Vojvode Memoranduma 2 marširaju hrvatskom oporbom i HRT-om
Orgijanje memorandumovaca ovih dana doseže vrhunac u luđačkome linču prema najboljem hrvatskom ministru kulture od 1918. do današnjih dana – Zlatku Hasanbegoviću
Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU) u beogradskim je Večernjim novostima objavila dokument poznat pod nazivom „Memorandum“, modificiran u odnosu na nekoliko sličnih dokumenata i planova u zadnjih 300 godina. To je politički dokument koji je bio putokaz velikosrpskoj politici kako krajem prošloga stoljeća najprije očistiti zapovjedni kadar JNA od „nesrba“ i tu JNA pretvoriti u srpsku vojsku, zatim izvršiti agresiju na sve bivše republike SFRJ, pa pustiti Sloveniju da se odvoji i tako konačno realizirati plan Ilije Garašanina ( 1812. – 1874. ) o stvaranju Velike Srbije, u poznatom dokumentu „Načertanije“.
Kao što je poznato, taj je velikosrpski plan propao kao mjehur od sapunice, u osvajačkim ratovima 90-ih Srbi su doživjeli povijesne poraze, a ostali su i bez kolijevke svoje državnosti Kosova. Isti akademici koji su donijeli „Memorandum“ 1986., po okončanju svih ratova koje je Srbija kao agresor vodila protiv svojih susjeda, sjeli su i patentirali „Memorandum 2“ u kojem su dali smjernice srpskoj državnoj politici kako u miru pokušati steći što bolje pozicije za buduća vremena kada se Europa bude prekrajala i kako susjedne narode usporavati da se u cijelosti konstituiraju kao nacije jer ako se konstituiraju kao nacije, onda će buduća okupacija gotovo biti nemoguća.
Sve što se u Hrvatskoj događa posljednjih 15-ak godina treba gledati samo u kontekstu smjernica koje je zadao „Memorandum 2“. Evo nekih odrednica iz toga dokumenta kojima se služi trenutačni opozicijski establishment u Hrvatskoj i dio tzv. civilnoga društva.
1. Memorandum 2 je kao i „Memorandum 1“ sad ga ima – sad ga nema, ali SANU ga je proslijedio bivšem srpskom premijeru Svetozaru Cvetkoviću s ciljem da ne osvane u javnosti. Na sebi nosi oznaku „čitanje bez daljnjeg rasturanja“.
2. Memorandum 2 sačinjen je s ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi ju u ravnopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. Autori su u nizu poglavlja razradili način na koji Srbija može odvratiti pažnju „regionalnih“ i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskoga političkog,obavještajnog i vojnoga vrha kojima se sudi u Haagu (Šešelju, Stanišiću, Simatoviću, Perišiću…)
3. Vrlo je precizno srpskoj politici u tom dokumentu zadano da donese zakone kojima će se u Srbiji suditi pripadnicima drugih naroda i vojski iako se na području Srbije nisu vodili ratovi pa ne postoji nikakvo pravno uporište da se Slovencima, Hrvatima ili Bošnjacima sudi u Srbiji. No time se svraća pozornost na krivnju žrtava ratova.
4. Srpski lideri se kvazipokajničkim akcijama moraju medijski dodvoriti kako bi se doveli u ravan položaj sa stradalim narodima u okruženju. Po tome scenariju, ponašao se prošle godine u Srebrenici srpski premijer Aleksandar Vučić, ali na svu sreću tu velikosrpsku prepredenost Bošnjaci su prepoznali.
5. Memorandum 2 ima jedno posebno i specijalno poglavlje pod naslovom „Slaba vlast, slaba država“. To poglavlje instruira kako u susjednim državama provocirati nemire, nezadovoljstva, prosvjede, infiltraciju svojih kadrova u medije i političke stranke. Destabilizirati simbole i autoritete u svim državama u okruženju. Hrvatima ni pod koju cijenu dopustiti da se kao nacija konstituiraju i konstantno im nametati hipoteku fašizma. Obavještajnim i protuobavještajnim metodama promicati kod Hrvata unutarnacionalne podjele do granica građanskoga rata i tako ih omesti u gospodarskome razvoju.
6. Memorandum 2 je predvidio, a srpska Vlada predložila i Srpska skupština donijela „Zakon o dijaspori i Srbima u regionu“. Na tragu toga programa, bivši je predsjednik Srbije Boris Tadić (njegov otac Ljuba Tadić je uz Dobricu Ćosića, zvani Gedža, najznačajniji autor Memoranduma 1) otvarajući srpski konzulat u Herceg Novom rekao da „Beograd na Srbe u regionu ne može da gleda kao na dijasporu“. Iz tog treba iščitati sljedeći korak koji i predviđa Memorandum 2, a to je kada se steknu pretpostavke, najprije sve Srbe u regionu organizirati u jednu svesrpsku zajednicu što je samo eufemizam za Veliku Srbiju, kako bi Milošević rekao „svi Srbi u jednoj državi“. Zanimljivo je da na odredbe ovoga zakona nitko iz hrvatske diplomacije u Srbiji nije reagirao. Korak prije toga bit će ponovno traženje konstitutivnosti na mala vrata preko zajednice općina s većinskim srpskim življem.
