ZVONIMIR HODAK: Zašto Goran Radman ne podnosi ostavku?
Najveći hrvatski Jugosloven notorni Zoran Pusić još ne vjeruje da je popušio. Preko svoje udruge GOLJUP iza koje se krije tobožnja Građanska udruga za ljudska prava Zoki šalje zahtjev Ustavnom sudu da dozvoli Hrvatskoj udruživanje s bivšim jugoslavenskim republikama.
Naime, u članku 141. hrvatskog Ustava stoji da se “zabranjuje udruživanje RH u saveze s drugim državama koje bi dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva.“ Zoki i njegova Građanska udruga objašnjavaju seljačkim i ognjištarskim udrugama da se čl.141. Ustava RH “ograničava budućnost slobodnog razvitka jedne zemlje.“ Prevedeno Pusić ima nešto gusaka pa se traži još malo jugo magle i evo nas u 1918.g. Zoki ima talenta za “diplomatiju“ pa ne istrčava s prijedlogom s kojom bi se to bratskom bivšom republikom trebali ujediniti. Meni se nekako čini da Zoki misli na Makedoniju. Možda zato što su Makedonci uvijek bili dobri sa Hrvatima. S Makedoncima još od 9. listopada 1934.g., kad je pod šifrom “više cvijeća, a manje smeća“ izvršen ekološki atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Marseillu. U hrvatsko-makedonsko-bugarskoj koprodukciji Vlado Černozemski poslao je u vječna lovišta omiljenog kralja. Kralj, svjestan da je kraj, uspio je svom ađutantu još samo prošaptati: “Čuvajte mi Jugoslaviju.“ Epska rečenica od koje nam se obično steglo grlo kad smo je još u debelom komunizmu slušali na “času istorije“ naših naroda i narodnosti. Mali problem nastao je par godina kasnije kad je kraljev ađutant na samrtnoj postelji također prošaptao svom ađutantu: “Ma to sam bre ja izmislio da smirim narod. Kralj je rekao: upucaše me bre p…a im majčina.“
No, pustimo ađutante. To je nepouzdana vrsta. Evo, što se ovih dana desilo Vladimiru Šeksu “ađutantu“ za ustavno pravo naše Predsjednice. Svojedobno sam branio Ljupče Boškovskog, ministra MUP u makedonskoj Vladi. U zatvorskim razgovorima Ljupče mi je znao naglasiti da kad bi Makedonci morali birati ili sa Srbima ili s Hrvatima, sigurno bi 80% izabrali Hrvatsku. Vjerujem da je, znajući za tu simpatiju prema RH, i Zoki zatražio od Ustavnog suda da se dvije prijateljske države ujedine – zračnim mostom. Zoki je prevelik rodoljub (oko 170 cm) da bi mislio na neku novu Jugoslaviju. Ali zato jedan drugi rodoljub Oliver Frljić, uživajući u hrvatskim kunama, sanja jugo dinare. Kaže Oli: “Jugoslavija i komunizam će se vratiti, Hrvati su izmišljena nacija, demokracija je zlo…“ Čovjek bi u prvi čas pomislio da Oli, onako u svom umjetničkom zanosu, malo pretjeruje. Ali njegovu duboku političku analizu, due diligence, potvrdila je poznata, priznata i silno omiljena politička analitičarka Vedrana Rudan. Ona, onako progresivna i istinoljubljiva, kaže: “Hrvati su smeće od naroda! Danas ne puše Hitleru, već puše Americi, većem Hitleru od Hitlera! Današnja NDH ista je poput pokojne samo su sredstva ubijanja sofisticiranija!» Još kad tome dodamo tvrdnju decentnog i uglednog analitičara Viktora Ivančića koji nam poručuje: “Hrvatskom puzi korporativni fašizam“ onda je svakom jasno: Hrvatska je u teškoj banani. Možda bi ipak trebalo porazgovarati sa Zoranom Pusićem da odustane od ujedinjenja sa Makedonijom pa da probamo nagovoriti starog vuka Tomu Nikolića i njegovog Vučića da nas ipak prime pod svoje skute jer bez Srbije to “ograničava budućnost slobodnog razvoja jedne zemlje.“ E, kad bi Bog dao, k’o što kažu Hercegovci i Ličani, spasili bi se i Zoki i Oli, a Vedrana bi se razvedrila. Vedrana ne bi morala zaurlati od bola do neba i vrisnuti: “ Jugoslavije nema. Nitko od građana NDH 2016.g., neće izići na cestu i urlati protiv zločina. Govna smo bili, govna ostali. Meni Jugoslavija nedostaje. Tada sam sebe držala čovjekom.“ Naravno drugarice Vedrana. Tada je sebe držao čovjekom i Marko Veselica koji je zbog jedne rečenice izgovorene u kamere Švedske TV-e dobio 14 g. strogog zatvora.
