PAKAO U PRAKSI: HRT u glavnoj ulozi
Kada je shvatio da je propustio zadnju priliku da sastavi vladu, Milanović je bolno arlauknuo da će svojim političkim protivnicima prirediti pakao. Kako svoja negativna obećanja uglavnom ostvaruje, Milanović je preko svojih stranačkih jurišnika, ”neovisnih” analitičara, ”nevladinih” udruga i medija krenuo i ovo ostvarivati.
Tako posljednjih tjedana svjedočimo onomu što bi se moglo nazvati Milanovićev pakao u praksi. A u tom paklu, kao i svakom paklu, ima puno zanimljivih stvari. Recimo, zar nije slatko gledati Ingrid Antičević Marinović kako se iz simpatične Račanove Barbike pretvara u teoretičarku urote i desničarsku borkinju protiv prokletih masona!?
Ipak, glavna uloga u stvaranju tog pakla ima HRT. Njezini revni trudbenici od jutra do mraka love gafove Bože i Karamarka, ruju po biografijama novih ministara, s uperenim mikrofonima čekaju na određenim lokacijama, sklapaju kojekakve konstrukcije pa onda zovu provjerene ”analitičare” da to potvrde itd. Sve se poduzima ne bi li se otkrilo u kojem grmoji leži zec. I ne bi li se tog zeca nekako potjeralo na Milanovićevu stranu. Sve glasnije su i glasine da je obavještajni sustav korišten za unutarpolitičke ratove.
Svoj obol Milanovićevu planu dali su i neki članovi HDZ-ova odbora za kulturu. Filozof Zovko i režiser Dolenčić izrazili su konsternaciju Karamarkovim izborom Hasanbegovića za ministra kulture. Osobito je zanimljivo Dolenčićevo obrazloženje svoga protivljenja Hasanbegovićevu imenovanju. Veli Dolenčić da ga on ne poznaje niti poznaje ikoga tko ga poznaje te, shodno tomu, Hasanbegović ne može biti ministar. Ako Dolenčić nikada nije čuo za Hasanbegovića niti je pročitao koji njegov tekst, može se zaključiti da malo čita i slabo prati kulturno-političku scenu u Hrvatskoj. Ako pak misli na osobno poznanstvo s budućim ministrom kao nužnu pretpostavku da bi taj uopće postao ministar, onda je, blago rečeno, neskroman, a namjere su mu možda kompromitantne. U svakom slučaju, Karamarko je barem u ovom slučaju pokazao jednu tuđmanovsku crtu. Tuđman je unatoč upitnom ljudskom materijalu koji ga je okruživao uspio stvoriti Hrvatsku, a Karamarko je unatoč lošim savjetnicima odabrao dobra ministra kulture. Koji će, nadam se, donijeti nužne promjene u načinu financiranja i funkcioniranja hrvatske kulture.
Taktika ”stvaranja pakla” pogubno se odrazila na saborske rasprave. Umjesto o temama dnevnog reda raspravlja se o ”ustašama i partizanima”. Jake snage SDP-a i HNS-a odmetnule su se ideološki ”u šumu”, a fizički se čvrsto drže saborskih stolica i saborskog kafića. Posebno briljira Nenad Stazić. Koji se prometnuo u glavnog stručnjaka za domoljublje, pa drugima određuje tko je i kakav domoljub. Uz to je i pravi ekspert za fašizam, klerofašizam i druge pošasti. Tako da sam se silno zabrinuo za trenera hrvatske rukometne reprezentacije koji je nakon veličanstvene pobjede nad Poljskom uzviknuo kako mu je pomogao Isus i Gospa Međugorska.
Zabrinuo sam se da će ga Stazić optužiti za evidentni klerofašizam i tražiti njegovu ostavku. Sreća njegova da su rukometaši izgubili protiv Španjolske, pa ga odobrovoljeni Stazić možda neće prozvati. Što se ne može reći za portal Indekx.hr. Na tom su portalu, oduševljeni pobjedom Španjolske, napisali da je ”Isus igrač utakmice protiv Hrvatske”. Riječ je o španjolskom rukometašu podužeg imena Pick Szegeda Antonio Jesus Garcia, no ovo ”Jesus” poslužilo je indeksovcima da se narugaju Babićevu ”Isusu i Gospi Međugorskoj”. Što im drugo preostaje, nego radovati se hrvatskim porazima. Kad su njihovi ionako davno ispali.
Damir Pešorda/hrsvijet.net
