Molitva – Utorak, 23. veljače
Božja prisutnost
Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.
Sloboda
Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Mt 23,1-12
U ono vrijeme Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite, dakle, i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’.
Vi, pak, ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Gospodine, govorio si o licemjerju i taštini. Ti si, Gospodine, moj učitelj i želiš me pozvati na konkretno djelovanje u ljubavi.
Kršćanski identitet jest identitet sluge, učenika, poniznog sljedbenika. Veličina je vidljiva u ljubavi, u spremnosti na služenje potrebama drugih baš kao što je to Isus činio.
U molitvi se prisjeti trenutka kad si u poniznosti služio nekome ili si nekome učinio nešto važno. U zahvalnosti prikaži to sjećanje Bogu.
Razgovor
Isuse, za svoga si boravka na zemlji uvijek s radošću primao malu djecu.
Pouči me da imam djetinje povjerenje u tebe.
Da živim sa sviješću da me ti nikada nećeš napustiti.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
