AKO SE MI NE BAVIMO NJIMA, BAVIT ĆE SE ONI NAMA!
‘Nepoznati ljudi na ulici me pljuju i viču da sam četnik. To nisam doživio ni u ratnim godinama!’
Priča koja je tek potvrda namjere nastavka antihrvatske „rabote“ Milorada Pupovca, koja je odavna iz kampanje prerasla u kontinuitet. Prljava, podla, podmukla „rabota“ koju personalizira Milorad Pupovac i beskrupulozno ju naziva „politikom“, u savezništvu s dijelom pročetničkih elemenata u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, ostacima političkih, vojnih i drugih struktura separatističke, (po svojim namjerama i djelovanju u odnosu na Hrvatski narod i državu) zločinačke tvorevine Republike Srpske Krajine, koji (koristeći se dubokom sjenom neoprezno donesenog zakona o oprostu, ali i neshvatljivo indolentnom ponašanju DORH-a) uživajući sve blagodati demokratskih zakona i socijalnih prava u Republici Hrvatskoj, obilato zlorabe svoj manjinski položaj i neviđeno visoki stupanj privilegija (pozitivne diskriminacije) koji uz to ide.
U svojoj protuhrvatskoj raboti, Milorad Pupovac je izgubio, ne samo kompas, nego i sve kriterije. Daleko od toga da bih pozivao na nasilje, zadnji sam čovjek u Republici Hrvatskoj koji bi opravdavao djelovanja na koja se licemjerno žali „etnobiznismen“ Pupovac, provocirajući te iste reakcije, svakog dana i u svakoj prigodi. I to iz, i u ime, istog kruga „antifašista“, koji ne samo da su pobili stotine tisuća ljudi bez suda i suđenja, nego i danas, bezočno, tvrde da se ne radi o „nevinim žrtvama! Nego o zločincima kojima (samo) nije dokazana krivnja“!!
Što sada želi Milorad Pupovac? Nastavak svoje prljave rabote i, (ništa manje prljave) rabote svojih istomišljenika, pod zaštitom Hrvatske države? Policije? Na račun proračuna Republike Hrvatske?!! Ima li kraja toj perverziji, pokvarenom licemjerju, opačini? Prije raščlambe malicioznih tvrdnji koje imaju za cilj zamagliti i relativizirati neoprezne eskapade Milorada Pupovca sa govornice Hrvatskog Sabora, ali i neke druge „izlete“, poput nelegitimnog, ali i nelegalnog napada njegovog biltena na ministra Hasanbegovića, kao i izbijanje na površinu nekih, po mnogima kriminalnih radnji „etnobiznismena“ Pupovca, treba uočiti prozirno „čuđenje“ Milorada Pupovca dospjećem njegova „tajnog“ pisma u javnost.
Vrhunac licemjerja! Jedan od podnaslova u ovom prizemnom, prljavom i zlonamjernom pokušaju „lizanja„ onoga što je Pupovac onečistio sa saborske govornice, (i u drugim prigodama) zadnjih dana, je i: „Porast ksenofobije“!! U svojoj samouvjerenosti i zaslijepljenosti, Milorad Pupovac, namjerno isprovocirane, logične, i očekivane, iako, (iz rakursa demokratskog puritanizma) neopravdane, u nekim aspektima i nedopustive, reakcije pojedinaca i dijela javnosti, naziva „porastom ksenofobije“, otkrivajući tako (svjesno ili nesvjesno) i odnos svih tih antihrvatskih snaga, predvođenih „antifašistima“.
Smatraju li se oni doista strancima u Republici Hrvatskoj? I je li pojačano senzibiliziranje domoljubnih snaga u odnosu na agresivno „izrugivanje s njihovom domoljubljem, vjerom, tradicijom, kulturnom baštinom, običajima – ukratko – identitetom i vrijednosnim sustavom, KSENOFOBIJA?!!
