‘KULTURNJACI 2016’ I KOMPETENCIJE: Od ’45. do danas matrica je ista
Kulturnjaci 2016. i nepisani zakon nekompetentnosti
„Mi, dolje potpisani, kulturne radnice i radnici, smatramo da svjedočimo trenutku u kojem je resor kulture ugrožen i ponižen odlukom nove Vlade RH da ga prepusti Zlatku Hasanbegoviću, znanstveniku potpune nekompetentnosti u upravljanju sustavom kulturnih institucija i svih segmenata kulturne proizvodnje, poznavanju mehanizama lokalnih i međunarodnih suradnji i korištenja europskih fondova za kulturu, te čovjeku krajnje neprihvatljivih reakcionarnih ideoloških stavova.Ovaj apel nije usmjeren protiv osobnog prava na mišljenje i političkog stava pojedinca, ovo je poziv da se digne glas protiv politike relativizacije i dvosmislenosti, ovo je podrška ideji kulture sačuvane od ideoloških zastranjenja, konzervativizma, nacionalizma, isključivosti i plemenskog tradicionalizma.“
Ovako počinje tekst inicijative performans grupe koja sebe naziva Kulturnjaci 2016 i želi smijeniti novog hrvatskog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Od 45′ do danas uvijek isto. Komplot optužbi za ideološko zastranjenje, reakcionizam, nacionalizam, strah urbane lijeve intelektualne scene od “nazadne, ruralne desničarske horde”, a onda, kad izostane podrška naroda od kojeg žive, slijedi denunciranje međunarodnim organizacijama.
Dalje se tu ministar proziva za „lošu ideologiju, zatiranje sloboda govora i manjina“, a glumica koja predvodi inicijativu objašnjava ispred Banskih dvora da „ministar ne priznaje antifašizam, a još je i član bleiburškog zdruga“. Sve to potvrđuje da dobar, medijski prisutan, dio ljevice u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek nema nikakve veze s europskom lijevom scenom. Sve to pokazuje da kultura koja se financira iz državnog proračuna i nije baš neka kultura, već samo element jedne ideologije. Riječ je o ideologiji koja nema dostignuća na poljima kulture, umjetnosti i znanosti, ali joj to ne smeta da uporno reketari hrvatsku državu i porezne platiše s pričom o krvoločnim ustašama i partizanima antifašistima.
Ipak, ovoj glasnoj i fanatičnoj ekipi se mora odati priznanje za jedan originalni izum koji su podarili Hrvatskoj i svijetu – zakon kompetentnosti lijeve paradigme u Hrvatskoj. Taj nam zakon govori sljedeće:
Ukoliko žalite i smatrate nevinim žrtvama tisuće i tisuće onih čije su kosti skrivane desetljećima u poratnim klaonicama, nekompetentni ste. Ukoliko se prisjetite da je ranjenike iz vukovarske bolnice na Ovčaru slala kapa s crvenim zvijezdom, nekompetni ste. Ukoliko tražite obznanu kriterija po kojima Ministarstvo kulture dijeli 90% proračunskog novca na 10% onih koji zauzimaju isti politički stav i govore o dvije tri iste teme, nebitne za budućnost i napredak Hrvatske, nekompetentni ste. Uzalud Vam diploma, iskustvo ili doktorat u ekonomiji, umjetnosti, matematici, medicini, teologiji ili nuklearnoj fizici. Svejedno, nekompetentni ste, govori nam njihov nepisani zakon. Pa vrijeme je da ga plastično osporimo.
Prvo, resor kulture je odavno ponižen smanjenjem stope proračunskog novca koji se posljednjih godina izdvaja za kulturu. Vama, Kulturnjaci 2016 to ne smeta, jer ste vi za izlet na predstavu u Francusku ili Rumunjsku, ili za recitiranje uz vrhunsko vino, dobivali ista, nesmanjena sredstva. Resor kulture ponižen je nikad osporenim napisima o poročnim sklonostima njegovih bivših čelnika, potpuno suprotnim od dosadašnjeg, materijalno skromnog i umjerenog života novog hrvatskog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića.
Drugo, Kulturnjaci 2016 spominju kulturnu proizvodnju, međunarodnu razmjenu i europske fondove namijenjene kulturi. Resor kulture i kulturna proizvodnja dobijala je posljednjih godina iz europskih programa namijenjenih kulturi minimalna sredsta – nekoliko stotina tisuća eura godišnje. Tako je bilo sa starim programima Kultura i Media, tako je i danas s novim programom Kreativna Europa. Više od toga na europskim fondovima zaradi svaka, pa i najlošija, gradska ili županijska razvojna agencija, odnosno malo veće poljoprivredno gospodarstvo koje uspijeva dobiti sredstva preko programa namijenjenih poljoprivredi. Što bi se, pak, dogodilo kad bismo analizirali aktivnosti urbanih kulturnjaka na projektima kulturno-umjetničkih radionica za djecu i mlade u udaljenim područjima? Programi su to suradnje koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda, a čije dobrobiti veći dio Hrvatske nije osjetio. U ništa, reklo bi se, stoga nema nikakve sumnje da će novi ministar polučiti u ovom polju bolje rezultate, jer gore ne može.
Naposljetku, kada inicijatori progona novog ministra govore o potrebi očuvanja kulture od konzervativizma, ideološkog zastranjenja i plemenskog tradicionalizma, valjalo bih, umjesto na međunarodnu suradnju, uputiti u bilo koje selo Dalmacije ili Slavonije. Naišli bi ondje na očuvane stare napjeve, rekonstruirane narodne nošnje, amaterska kazališta, lokalne (istinski neprofitne) portale, klapske susrete, pjesničke večeri, entuzijaste u glazbenim školama… naišli bi na na „plemenske“ mentore koji podižu i ponekog državnog prvaka u latinskom, matematici, biologiji, fizici i hrvatskom jeziku. Naišli bi na sve što nisu. Na kompetentnost.
I ta stvarna, siromašna, proračunom nehranjena hrvatska kompetentnost mnogo traži i očekuje od izbora dr. Zlatka Hasanbegovića. Zahtijeva promjenu dominantne kulturne paradigme, jer se hrani propalim komunističkim idejama i idealima. Traži otklon od lažnih intelektualaca, samozvanih lučonoša kreativnosti i političkih interesnih skupina kojima je još zajednički strah od konkurencije. Nada se širenju razumijevanja različitih interesa i svjetonazora i kraju kulturne hegemonije koja traje desetljećima. Očekuje od njega da ostane skroman, umjeren, civiliziran, čvrst, hrabar i odoli njihovim nasrtajima.
Ana Zelić/hrsvijet.net
