Bijesni Bruxelles orkestrirano udario po neliberalnom neprijatelju!
Na pomolu je stvaranje bloka Budimpešta-Varšava – u otporu ekstremno liberalnoj, nacionalno i socijalno neosjetljivoj vladajućoj politici EU-a – kojem će se pridružiti i češka i slovačka politika. Bruxelles je i bijesan i u panici, ali ni u snu neće mijenjati “kurs” kojim plovi oronuli EU-brod
Nakon svladavanja haribde grčke dužničke krize i osiguranja stabilnosti eurozone vladajuća liberalna europska politika zaokupljena prebrojavanjem plijena zaglavila je tamo gdje je najmanje očekivala – na hridi otpora geopolitički pogrešno potcijenjene Višegradske skupine – Mađarske, Češke, Slovačke i Poljske – država kojima je nekada dominiralo sovjetsko carstvo i koje su stekle instinkte nacionalnog preživljavanja i otpora centraliziranim strukturama. U svojoj oholosti europska oligarhija još nije ni svjesna na što je njezin liberalni brod vođen Junckerovim, Schäubleovim i Merkeličinim računovođama naletio i da nakon konsolidacije vlasti konzervativne desne stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslawa Kaczynskog u Poljskoj – i time jače potaknutog povezivanja država Višegradske skupine – zapravo stoji nasukan na mjestu. Sve upućuje da je na pomolu stvaranje bloka Budimpešta – Varšava u otporu prevladavajućoj ekstremno liberalnoj, nacionalno i socijalno neosjetljivoj vladajućoj politici EU-a, kojemu će se pridružiti i češka i slovačka politika. Nepokolebljivi mađarski predsjednik Viktor Orban, koji se godinama unutar EU-a bori za očuvanje geopolitičkih i geoekonomskih interesa svoje države i naroda pred naletima bruxelleskog centralizma i liberaliziranog stranog financijskog kapitala. dobio je moćnog saveznika u liku Jaroslava Kaczynskog i njegove Poljske, vrlo bliske europske partnerice Washingtona.
Kaznena ekspedicija protiv ‘boraca za slobodu određene vrste’
Početkom prošlog mjeseca Orban i Kaczynski u hotelu u poljskim Nidzicama održali su neslužbeni višesatni sastanak čiji je sadržaj ostao potpuna tajna. Jedino je Orban na pitanja novinara zagonetno izjavio: “Pogledajte naše biografije, pa će vam biti jasno o čemu smo razgovarali. Jasno je da smo šef poljske vladajuće stranke i ja borci za slobodu određene vrste, stoga sam bio sretan što ga mogu posjetiti”.
Prve reakcije bruxelleske oligarhije koja osjeća da gubi tlo pod nogama uslijedile su putem medija već nakon listopadske pobjede PiS-a, a naznake povezivanja po osovini Budimpešta – Varšava dovele su do jedva skrivene provale bijesa i panike. Na institucionalnom planu unutar EU-a Europska komisija je protiv Poljske započela službenu istragu zbog mogućih kršenja standarda vladavine prava EU-a optužujući vladu premijerke Beate Szydło za političke pritiske na Ustavni sud. Istraga je neslavno završila, ali je oboren valutni rejting i pokrenuta deprecijacija poljske zlote, što je i bio pravi cilj kaznene ekspedicije EU-a koji je odradila agencija Standard & Poor, obrazlažući svoju novu ocjenu “slabljenjem neovisnosti i učinkovitosti ključnih državnih institucija djelovanjem vlade”. Na propagandnom planu, mjesecima vođena medijska kampanja protiv svih protivnika vladajuće centralističke i liberalne vizije EU-a hitro je s peglanja Marine Le Pen i njenog FN-a u Francuskoj te mađarskog premijera Viktora Orbana prebačena na poljsko medijsko ratište.
Tako u samom startu austrijski Der Standard krajem prošle godine otvara seriju napada na novu poljsku vlast: “U Poljskoj je na nedavnim izborima pobjedu odnijela stranka Pravo i pravda na čelu s Jaroslawom Kaczynskim, koji ne poštuje temeljne vrijednosti EU-a niti demokratska načela. On slijedi tradiciju poljskog fašizma između Prvog i Drugog svjetskog rata i svojim glavnim ciljem smatra zaštitu nekakvih posebnih poljskih vrijednosti protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Za Kaczynskog i njegove kolege kritičari su izdajnici i neprijatelji naroda za koje nema mjesta u političkom životu zemlje. Kaczynski ulazi u društvo drugih autoritativnih vladara koji su na vlast došli demokratskim putem, posebice Viktora Orbana,Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdoğana. Moguće je da će Kaczynski uz pomoć kontroliranog pravosuđa pokušati kazneno goniti bivšeg premijera i sadašnjeg predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska i time mu blokirati put kući po isteku mandata u Europskoj uniji, koja mu neće moći dati imunitet”.