Na kraju, jedno pitanje koje se nameće samo od sebe: je li se stvarno isplatilo Domoljubnoj koaliciji, Mostu i svim NDH-ovcima formirati vladu bez jednog “the best serb“ kako je to rekao lažni Tihomir Orešković Miloradu Pupovcu? Zbog jedne nakaradne vlade izazvati tolike psiho-političke probleme i frustracije Zokiju, Oliju i Vedrani. Mislim da su najblaže rečeno teško povrijeđena njihova ljudska prava. A kod teških trauma najbolje je potražiti pomoć u jednoj bolnici u zapadnom dijelu Zagreba.
U ono vrijeme kad je Branimir Glavaš napustio vladajući HDZ i otišao u Osijek, Branimirova ulica u Zagrebu postala je jednosmjerna. I dalje put ide do Osijeka, ali ne vodi natrag.
Saborska zastupnica iz Velikog Trgovišća Gordana Rusak energično je zatražila od ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da detaljno obrazloži zašto se usudio ukinuti Povjerenstvo za neprofitne medije. Niti “a“ od strane ekscentričnog Ministra o pluralizmu, ljudskim pravima, stečenim pravima još iz komunizma, homseksualnim pravima, pravima manjina itd. Goga je potpuno u pravu. Izbiti lovu, i to živu lovu iz ruke “Mufu“ je najblaže rečeno desničarska diverzija. Udruga Željke Markić nije dobila lovu. S pravom. Lova se daje medijima. 90% medija bilo je protiv referenduma o braku a 70% građana bilo je za referendum. Kako sad dati ustašoidne kune nekom protiv koga su skoro svi mediji u RH? Onih 70% zatucanih retrogradnih ne predstavljaju nikakav uteg. Tupi desničari. Jedan od progresivnih i svakom preporučljivih portala je i H-alter. Ravan svakom Sjeverno-korejskom.
U subotnjem Večernjem doznajem da je urednik i osnivač izvjesni Toni Gabrić. Gabrić je dobivao lovu jer je liberalan, progresivan, napredan, borac za ljudska prava svih, a osobito nekih. Piše Milan Ivkošić kako je svojevremeno H-alter “s očitim odobravanjem prenio tekst s jednog srpskog portala na kojem se temeljito analizira moje (Ivkošićevo) pisanje, a u zaključku, istaknutom u podnaslovu, piše: “Za razum i moral jedne sredine prijeko je potrebno zabraniti Ivkošiću dalje pisanje i izricanje bilo kakvih stavova.“ Znači i srpski i hrvatski halteri su za zabranu pisanja i izricanja bilo kakvih stavova. Sad Gordana Rusak s pravom pita: što Ministar ima protiv H-altera koji tako uzbuđuje naše komšije da nam za našu lovu dižu tla?. No, “demokratskoj javnosti“ se diže dobili “Muf“ ili H-alter lovu ili ne.
