PAPA FRANJO: Bog je konkretan, a kršćanstvo nije religija pukog govora
Kršćanstvo je konkretna religija, koja se očituje u činjenju dobra. Ona nije „religija pukog govorenja“, koja vodi u licemjerje i taštinu – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marte. Za vrijeme korizme – dodao je – Bog nam poručuje da krenemo putem djelovanja
Kršćanski je život konkretan i Bog je konkretan, ali mnogo je kršćana koji se samo pretvaraju, koji od pripadanja Crkvi čine „ukras bez obveze“, prestižnu prigodu, umjesto iskustva služenja najsiromašnijima – kazao je Papa. Osvrnuo se na „evanđeosku dijalektiku između govora i djelovanja“, razmatrajući Isusove riječi koje razotkrivaju licemjerje pismoznanaca i farizeja te njegov poziv učenicima i mnoštvu da obdržavaju ono što naučavaju, ali da se ne ravnaju njihovim djelima.
Gospodin nas uči putu djelovanja. No koliko puta vidimo ljude, često u Crkvi – a to se odnosi i na nas – koji govore: „O, ja sam veliki katolik!“ Ali što čini? Koliko se samo roditelja ispovijeda katolicima, međutim imaju li vremena razgovarati sa svojom djecom, igrati se s njima i slušati ih? Možda pak svoje roditelje drže u domu, ali su uvijek zauzeti i ne mogu ih posjetiti, pa ih ostavljaju tamo napuštene. Reći da smo veliki katolici zato što pripadamo nekom udruženju – to je Papa nazvao „religijom govorenja“: kažemo da smo takvi-i-takvi, ali postupamo mondeno.
„Reći i ne učiniti“ je prijevarno. Riječi proroka Izaije nam pak naznačuju što Bog želi: „Prestanite zlo činiti! Učite se dobro činiti“. „Ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.” Osim toga – dodao je papa Franjo – te riječi pokazuju Božje beskrajno milosrđe, koje čovječanstvu govori: “Hajde da se pravdamo… Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega”.
Božje milosrđe ide ususret onima koji imaju hrabrosti govoriti s Bogom, ali o istini, o stvarima koje ne čine, ne bi li se popravili. U tome – rekao je Papa – vidimo Gospodinovu veliku ljubav, u toj “dijalektici između govorenja i djelovanja”. Biti kršćanin znači djelovati: vršiti Božju volju. A na posljednji dan, što će nas Gospodin pitati? Hoće li nam reći: “Što ste govorili za mene?” Ne, upitat će nas što smo učinili – ustvrdio je Papa, navodeći poglavlje iz Evanđelja po Mateju o posljednjem sudu, kad će Bog od svakoga tražiti račun o tome što je učinio za gladne, žedne, zatvorene ili strance. To je kršćanski život – napomenuo je. Samo govoriti stvari vodi u taštinu, vodi pretvaranju da smo kršćani. Tako se ne biva kršćaninom.
Neka nam Gospodin udijeli mudrost da dobro shvatimo gdje leži razlika između govorenja i djelovanja te nas pouči da idemo putem djelovanja, jer bi nas suprotni put vodio prema onim učiteljima zakona, klericima kojim se sviđalo oblačiti se i držati se kao da su veličanstvo. To međutim nije evanđeoska stvarnost. Neka nas Gospodin pouči ispravnome putu – poželio je na koncu Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikan
