OTVORENO PISMO HRVATSKOG BRANITELJA
Predsjednik Ivo Josipović u svom je ‘Američkom dnevniku’, objavljenom u Vjesniku 10.5.2011., napisao:
Osvrćući se na boravak u Washingtonu, Josipović piše kako je bio impresioniran i odnosom prema vlastitoj povijesti, posebno prema onima koji su za dobro društva i zajednice položili živote. ‘Svečana, formalna i ozbiljna ceremonija polaganja vijenca na Spomen-groblju Arlingtonu intenzivno me podsjeća na nepostojanje slične ceremonije i sličnoga mjesta u Zagrebu. Volio bih kad bismo se i mi u Hrvatskoj prema onima koji su žrtvovali svoje živote za dobrobit zajednice odnosili s takvim poštovanjem’, piše predsjednik.
Ocjenjuje kako je žalosno, i za to ne može biti opravdanja, da u glavnom gradu zemlje koja je svoju opstojnost tek prije petnaest-dvadeset godina potvrdila obrambenim ratom, ne postoji dostojno spomen-obilježje palima za slobodu, pred kojim bismo mi i strani državnici polagali vijenac odajući tako poštovanje nama, našoj uspomeni, našoj legitimnoj i legalnoj borbi za opstanak.
PITANJA:
1. Odnos prema vlastitoj povijesti, posebno prema onima koji su za dobro društva i zajednice položili živote podrazumijeva:
– nazočnost u Domovini (ne na putu u inozemstvu) na dane Hrvatskih Državnih praznika: 30. svibnja, 25. lipnja, 5. kolovoza i 8. listopada, 15. siječnja i 18. studenog
i Hrvatskih vjerskih praznika: Uskrs, Tijelovo, Velika Gospa i Božić.
– nazočnost u Domovini na službenim Državnim obilježavanjima i Sv. Misama zadušnicama – uređeni državnim protokolom, te polaganju cvijeća i svijeća svih Hrvatskih Dužnosnika, hrvatskim velikanima iz povijesti: Prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, ministru obrane Gojku Šušku, general-bojniku Blagi Zadri, generalu Janku Bobetku, generalu Zvonimiru Červenku, Bruni Bušiću, Stjepanu Radiću, Zrinskim i Frankopanima …
2. Zar g. Predsjednik ne zna za postojanje OLTARA DOMOVINE na Medvedgradu gdje se godinama obavljala svečana, formalna i ozbiljna ceremonija odavanja počasti hrvatskih državnih dužnosnika i gostiju države Hrvatske, svima koji su dali život za Domovinu Hrvatsku
zar nezna da u crkvi SVETE MATI SLOBODE u Zagrebu na Jarunu u prostoru iza oltara postoji kenotaf (prazan grob), koji tvori ophodni prostor iza oltara u koji su uklesana sva imena poginulih branitelja. Svaki je predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i godinom pogibije. Tako kenotaf čuva od povijesnog zaborava spomen na svaku osobu branitelja palog u obrambenom Domovinskom ratu. U kenotaf je uklesano 15392 imena poginulih branitelja. Popis poginulih je dobiven od Ministarstva branitelja. Podnožjem popisa proteže se suptilan, prozračan, od stakla Križni put koji su prošli branitelji. Rad akademskog slikara Jeronima Tišljara.Na sjevenoj stijeni kenotafa uklesana je Kristova Riječ koja tumači smisao njegove žrtve i žrtve poginulih branitelja: Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako umre – donosi obilat plod, ispod kojega je Krist u padu, rad kipara M.Gajšaka. Na južnoj stijeni kenotafa stoji uklesan Prosenjakov tekst “Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, – mi ćemo ga držati” s potpisom “Vaši branitelji”.
.
3. Dostojanstvena ceremonija mora biti određena Državnim protokolom uz obaveznu nazočnost Hrvatskih vojnika u svečanim povijesnim odorama, koje su neopravdano zanemarene nakon 2000. godine.
4. Reći NE odrađivanju protokolarnih obaveza samo zato što moraš, jedan dan unaprijed, nego sa voljom i organizirajući obilježavanja taj dan na cijelom prostoru Hrvatske Države i na svim mjestima gdje žive Hrvati, posebno vodeći brigu o ceremoniji obilježavanja u školama i na fakultetima, bez obzira na praznike.
5. Postaviti monumentalno spomen obilježje (izabrano od Hrvatskih umjetnika) na najprestižnijoj lokaciji u gradu Zagrebu – između kolnika ulice Hrvatske Bratske Zajednice južno od križanja sa ulicom grada Vukovara.
6. Odnos prema vlastitoj povijesti, posebno prema onima koji su za dobro društva i zajednice položili živote podrazumijeva imenovanje zračne luke Zagreb u Zračnu luku dr. Franje Tuđmana kao i preimenovanje svih ulica, trgova, prostora i institucija (bez obzira na troškove) koje nose imena zločinaca nad Hrvatskim narodom.
Milan Zanoški