Kritična točka došla je do usijanja. Do sada je poziv na javni linč ministra Hasanbegovića potpisala ogromna brojka kulturnjaka sa posebnim potrebama – za kunama naravno. Sledio sam se kad sam vidio broj od 2.914 uskogrudnih sektaša. Nije mi bilo ni u primislima da ih toliko ima. Tolika masa, nakon što se digla iz kriptokomunističkog mraka, mogla bi srušiti i Vladu RH. Previše ih je. Potporu neopreznom Ministru potpisala je samo šačica desničara – njih 12.595. Što oni mogu protiv Nede Raukar, Nine Violić, člana Centralnog komiteta SKH Vili Matule i Ornele Vištice? Vještica jedna. Trojanski konj. Koliko je među ovih 2.914 napaljenih mufova i haltera u duginim bojama koji su se našli na peticiji ponosa i slave, a da ih nitko nije ni pitao je li to žele ili ne? Tako da je Vištica, vještica jedna, javno demantirala da je ikada potpisala linč-peticiju protiv Ministra i usput zatražila od drugova i drugarica da njeno ime brišu s lažirane peticije. Ali nije prevarena samo časna Ornela nego i Krešimir Dolenčić. I on ne pozna Ministra. Po mom skromnom mišljenju pomalo je nebitno što nitko od lijevih kulturnih pregalaca ne pozna Zlatana Hasanbegovića. Daleko je bitnije da on poznaje njih!
Poznaje on primadonu Dunju Vejzović koju “lista i izdajnika“ podsjeća na srednji vijek, te se naježi – jadna ne bila – kad se sjeti referenduma o braku kad su se tobože agresivno iskorištavali vjerski osjećaji kako bi se ugrozila sloboda pojedinca. Razumijem ju. Teško je živjeti u državi u kojoj živi 70% primitivaca koji smatraju da je brak odnos muškarca i žene. Podsjeća nas naša Dunja pomalo na nama svima dragog Olivera Frljića. Nedavno su mu htjeli dignuti “živac“ pa ga upitali je li on hrvatski režiser? Evo odgovora “Što se tiče ovog jesam li hrvatski režiser, ja bih reko da nisam, jer ja mislim, ovaj, da je kulturni prostor u kom ja radim, živim i mislim, ovaj, puno širi od Hrvatske…činjenica je, ovaj, da sam prijavljen u Zagrebu već tri godine…i to je način na koji ja gradim svoj identitet, ovaj, upravo na propitivanju tih nekih fiksnih identiteta…“ Nakon ovako briljantnog odgovora jasno je zašto su ga u Poljskoj po kratkom postupku posjeli na vlak i tutnuli mu u ruku povratnu kartu te zašto neće postati miljenik novog Ministra. Stan u Zagrebu, putovnica i kune, a sve ostalo je ustašluk. I Dunja je skoro čitav svoj umjetnički vijek provela u inozemstvu. Drago mi je da se vratila u “srednji vijek“ gdje još uvijek, na zgražanje kulturnog svijeta, muškarci ulaze u brak sa ženama. Još gore je čak u kulturnoj Italiji gdje se ovih dana okupilo oko dva milijuna primića protestirajući protiv istospolnih brakova. Bratskoj i demokratskoj Italiji treba hitno poslati bratsku pomoć na čelu s Dunjom i GONG-om da im objasne u kakvoj su groznoj zabludi.
Što sada? Lijevi mediji puni su informacija o Crnoji, Hasanbegoviću, Petrovu. Iznenada ih krenulo! Tko ih brifira ? Večernjak, nakon što je Frljić izjavio “Jugoslavija i komunizam će se vratiti, Hrvati su izmišljena nacija…“ objavljuje na dvije strane razgovor s Olijem u kome nas ovaj podučava kako je “hrvatsko ubilo klasnu svijest“ što god to značilo. Pazite, dvije strane recikliranih nebuloza iz pera Tamare Opačak Klobučar.
