Relativizam se pojavljuje danas kao jedan od najvećih problema koji se susprostavlja Božjem nauku. Domena je to, koja obuhvaća svijest čovjeka od obitelji, odgoja, društvenog djelovanja, pa sve do samog odnosa sa Bogom.

Sotonskim djelovanjem na svijest da je sve relativno, i da je istina relativna, pokušavaju se pomiriti zli svijet sa nužnim odredbama koje nameće Pismo.

Tako danas imamo pod navodnicima borce za prava na razne slobode, pod izlikom da je sve u slobodi čovjeka, skrivajući se iza te krinke a zapravo time odobravajući grijeh. Relativisti pokušavaju u svojoj nepraktičnoj vjeri učiniti najgore: uzeti pozitivno iz svake religije koje nikome ne šteti nijednom čovjeku, te objediniti sve to u smislu sveopće ljubavi i prihvaćanja; a istovremeno negirajući pojedine odredbe Boga u Pismu. Time se dobiva: nijedna istina. Negira se svaka objavljena istine – nema istine. Poruka je: nema istine, čovjek ne zna duhovnu istinu, niti ju treba tražiti, niti se oslanjati na nju. Idealno je mjesto za rađanje nepraktične ili nikakve vjere, tj. bezvjerja, i idealno mjesto za društvo bezbožnika.

Vjerojatno ste i sami znali čuti od mnogih ljudi koji ne poznaju detaljno Pismo, ali poznavajući srž i glavninu poruke pokušavaju relativizirati Istinu. Tako prikazuju Boga samo za dobrog koji sve oprašta (a ne pozivajući se pritom na obraćenje), i pod krinkom ljubavi pokušavaju progurati kao općeprihvatljivu npr. homoseksualnost, iako je sama opisana negativno u Bibliji. Dapače – svaka seksualnost – bludnost, samozadovoljavanje, nečistoća, ne vode u nebo. Ne radi se o tome da su homoseksualci više u minusu naspram ostalih – nego svaki će bludnik; bilo kakav ‘seksualac’ biti izvan spasa Božjega. O tome jako dobro svjedoči Pismo, pogotovo objava Božja u Pavlovim rečenicama te knjizi Otkrivenja. Homoseksualac je sam po sebi grešnik kao i svaki seksualac – ali potrebno je osuditi ne čovjeka, nego grijeh.

Relativisti su moderni liberali koji komforni u svom životu i zadovoljni pokušavaju svoj zemaljski život dodatno oplemeniti i obogatiti moralnim zakonima koji njima odgovaraju. Tako se npr. promovira i abortus – čisto hladnokrvno ubojstvo, jer srce novog bića počinje kucati već negdje oko 18-tog dana, dok još ni majka ne zna da je trudna. Kako god da se okrene, znanstveno ili teološki da život počinje začećem – to je ubojstvo. Relativistima pak odgovara radije zatvoriti oči i uši zbog vlastitog komfora, pozivajući se na pravo vlastitog izbora. No što je sa pravom tog novog života, čiji se glas niti ne može čuti? Na posljetku, ispada da je moralnije zadovoljiti nečiju želju za komforom naspram ne samo na pravo drugoga na slobodu glasa, nego pravo na život. Pa da se radi i o silovanju da je žena zatrudnila – oduzimanje života je ubojstvo.

Relativizam tako sam u sebi drži korijen zla, a uzrok toga je nepokornost čovjekova i njegova želja za slobodom. Dobra je sloboda – ako je bez grijeha, stoji također u Pismu. Međutim, “gdje nema zakona, nema ni prekršaja” – kako onda očekivati da liberalni svijet hodi Božjim stazama. Striktno liberalni pogled u današnjem svijetu daleko je od pogleda Isusova, to je izopačenje slobode pod krinkom grijeha.

Vjerojatno ste mnogo puta čuli nešto slično: “Dobar je bio Isus. Bio je prorok, velik čovjek. Lijepo je govorio. I liječio je ljude i puno toga činio.” Ali za njega to tvrde i budisti – da je bio još jedan od u nizu objavljenih bog-ova. Za njega i muslimani tvrde da je prorok. Za njega mnogi istočnjaci tvrde da je citiram jedan izvor: “najveći duhovni naučitelj”.
Ali nitko od njih ne tvrdi ono što sam Isus za sebe tvrdi: da je otkupitelj ljudskog roda. I “Gospodin i Bog”, kako je potvrdio Tomi u Ivanovom evanđelju kroz razgovor, ili ih zanima da je za sebe ustvrdio ime “Ja jesam” – isto ime koje je Bog objavio Mojsiju kao Božje ime (Izl 3, 14).

Tako se čovjek dobro mora zapitati da li je on sam relativist: tko je za njega Isus. Samo dobar čovjek koji je imao velike darove Božje? Samo jedan velik prorok? Samo osoba prelijepih riječi.

I baš je itekako znao Isus, i u svoje vrijeme, da ga svi ne poznaju i imaju razna mišljenja o njemu, i da ne slušaju što on sam govori za sebe i što njegova djela govore o njemu. Tako svoje učenike pita u retorici znajući što drugi ljudi govore o njemu:
Matej 16 –
13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?” 14Oni rekoše: “Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.” 15Kaže im: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” 16Šimun Petar prihvati i reče: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” 17Nato Isus reče njemu: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

Svakako su ga dakle smatrali: Ivanom Krstiteljem, Ilijom, Jeremijom, ili nekim drugim prorokom. Isus je sve to znao – da ga neki ljudi smatraju nekim drugim prorokom. Dok Marko i Luka opisuju također isti razgovor, upravo u Matejevom evanđelju je otkrivena punina istine i Isus potvrđuje Petru na njegove rečenice da je on “Sin Boga živoga” (jer je to Petru objavio “Otac moj”) i Matej sa svog kuta oslikava što je Isus rekao – a to je naravno potvrđeno na bezbroj mjesta da je Isus Krist – Sin Božji, što relativizeri Istine izbjegavaju zbog onoga što im Zli posija u srce.

Relativiste ne zanima tko Isus zaista je i što je on zaista govorio. Njih ne zanima njegovo djelo – otkupljenje na križu za žive i mrtve, za cjelokupan ljudski rod. I sebični u svojim mislima oni jasno niječu Božju istinu – ne vjeruju da je on Sin Božji, koja je toliko puta izrečena u Bibliji. Drugi pak pokušavaju svim silama prikazati da Isus nije Bog, nego samo običan čovjek. A njihov problem je ne u riječima, nego u djelima – jer nikakvo djelo, njih ne može zadovoljiti da je Isus “Gospodin i Bog” – budući da u svojoj oholosti im nije dovoljno što je umro za sve grijehe svakog čovjeka i tri dana bio u srcu zemlje sašavši nad pakao i ušavši u dubinu smrti navijestio radnosnu vijest i onima koji u boravištu mrtvih čekaju spasenje. Takvima su riječi bitnije od djela, što je žalosno, jer “vjera bez djela je mrtva”, kako stoji u Bibliji. Isus se je jasno potvrdio Bogom Tomi u razgovoru:
Ivan 20 –
²⁸Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” ²⁹Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”
Luka 16 –
³¹Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'”

Odabrao: I. Remeta

Izvori:
http://www.palotinci.hr/index2.php?subaction=showfull&id=1164638048&archive=&start_from=&ucat=31&
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19084
http://en.wikipedia.org/wiki/Relativism
http://en.wikipedia.org/wiki/Moral_relativism

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save