Papa Franjo i patrijarh Kiril snažno ustali u obranu braka i prava na život
Zaštita braka, osuda eutanazije i medicinski potpomognute oplodnje, kao i poziv na povratak Europe njenim kršćanskim korijenima neke su od najvažnijih točaka na koje su se osvrnuli papa Franjo i patrijarh moskovski Kiril u Zajedničkoj deklaraciji.
‘Krv nerođene djece vapi Bogu’
Sveti Otac, kojeg su neki prozivali zbog, tvrde, nedovoljno snažne osude istospolnih i drugih zajednica koje pretendiraju na naziv “brak”, uključujući i njegov nedostatak javne podrške Obiteljskom danu u Rimu, pružio je, zajedno s patrijarhom, snažnu potporu tradicionalnoj obitelji.
Tako u točki 19. spomenute Deklaracije piše: “Obitelj je prirodno središte ljudskog života i društva. Zabrinuti smo zbog krize obitelji u mnogim zemljama. Pravoslavni i katolici dijele isto shvaćanje obitelji, te su pozvani svjedočiti da je ona put svetosti…”. Iduća točka, osim pohvale braku kao “školi ljubavi i vjernosti” sadrži i sljedeći tekst: “Žalimo što su drugi oblici suživota postavljeni na istu razinu kao i ova zajednice, dok je ideja očinstva i majčinstva, kao posebnog poziva muškarca i žene u braku, posvećenog biblijskom tradicijom, protjeran iz javne svijesti”.
Poglavari Katoličke i Ruske pravoslavne Crkve nisu stali samo na tome. Spomenuvši kako “krv nerođene djece vapi Bogu”, Papa i patrijarh osudili su pobačaj napisavši: “Pozivamo sve na poštivanje neotuđivog prava na život. Milijunima se djece uskraćuje sama mogućnost da dođu na svijet”.
U istoj točki (21.) odbacuje se eutanazija zbog koje “se starije osobe i bolesni počinju osjećati prevelikim teretom za njihove obitelji i društvo u cjelini”. Također medicinski potpomognuta oplodnja neprihvatljiva je “jer manipulacija ljudskim životom predstavlja napad na temelje ljudskog postojanja, koji je stvoren na sliku Božju”.
Povratak Europe kršćanskim korijenima
Papa Franjo i patrijarh Kirili osvrnuli su se i na Europsku uniju i njeno proširenje te gubitak kršćanskih korijena: “Proces europskih integracija, koji je započeo nakon stoljećâ krvavih sukoba, mnogi su pozdravili s nadom, kao jamstvo mira i sigurnosti. Ipak, pozivamo na budnost protiv integracije koja bi bila lišena poštovanja religijskih identiteta. Ostajući otvoreni za doprinos drugih religija našoj civilizaciji, uvjereni smo da Europa mora ostati vjerna svojim kršćanskim korijenima. Pozivamo kršćane Istočne i Zapadne Europe da se ujedine u zajedničkom svjedočenju Krista i Evanđelja, ta da Europa sačuva svoju dušu koju je oblikovala dvije tisuće godina duga kršćanska tradicija.
Deklaracija umirila pravoslavce, grkokatolici razočarani
Nekoliko se stvari može zaključiti iz sadržaja spomenute Deklaracije. Patrijarh Kiril osigurao je mir u pravoslavnim redovima osiguravši Papin potpis na članak kojim se odbacuje “unijatizam” tj. odvajanje pojedinih zajednica iz matične Crkve kako bi se, zadržavajući svoje običaje i liturgiju, priključili drugoj Crkvi (najbolji primjer svakako je Grkokatolička crkva koja je zadržala istočne običaje, priznavši Papin autoritet).
Također, u točki 24. ističe se kako je “apsolutno neprihvatljivo korištenje nepoćudnih sredstava za poticanje vjernika na prelazak iz jedne Crkve u drugu, uskraćujući im njihovu vjersku slobodu ili njihove tradicije. Pozvani smo da u praksu stavimo pravilo apostola Pavla: „tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist – da ne bih gradio na temeljima drugih“ (Rim 15, 20)”.
Međutim ukrajinski grkokatolici razočarani su spomenutim tekstom, osobito dijelom u kojemu se Pravoslavnu i Katoličku crkvu u Ukrajini poziva da se “suzdrže od sudjelovanja u sukobu i da ne podupiru naknadno širenje sukoba” na istoku.
Ta točka “duboko je razočarala” mnoge vjernike Grkokatoličke Crkve, rekao je primas Grkokatoličke (unijatske) crkve mons. Svjatoslav Ševčuk.
“Mnogi su me nazvali i rekli mi da se osjećaju izdani od Vatikana, razočarani zbog poluistina u tekstu i neizravne potpore Svete Stolice agresiji na Ukrajinu”, dodao je.
Papa ipak ne naginje “lijevo”?
Ono što još možemo iščitati jest činjenica kako Papa očito ne naginje “lijevo” u moralnim pitanjima (točke 19., 20., 21.) kako su mnogi, pa i ugledni autori često pisali, međutim ne želi moralna pitanja učiniti jedinom temom svog pontifikata. Stoga je moguće kako je Papa “propustio” izjasniti se na lokalnoj razini tj. tijekom Obiteljskog dana, samo kako bi tjedan dana kasnije, na globalnoj razini, uputio snažnu poruku i to u jedinstvu s Istočnom Crkvom. To je u skladu s njegovom izjavom kako Crkva “ne može inzistirati samo na pitanjima povezanima s pobačajem, homoseksualnim brakom i uporabom kontracepcijskih metoda”.
Sveti Otac već je nebrojeno puta tijekom svog pontifikata stavio naglasak na milosrđe, siromaštvo, izbjeglice, prirodu, bolesne i zaboravljene i to će vjerojatno ostati temeljna poruka njegovog papinstva (zbog čega ga osobno volim nazivati “Milosrdni Papa”). Čini se kako će to i dalje ostati temeljno poslanje, poslanje koje želi ponovno probuditi u Crkvi. Međutim svaka njegova snažna osuda rušenja obitelji i uskraćivanja prava na život, dobrodošla je, i mnogi ju željno očekuju.
Tino Krvavica | Bitno.net