‘Nova željezna zavjesa’ i obrana ‘otvorenog društva’
Na stranicama neoliberalnog Project Syndicate Sławomir Sierakowski, ravnatelj “Institute for Advanced Study – Krytyka Polityczna” u Varšavi u tekstu pod naslovom “Poljska prijetnja Europi” tvrdi da je Poljska postala “najnovije europsko bojište između dva modela demokracije – liberalnih i neliberalnih. Velika izborna pobjeda u listopadu krajnje desne stranke PiS Jaroslawa Kaczynskog više je nalikovala promjeni režima nego rutinskoj promjeni vlasti demokratski izabranih vlada. Nova administacija premijerke Beata Szydło očistila je državne službe – uključujući radio i televiziju – od simpatizera protivnika, a takvom intervencijom na Ustavni sud oslabila je njegovu ulogu u pravnom sustavu.” Praktički tražeći vanjsku pomoć EU-a, Sierakowski dramatizira: “Nova se željezna zavjesa spušta u Europi, ovaj put između liberalnih i neliberalnih demokracija – a to će imati strašne posljedice. Zahvaljujući svom velikom i zdravom gospodarstvu i strateškoj ulozi tampona između Rusije i Zapadne Europe, Poljska ima golem značaj, posebice glede Ukrajine čija je nezavisnost od poljskih vođa prepoznata kao preduvjet vlastite sigurnosti. Stoga i s obzirom na raniji razvoj događaja u Mađarskoj europski lideri sada moraju povući crtu u pijesku u obrani europskog otvorenog društva. Danas Poljska testira EU i EU Poljsku.”
Javio se i zabrinuti Joschka Fischer
Na stranicama Project Syndicate oglasio se i Joschka Fischer, bivši njemački višegodišnji ministar vanjskih poslova i vicekancelar koji – za razliku od ostalih promicatelja i apologeta liberalizma i globalizacije – uspijeva zahvaljujući svome iskustvu u vođenju državne politike spoznati prave uzroke urušavanja liberalnog sustava i otpora pojedinih država članica EU-a, ali ostaje čvrsto pri uvjerenju da on nema alternativu i da bi njegov pad značio i slom EU-a i potom pomicanje američkog geostrateškog interesa s Europe na Pacifik i prema transpacifičkom mostu, a Europa bi umjesto u euroatlatskoj integraciji završila utopljena u Euroaziji.
Tako je po Fischeru opstanak Europe uvjetovan opstankom postojećeg liberalnog poretka kojega ugrožavaju neliberalne vladavine u Mađarskoj i Poljskoj i stranke krajnje desnice u Zapadnoj Europi te zaključuje da je nakon svega ključno spriječiti pobjedu Marine Le Pen na francuskim predsjedničkim izborima: “Uz novi nacionalizam koji prijeti europskim integracijama, Francuska drži ključ. Bez Francuske Europa se ne može ni zamisliti, niti je to moguće, a pobjeda Le Pen na predsjedničkim izborima bila bi posmrtna zvonjava za EU (kao i katastrofa za zemlju i cijeli kontinent). Europa bi se povukla iz svjetske politike 21. stoljeća. To bi nezaustavljivo dovelo do kraja Zapada u geopolitičkom smislu – SAD bi se morao preorijentirati prema Pacifiku, a Europa bi postala privjesak Euroazije.”
