Već je svojim prvim izjavama Miro Kovač, vanjskopolitički ministar, najavio bitan zaokret u hrvatskoj vanjskoj politici. Dok je ta politika proteklih godina, što po nalozima izvana, što po osobnim sklonostima ljudi u čije je ruke pala sudbina zemlje, bila okrenuta “regionu” kao nekoj vrsti zamjene za propalu Jugoslaviju s točno definiranim granicama i političkim asocijacijama, Kovač je svojim djelatnicima “zabranio” upotrebu riječi “regija” i “naši prostori”.
Mogao je tome dodati i “zapadni Balkan”, pojam koji je u politički govor ušao kao neka vrsta novog političkog entiteta.
Otvorena pitanja
Umjesto, dakle, “regije” ili “regiona”, Kovač promovira pojam i ideju susjedstva i dobrosusjedskih bilateralnih odnosa sa svim zemljama istočno, zapadno, sjeverno i južno od nas. A to je već drugi par opanaka. Vrlo su znakoviti njegovi prvi posjeti, najprije Sarajevu (i Mostaru), a onda Budimpešti.
U Mesić – Pusić – Josipovićevu konceptu “regiona” Srbija je bez ikakva jasnog razloga i temelja bila iznad svih stavljena u centar svijeta kao središnja točka s kojom je valjalo graditi naročito prijateljske i naročito dobre odnose, a veza Zagreb – Beograd zamišljana je kao osovina balkanskih reintegracija.
U jačanju dobrih veza i odnosa jednako sa svima, Kovač naglašava još otvorena pitanja s nekim državama. Trebao bi reći i ponavljati o kojim se otvorenim pitanjima radi i bez rješavanja kojih Hrvatska neće bjanko podržati ulazak pojedinih zemalja u euroatlantske integracije.
Sa Srbijom su još neriješena granična pitanja, nije vraćeno oteto umjetničko blago, nije stigla isprika za agresiju, kao ni imena nestalih. U BiH stoji neriješeno pitanje ustavnog položaja Hrvata. Razgraničenje s Crnom Gorom u Bokokotorskom zaljevu kao da je zaboravljeno, a protupravni i nepravedni provizorij prijeti postati trajnim stanjem.
Moguća ograničenja
I namjesto orijentacije prema jugoistoku, novi ministar snažno naglašava vertikalu Jadran – Baltik, što je doista važna povijesno- kulturno-trgovinsko-infrastrukturna poveznica.
E sad, Miro Kovač u svemu tome nije jedini čimbenik. Pretpostavljamo kako u pretežno HDZ-ovoj Vladi neće imati zapreke, nego naprotiv. Njegovi su pogledi u velikoj mjeri usuglašeni i s pogledima predsjednice Republike. Hrvatska je, međutim, članicom EU-a i NATO pakta, što može biti prednost u ostvarivanju ciljeva kad se i ako se zna što se želi i kad se ima hrabrosti inzistirati na vlastitim interesima, ali hrvatski ciljevi, na žalost, mogu biti i u stanovitoj koliziji s nekim širim geopolitičkim planovima velikih sila.
I još nešto – teško je novu politiku provoditi sa starim diplomatskim kadrovima naslijeđenima iz jugoslavenskih vremena ili postavljenima u vrijeme detuđmanizacije i velikih kadrovskih promjena dvijetisućitih.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