U istom broju od 1. veljače Večernjak nas časti i s mitropolitom Porfirijem da bi nam ovaj poručio kako bi i on (stari demokrat iz filma “Tko to tamo peva“) također zabranio rad TV Z1. Usput nas upozorava na očajan status Srba u Hrvatskoj pa kaže: “Neki se Srbi plaše izraziti svoj vjerski i nacionalni identitet. Pojedini mi šaptom na ulici kažu: i ja sam naš.“ Srbi su uvijek bili bojažljivi. Tako se desetak ministara u prošloj vladi nije ni u snu usudilo priznati da su Srbi. Valjda od straha da ih ne bi premijer smijenio. Ali zato nije plašljiv naš Porfirije. On pjeva četničke pjesme sve u šesnaest, a Marka Juriča i Z1 «bi u aps». Naravno sve je u reciprocitetu. Onih 0,00% Hrvata u Vladi Republike Srbije mogu pjevati ustaške pjesme do mile volje. Isto vrijedi i za 0,00% Hrvata zastupnika u Skupštini Republike Srbije. Hrvatima u Vojvodini neće pasti ni dlaka s glave kad se požele junačiti i tvrditi da su Bunjevci. Dobro sad im je malo teže provocirati jer je Vlada ukinula Hrvatski radio u Subotici. Zamislite da ustašoidna vlada “ukine“ Pupovčeve “Novosti“. Vučić, Nikolić i Vujin za sat bi vremena bili odmah u Zagrebu. Ove naše ne bi spasio ni Crnoja. Dobra vijest je da nam je Porfirije preko Darka Pavičića poručio: “U komisiji sam o Stepincu“. Hrvati bi u znak dobre volje trebali zatražiti da oni supstituiraju jednog svog člana u komisiju koja će ocjenjivati najuspjeliji rad za spomenik Aleksandru Rankoviću, omiljenom liku hrvatske orijune. Mislim da bi Zoran Pusić bio skoro pa idealan. Ne mislim po fizičkoj sličnosti, ali po stavovima svakako. Očekujem uskoro u našem dragom Večernjaku veliki razgovor sa “sudijom iz Zadra“ Savom Štrbcem. Tako ćemo iz pouzdanih izvora doznati dan i mjesec kad će komšije staviti suspenzivni veto na kanonizaciju Alojzija Stepinca. Možda saznamo i kad će biti zakazano novo suđenje pokojnom Kardinalu.
Zašto Goran Radman ne podnosi ostavku ? Zato jer ne podnosi ostavke!
Le Monde, francuski dnevni list se pita: “Hoće li se EU morati baviti i nacionalističkom desnicom u Hrvatskoj?» Da bi objektivno informirao svoje čitatelje, koje užasno zanima što se to trenutno dešava u Lijepoj našoj, list se potrudio pronaći objektivnog i verziranog analitičara – Tvrtka Jakovinu. Hrvoje Klasić je baš u taj čas bio zauzet borbom protiv fašizma jer mu godinama nitko na Filozofskom faksu ne želi otkriti tajnu da je 1945.g., davno prošla. Ali je zato Tvrtko tu. Kao i obično on je originalan pa kaže: “Da je problematično imati “anti-antifašista“ na mjestu ministra kulture“. Tvrtko zna da je nezgodni Ministar odgovoran i za memorijalni muzej Spomen-područje Jasenovac. Možda bi pokušao smanjiti broj ubijenih od 700.000 što bi Francuze moglo baciti u očaj. Francuzi iz prve ruke znaju da je Hasanbegović revizionista povijesti. Kad bi Francuzi znali tko predaje povijest na našim filozofskim fakultetima nikada ne bi povjerovali u učinkovitost Rezolucije 1481 Vijeća Europe. Kraj Jakovine, Klasića, Perice, Markovine i sličnih likova ne postoji ni teoretska šansa osude komunističkih zločina. Njihovu snagu pokazao je i lex Perković. Umjesto Hasanbegovića trebalo bi napokon počistiti revizionistički korov na filozofskim fakultetima diljem Hrvatske.
U Siriju je upućen korpus padobranaca, kao potpora tamošnjim Rusima, koji su ondje, ionako padobranci.
Hrvatsku futsal reprezentaciju u beogradskoj Areni je dočekala ogromna slika četničkog vojvode popa Momčila Đujića. Pop o kome «peva» Porfirije poznat je po pokolju Hrvata u Dalmaciji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Hitno treba poslati brzojav podrške Aleksandru Vulinu.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