„Kampanja mržnje“ Drugi podnaslov, „Kampanja mržnje, jasno i nedvojbeno govori što bi to Milorad Pupovac htio „konzervirati“ u javnom životu u Republici Hrvatskoj. Da bi se razumjelo, mora se citirati: “Godinama, decenijama građena tolerancija i priznavanje političkih i identitetskih razlika time se razara pred našim očima i prijeti da ugrozi elementarna demokratska dostignuća, političku stabilnost i društvenu sigurnost u našoj zemlji”, napisao je Pupovac“, a takozvani novinar, dodatno pojašnjava „što je pesnik hteo da kaže“:- „U poruci koju je poslao na Pantovčak Milorad Pupovac je upozorio da neki na političke rasprave o Vladi i njezinu programu odgovaraju kampanjom netolerancije i mržnje, a, što je dodatni problem, poruke pojedinih članova Vlade i Sabora doživljavaju kao poticaj i podršku za tu kampanju“.
O Tempora! O Mores!
Agresivni nasrtaji na sve hrvatsko, katoličko, domoljubno, neviđeni, drski izljevi mržnje, odioznost likova poput Stazića, „politički“ diskurs sadržan u parolama „MI ili ONI“, „We’ll give them hell“, odaslani od Zorana Milanovića, dojučerašnjeg predsjednika Vlade i vožda najveće oporbene stranke, otvoreno četničko „kidisanje“ iz redova Srpske Pravoslavne Crkve, pupovčevog SNV-a i dijela srpske etničke manjine, Vlade Republike Srbije i njoj bliskih krugova, krivotvorine i namjerno klevetanje (kao „uređivačka politika“) iz njegovog osobnog biltena, bestijalno iživljavanje glavnine NGO i „manjinskog“ polusvijeta, „pjesnička“ i druge „umjetničke“ slobode militantnih aktivista koji godinama parazitiraju u području „kulture“ , uz, unisonu potporu javnih medija na državnoj razini, (s izuzetkom nekih medija u virtualnom prostoru i privatnih televizija), besramno i drsko se naziva „političkom raspravom o Vladi i njezinom programu“, a LAKO, „bezmudi“ pokušaji obrane, (gotovo isključivo) protuargumentima, isključivo verbalno, od tih slijepom mržnom zadojenih nasrtaja, naziva se:-„kampanjom netolerancije i mržnje“, dok za poticanje iste okrivljuju „pojedine članove Vlade i Sabora“. Vlade kojoj ne dopuštaju konstituirati se, koju poput čopora bijesnih pasa napadaju podmuklim ugrizima, a uznemiravaju i ne dopuštaju predah 24 satnim lajanjem, kevtanjem ili režanjem.
O diskursu saborskih rasprava govori Milorad Pupovac. Samo mu još Stazić nedostaje u toj priči. „U nastavku pisma navodi se da je u protekla dva-tri tjedna više javnih osoba, novinara, glumaca, režisera, vjerskih vođa, političara, aktivista za ljudska prava i nevladinih organizacija “doživjelo prijetnje i izljeve govora mržnje” – od Mirjane Rakić, Olivera Frljića, Nine Violić do mitropolita Porfirija. A u slučaju aktivista za ljudska prava Zorana Pusića prešlo se s riječi na djelo i, uz grafite u kojima mu se želi smrt, nožem su rasparane gume na njegovu automobilu“.
Hoćemo li redom, Milorade Pupovac?
O Mirjani Rakić? (…) „Predsjednica Vijeća inače je Mirjana Rakić, novinarka za koju je više puta objavljeno da je bila agentica KOS-a JNA, protuobavještajane službe agresorske vojske na Hrvatsku u Domovinskom ratu“. (…) (…) „Mediji su prenijeli i izjavu da je nakon Tuđmanove smrti kazala da je “Tuđman za nju ratni zločinac”. (…) Ili, (…) „Kako je moguće da Mirjana Rakić i dalje svakodnevno dolazi na televiziju? Naši izvori tvrde da i dalje u potpunosti kontrolira informativni program, te da je svaka informacija koja izađe Vijestima ili Dnevniku, usuglašena s njom“. (…) (…) „Ova rođena Ličanka srpskog podrijetla stigla je na studij novinarstva na tadašnjem fakultetu političkih nauka. Ljudi koji je poznaju iz onih dana, uvjeravaju nas kako je već onda počela raditi za zloglasnu UDB-u, a sve u cilju da se što prije dočepa radnog mjesta na tadašnjoj televiziji Zagreb.