EU-oligarhija, Moskva i europska desnica
Pobjeda stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslawa Kaczynskog u Poljskoj i potencijal njegove osovine s Viktorom Orbanom kroz jačanje utjecaja Višegradske skupine unutar EU-a označio je prekretnicu nakon koje je europska oliharhija procijenila da su joj liberalni oslonci vlasti uistinu ugroženi i nakon koje je počeo orkestrirani napad na nove neliberalne neprijatelje. Tim prije što je pobjeda tzv. euroskeptične desnice u Poljskoj, europskoj oligarhiji definitivno izbila iz ruku tezu kojom su dugo mlatarali po europskoj desnici, posebice francuskom FN-u, da iza tzv. ekstremne desnice stoji nitko drugi do Moskva, koja je financira i manipulira njome u cilju razbijanja jedinstva inače idilične Europske unije. Poljska uništava teoriju urote da iza jačanja europske desnice stoji ruska ruka, jer dok je mađarski premijer Viktor Orban spreman na gospodarsku suradnju s Rusijom kada je to u mađarskom interesu, za politički krug oko stranke Prava i pravde i Jaroslawa Kaczynskog ruska politika najveća je opasnost za sam državni suverenitet Poljske. Nova poljska vlada namjerava na granicu prema ruskoj enklavi Kalinjigradu rasporediti dodatnih 46 tisuća vojnika, a predsjednik Andrzej Duda, koji će u srpnju u Varšavi biti domaćin summita NATO-a, zatražio je nedavno jačanje vojne prisutnosti Saveza u Poljskoj, radi odgovora na opasno jačanje ruskih vojnih kapaciteta uz poljsku granicu, na što je glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, izjavio kako bi uskoro u Poljskoj moglo biti “više NATO-a nego ikada ranije”.
Očito, bit problema nije u Rusima, koji istini za volju uporno pokušavaju iskoristi svaku i najmanju pukotinu u zapadnom rasporedu snaga, nego u vladajućem sustavu i načinu strukturiranja EU-a kao eldorada nesputanog socijalnog i ekonomskog liberalizma koji u svome pohodu uništava nacionalne suverenitete europskih država, a potom i društvene zajednice, socijalnu strukturu, kulturne, nacionalne i vjerske odrednice europskih naroda, pri čemu je zaštićen od sve moćnijeg EU-a kao nadnacionalne tvorevine koja silom svog naddržavnog autoriteta lomi otpore nacionalnih država i usisava njihov suverenitet.
Pravo izvorište nove europske konzervativne politike
To je pravo izvorište nove europske politike zaštite suvreniteta nacionalnih država i nacionalnih identiteta i pokušaja ograničavanja uništavajuće moći liberalizma, koji se pokušava ostvariti kroz osovinu Budimpešta – Varšava i njome pokrenutoj novoj ulozi Višegradske skupine na geopolitičkom prostoru EU-a. Još jedan element pritom zabrinjava bruxelleske gospodare moći. Politička vodstva tih država, koje su nazvane nekakvim poludemokracijama preko ponižavajuće stigme tzv. neliberalne demokracije, jamstvo svoje sigurnosti i državne opstojnosti sve manje vide u EU-a, a sve više u NATO-u i američkoj politici. Europska unija nastavi li se takav trend gubi svaki smisao postojanja, jer zašto imati posla sa birokratiziranim i skupim posrednicima kada se sigurnost i pouzdano savezništvo mogu dobiti na samom ishodištu svjetske moći – u Washingtonu. Joschka Fischer samo pokušava uplašiti europsku javnost kada govori da bi SAD zbog neuspjeha projekta EU mogao pomaknuti fokus svog strateškog interesa s Europe, jer pouzdano zna da se to nikada neće dogoditi i da ne postoji ni teoretska šansa za takvo što. SAD će uvijek biti strateški prisutan na europskom prostoru.
A što su to učinili Viktor Orban i nova vlast PiS-a u Poljskoj? Samo ono što želi većina naroda, koja ih je i izabrala – nastoje sačuvati suverenitet nacionalne države unutar EU-a i na unutarnjem planu promijeniti paradigmu u kojoj su u fokusu državne zaštite seksualna, rodna i svjetonazorska prava, a potpuno slobodno tržište uspostavlja ravnotežu svega ostalog u društvu. To se jednostavno nije dogodilo i neregulirano tržište bez odgovornosti nije uspostavilo nikakvu ravnotežu nego baš suprotno, izazvalo je debalans političkog i ekonomskog poretka, izostanak bilo kakve socijalne solidarnosti i početak razaranja društvene strukture, slijedom toga nacionalnog identiteta, a na kraju bi uslijedilo i rušenje same nacionalne države. Ustalom, to i jest cilj liberalizma i globalizacijskih procesa – i zato je u pravu proskribirana Marine Le Pen kada kaže: “Globalizacija je barbarstvo, retrogradni proces povratka u društveni ustroj prije nacionalnih država”.
