenik na katoličanstvo, u svojoj “Ortodoksiji” piše kako sve stvoreno ima dva aspekta, jedan je konkretni, drugi mistični. Svako konkretno stvorenje stoga upućuje na nebo, na njegovu mističnu odrednicu, pri čemu, što je vlastito Akvincu, analogijom možemo govoriti o duhu bez negiranja tjelesnosti.
Sotonska poruka
“Medij je poruka”, misao je to inspirirana Kristom, kršćanskim inkarnacijskim principom. Krist je, reći će McLuhan, ujedno poruka (spasenja) i medij pomoću kojega se ista poruka ostvaruje.
Razvoj elektroničkih medija, pak, prema McLuhanu, ima sve aspekte hereze svih hereza, a to je gnosticizam. Individuum u elektroničkim medijima gubi tjelesnost, pa se gnostički san o pretvaranju čovjeka u anđela tehnički ostvaruje. “Ambijent elektroničke informacije, piše on, hrani iluziju svijeta kao duhovne supstancije”, što je, po njemu, falsifikacija Crkve kao Kristovog mističnoga tijela, zapravo “zaglušujuća manifestacija Antikrista”, te zaključuje da je “knez ovoga svijeta inženjer elektrotehnike.” McLuhan ovo piše prije pojave Interneta i agresivne virtualizacije, rastjelešnjenja zbilje. Kada bismo rekli da je medij, stoga, i sotonska poruka, tj. napast, zasigurno bismo bili javno ismijani kao mračnjaci. Iako bi možda, sto godina od svoga rođenja, McLuhan još jednom na to ismijavanje ponovio rečenicu: “Vi niste shvatili apsolutno ništa.” Pa ni provokativnu metaforu Antikrista elektroinženjera.