Dobila je i kodno ime – Laura, a redovito je izvještavala i špijunirala brojne kolege u redakciji. Svi su je izbjegavali jer je bila zločesta, pokvarena i željna uspjeha“. (…) (…) „Doma vam ona ima preko 300 Armanijevih odijela o 100 različitih markiranih torbica. Odakle’ Svi smo znali što radi, a putne naloge su joj svi potpisivali bez riječi, iako su bili skandalozni. Znala je na jednom putovanju u Dayton primjerice, potrošiti i 35 000 američkih dolara!“ „Da je i u vrijeme izvještavanja iz Daytona aktivno radila za UDB-u, potvrđuje nam bivši djelatnik SOA-e, koji je u to vrijeme radio u službi. „Jednom su dečki presreli njezin izvještaj koji je slala u Beograd, nakon što je izvještavala za Hrvatsku televiziju. Odmah smo alarmirali …. !“(…) (…) Nakon promjene vlasti 2000. Postaje urednica Informativnoga programa, osobno zadužena za čistke prohrvatskih novinara i urednika. Posmicala je više od 70 novinara i urednika, koji su preko noći nestali s malih ekrana i godinama bez posla sjedili u redakciji.. kako je uvijek prezirala pametnije, inteligentnije i obrazovanje od sebe, na njima se posebno iživljavala.“ (…) Govor mržnje? Ne. Ovo je istina, ili laž. A to se dokazuje na sudu.
O Frljiću? Ima li potrebe ? Izbjegao bih govoriti o njemu, što zbog diskursa, što zbog ograničenog vremena, prostora. A nema ni potrebe. Notorna je pojava. O Nini Violić? O njoj neću. Ne zbog toga što ne bih imao što reći, nego zato što mislim da je (u ovoj priči) sve u jednom od svojih facebook statusa, rekla sama o sebi. Prosudite sami. „Molim sve one koji su, bez mog dopuštenja, objavili to pismo da objave i ovo, jer ne želim da preko mene dižete bune i zveckate oružjem. Prostor moje borbe nisu ni društvene mreže ni mediji. Više od 20 godina prostor moje borbe je gluma i u tom prostoru uvijek sam bila spremna na sve. Pokušavala sam mijenjati stvari i uspjevala ponekad. Osobna sloboda je ono čime sam se bavila i bavit ću se zauvjek. Sloboda u glavi, sloboda od onoga sto su me naučili, sloboda od onoga čime me straše. Zalažem se i zalagat ću se za neovisnost kulture od politike bez obzira tko je na tronu. Ne zanimaju me oni, zanima me istina. Drugačija, neprilagođena, odbačena, hrabra, plemenita, velikodušna. Borim se i borit ću se protiv tradicionalističke i baštinske umjetnosti, zato sto je mrtva i nema odnosa s vremenom u kojem živimo. Ne podnosim nacionalizam, fašizam i povraća mi se od svih vrsta patriotizama. Gnušam se diktature i jednoumlja. Ne pristajem na podjele desno i lijevo i zauvijek cu se sprdati s ljudima kojima svijet tu počinje i zavrsava. Zato vas molim da me ostavite na miru. Ne pripadam svijetu za koji se vi borite. Slobodna sam od vašeg jada i gluposti i znam da nisam usamljena u tome. Brine me ono sto je, u posljednjih nekoliko sati, moje benigno pisamce izazvalo. Ne mogu vjerovat da se to pismo smatra hrabrošću. Ne zelim ni pomislit da se bojimo reći ono sto osjećamo. I ne pristajem na drustvo u kojem je to podvig. Molim Vas da moje pismo objavite u cijelosti“ – napisala je Nina Violić na Facebooku.