Nema za bicikl, ali uživa u tiradama o seksualnim pravima
Kakav je to veliki uspjeh postigla bivša poljska vlada koja se hvalila rastom BDP-a, padom nezaposlenosti i ostalim statističkim podacima, ako je 27 posto radnika radilo na određeno vrijeme, 20 posto na minimalcu, a gotovo četvrtina nezaposlenih nije primala nikakvu naknadu? Tolika masa stanovništva jednostavno je isključena iz ekonomskog života države, a time i društvenog života. Osoba zaposlena na određeno vrijeme ne može kupiti nikakva trajna dobra jer nema kreditnu sposobnost niti za kupnju bicikla, a bila bi joj potrebna barem dva života da štednjom pribavi prvu nekretninu. Istovremeno na javnoj televiziji mora svakodnevno slušati tirade o rodnim i seksualnim pravima i još bi trebala u svome susjedstvu primiti što više migranata koje je iz njihovih država ratovima pokrenula ista liberalna politika koja uništava njegov život. Koliko je samo slikovite bizarnosti u ponosnom isticanju njemačkog proračunskog suficita koji misle utrošiti na imigrante, dok su im istovremeno na jednom radnom mjestu zaposlena tri zaposlenika s trećinama zarada kako bi se statistički lažno prikazala veća zaposlenost, (vidi tekst u okviru).
Politički krug oko njemačke kancelarke Angele Merkel i bruxelleske elite polako ostaje napušten na zalutalom brodu EU-a, koji se u svojoj opijenosti pohlepnim i pohotnim socijalnim i gospodarskim liberalizmom nasukao na grebene realne politike. Dok na palubi orkestar i dalje svira “Odu radosti”, europske države članice EU-a jedna za drugom traže čamce za spašavanje kako bi svoje narode zaštitile od nametnutih navigatora koji su i dalje uvjereni ne samo da europski brod, sada prekrcan i slijepim putnicima imigracije, i dalje plovi, nego i putuje u dobrom smjeru: EU-u kao centraliziranoj nadnacionalnoj državi, njime osiguranom apsolutno slobodnom i nadnacionalnom jedinstvenom europskom tržištu i posljedično ekstremno liberalnom sustavu društvenih vrijednosti. Europsko tržište tako bi se jednostavnije ugovorno povezalo s američkim preko već pripremljenog Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama (Transatlantic Trade and Investment Partnership- TTIP ), a liberalno preparirano europsko društvo s potisnutim pojedinačnim nacionalnim, kulturnim i vjerskim identitetima lakše prilagodilo američkoj socijalnoj stratifikaciji čijom bi preslikom s vremenom postalo. Masovno planirano premještanje bliskoističnih naroda na europske prostore i previranja koja će neminovno izazavati u funkciji su katalizatora preslagivanja na oba plana liberalne agende – i na ekonomskom i na društvenom – s jedinstvenim ciljem razbijanja nacionalnih identiteta i suvereniteta. I uistinu namjeravaju ustrajati na takvoj politici do samog kraja.
Europskoj vladajućoj liberalnoj politici očito nije ni kraj pameti otklanjati razloge otpora nacionalnih država i njihovih naroda, čija se volja očituje u legitimnim izborima u kojima su pobijedila politika Viktora Orbana ili Kaczynskog ili sutra možda Marine Le Pen, nego to proglašavaju opasnim napadom na EU i krajem svemira. U biti je riječ samo o izraženoj volji europskih naroda da sačuvaju svoj identitet pred nasrtajima liberalizma, barbarske globalizacije i pokušaja centraliziranja strukture EU-a na račun suvereniteta nacionalnih država.
Glavni zločini ‘sljedbenika fašizma iz 30-ih godina’!
Nova poljska premijerka Beata Szydło planira uskoro odobriti osnovni prihod za sve obitelji koje imaju više od jednog djeteta, uvela je porez koji će banke i osiguravatelji plaćati po stopi od 0,44 posto na aktivu, što će proračunu donijeti više od milijardu dolara godišnje. Mađarska vlada je ranije nacionalizirala 2. mirovinski stup, uvela porez bankama i korporacijama, koje su ga ranije uspješno izbjegavale jer su bile registrirane u inozemstvu. Za reinvestiranu dobit u Mađarskoj plaćaju manju poreznu stopu, a ako ju ne reinvestiraju, veću stopu. Istim putem krenula je i poljska vlada. Eto čime se bave ti “sljedbenici fašizma iz 30-ih godina”, kako ih je nazvao Der Standard. To su istovremeno i najveći krimeni opasne antileberalne osovine Budimpešta – Varšava. Tome treba dodati i neoprostivo poljsko pozivanje NATO-ovih pojačanja mimo struktura EU-a. Europska liberalna politička elita uznemirala se jer zna da je to samo početak procesa koji će je, ako ga ne uspije zaustaviti, srušiti s europskog prijestolja.
Autor: Mario Stefanov / 7Dnevno