O mitropolitu Porfiriju? Kako Vas nije sram Milorade Pupovac? Jesu li Hrvati tjerali mitropolita Porfirija na četnički dernek. Na veličanje osuđenog četničkog zločinca, fašističkog kolaboracionista, popa Momčila Đujića? Treba li u javnost iznijeti sve bisere „njegove preosveštenosti“, da bi se, i ti i on povukli u „mišje rupe“, kada bi imali mrvicu karaktera i srama.
O Zoranu Pusiću? Mogao bih reći da mi je žao njegovih guma, (kada bi to bila istina), ali iskreno, nije. Neću biti prijetvoran, poput Vas i vama sličnih. Naravno, ako se to dogodilo automobilskim gumama Zorana Pusića, to nije dopušteno, i ne može se opravdavati. No, da mi je žao? Nije. Mogu tek reći da žalim onoga tko nije izdržao, tko je sebi dopustio „šporkati se“, dirajući u takvu pojavu. Za opisati pojavu Zorana Pusića, nemam dovoljno… hm, …“materijala“ pa se u to neću ni upuštati. I bez toga je sve poznato.
Na kraju, piše Milorad Pupovac: -“Navest ću primjer vlastitog iskustva u istom vremenu, jer sam u njemu i sam iskusio posljedice atmosfere netolerancije i poruka mržnje u intenzitetu i u sadržaju na koji ih nisam iskušavao ni u najgorim ratnim godinama kao što su bile 1991-1992. Naime, u svega sedam dana u središtu Zagreba doživio sam, a zajedno sa mnom i moji prijatelji, susjedi, studenti i suradnici koji su se zatekli u mojem društvu ili mojoj blizini, da meni nepoznati ljudi prolazeći pljunu na mene ili me pozdravljaju sa ‘Za dom, spremni!’ ili izvikuju ‘Pupovac, četniče, idi u Srbiju!”
Umjesto komentara, uz osudu takvog ponašanja, koje bi se moglo tumačiti kao vrijeđanje osobe i ograničavanje osobnih sloboda, ako netko u Vama (u moralnom smislu) pronađe osobu, poručio bih svima da Vas ne diraju. Ni verbalnio ni fizički. Takve pojave se zaobilaze. To je pitanje političke, socijalne i ako hoćete, osobne higijene. I posao „higijeničara“ u institucija pravne države. Iako, živo me zanima:-„Gdje vi tu vidite uvrede, gospodine Pupovac“?
Za kraj, ja danas, nakon izbora, nakon prihvaćanja nove Hrvatske Vlade u Saboru Republike Hrvatske, svjedočim neviđenoj, hajci, harangi, „otvaranju sezone krivolova“ i bjesomučnom odašiljanju hitaca na pažljivo odabrane mete. U kojima nema ni Vas,niti bilo koga iz kruga osoba kojemu pripadate ili u čije ime govorite. Medijska pažnja usmjerena je isključivo prema „iskapanju“ prošlih (uglavnom nedokazanih) „grijeha“ članova te (nove) i to isključivo, Vlade iz redova Domoljubne koalicije. Iskopan je svaki prometni prekršaj, svaki lapsus, nedosljednost, neoprezna izjava. Svaki, pa najmanji „grijeh“. Prošli, sadašnji budući! Dokazani i nedokazani. U prostoru stvarnog ili metafizičkog. Mišlju, riječi, djelom i propustom!
U dubokoj pozadini te medijske harange, zaštićena od svjetla (medijskih) reflektora, promiče cijela galerija likova. Netočno bi bilo reći s Vama na čelu, ali ne bi bilo ni daleko od istine. Likova koje je dovoljno samo spomenuti, i odmah čovjeku pred očima iskrsne neka protuhrvatska činidba. Prije, za vrijeme Domovinskog rata, ili nakon njega. Jučer, danas. A za pretpostaviti je, i sutra. Jedan od nezaobilaznih primjera ste i Vi, Milorade Pupovac. Mislite li da mi to ne vidimo?
Ilija Vincetić/Kamenjar.com