Neformalni vojvoda Memoranduma 2 Milanović započeo ‘građanski rat’
Ovo je samo jedan djelić Memoranduma 2 koji se u Hrvatskoj razmahao do te mjere da jedan od neformalnih vojvoda Memoranduma 2, Milorad Pupovac kaže da smo sada na rubu ne samo da šaljemo verbalne metke jedni drugima nego da se počnemo tući. Najjači neformalni vojvoda Memoranduma 2 bivši premijer Zoran Milanović počeo je verbalni građanski rat među Hrvatima svojom rečenicom „Mi ili oni“. Pod pojmom „mi“ misli na svoje komuniste, jugofile i srpsku manjinu u Hrvatskoj koja se nije odrekla projekta Velike Srbije, a pod pojmom „oni“ misli na barem dvije trećine hrvatskog naroda koji je devedesetih stao u obranu svojega naroda i svoje zemlje. On Hrvatsku nije branio ni tada ni danas i nikada ju ne će ni braniti jer je odgajan kao jugofil.
HTV namjernim defetizmom daje najveću potporu Memorandumu 2
Orgijanja memorandumovaca ovih dana dosežu svoj vrhunac u luđačkome linču prema najboljem hrvatskom ministru kulture od 1918. do današnjih dana Zlatku Hasanbegoviću. Samo su dva razloga zašto tako partizansko- gerilski udaraju na njegov integritet. Prvi je što će napokon zavrnuti financijske pipe jugofilskoj filmskoj industriji i proračunskim parazitima koji su pod krinkom tobožnjih nezavisnih medija „kandžijali“ po hrvatskoj državi, a sve po naputcima iz Memoranduma 2, što svjesno, što nesvjesno. Drugi razlog je što je intelektualno i obrazovno superioran na njihove balkanske velikosrpske smicalice. 
Najveću potporu memorandumovcima daje takozvana Hrvatska televizija koja u svojemu informativnom servisu benignim događajima daje prvorazredni značaj, a u svojim političkim živim emisijama kao ključne teme nameće podjele unutar nacionalnoga hrvatskog bića i uporno šire defetizam s ciljem da Hrvati zamrze svoju državu. Po uputama iz Memoranduma 2 konstantno i trajno u zapećak stavljaju Domovinski rat koji je jedini istinski temelj suvremene hrvatske države, dok jurišnički poput Titovih pasa tamburaju o fašizmu i antifašizmu, kao da je sada tek započeo Drugi svjetski rat,a ne da je završio prije 70 godina. U svojim krajnje bezobraznim i neprofesionalnim komentarima punima laži prikrivaju istinu. Licemjerni su i dvolični, imaju dvostruke kriterije. Da ih je Dobrica Ćosić birao, ne bi bolje našao za interese Memoranduma 2.
Đoković pjevao četničke pokliče, ali ne će biti ni prijavljen ni kažnjen kao Joe Šimunić jer Srbija nema izdajnike kao Hrvatska
Dok vojvode Memoranduma plešu svoj ples u Hrvatskoj s ciljem destabilizacije nove domoljubne hrvatske vlasti, u beogradskoj su Areni navijači Crvene zvezde na košarkaškoj utakmici protiv zagrebačke Cedevite svojim pokličima jasno poručili kuda smjera Memorandum 2. Sve je sažeto u samo jednome pokliču, a on glasi:
„Na koljena, pred Srbe“. To što su slavili „straže generala Draže“ spada u povijesni folklor i svaki narod ima svoje povijesne vođe. Trenutačno najbolji svjetski tenisač Novak Đoković također je s „Delijama“ pjevao četničke pjesme, ali on ne će biti ni prijavljen ni kažnjen kao recimo Joe Šimunić u Hrvatskoj. Zašto? Zato što u Srbiji nema zorana stevanovića koji to bilježe, snimaju i odmah putem srpskih medija optužuje i presuđuje kao što je slučaj u Hrvatskoj, kada se HRT na zadnje noge propeo da se „zakolje“ Joe Šimunića.
Na koncu, i da dođe pred međunarodne sportske asocijacije bilo što s te utakmice, ne će biti kažnjeno jer četništvo u Srbiji nije krimen. Srbi su konstituirana nacija. Njihov je bio četnički vojvoda Draža Mihailović. Srbijanska je politika rehabilitirala četništvo kao borbu za srpsku državu i to u Srbiji nitko ozbiljan ne dovodi u pitanje. Međutim, memorandumovci u Hrvatskoj ne dopuštaju da se u Hrvatskoj kao javna rasprava otvori pitanje Nezavisne Države Hrvatske i ustaškoga pokreta koji je nastao kao posljedica ubojstva braće Radić u Jugoslavenskoj (Velikosrpskoj ) skupštini 1928. godine. Utemeljitelj suvremene Hrvatske dr. Franjo Tuđman na prvome je saboru HDZ-a u veljači 1990. u dvorani Vatroslav Lisinski rekao: „NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskoga naroda za svojom državom“.
To je početni aksiom želimo li istinito istražiti hrvatsku povijest od 1918. do danas. U prvoj su ju Jugoslaviji skrivali Karađorđevićevi velikosrbi, a u drugoj Titovi komunisti i velikosrbi koji su devedesetih petokraku zamijenili kokardom. Tito je mučki 8. svibnja 1945. najprije pustio velikosrpskoga generala Koču Popovića da s ličkim četnicima preobučenima u partizane Zagreb pretvori u prah i pepeo i da opljačkaju sve što se opljačkati moglo. Nakon 45 godina cijeđenja i okrutnoga uništavanja hrvatske nacije 1991. zahvaljujući Titu i njegovim hrvatskim komunističkim sljedbenicima ponovo smo se morali krvavo boriti za svoju državu. Izborili smo ju u silnim žrtvama i potocima krvi jer smo se po prvi put borili za svoju državu pod jednim barjakom. Svi prijašnji pokušaji da stvorimo svoju državu bili su neuspješni jer smo se tukli barem pod dvama barjacima i za tuđe interese. Jugoslavija nije bila izbor Hrvata i to će u javnoj raspravi za mandata ove vlasti biti konačno za vijeke vjekova potvrđeno.
Tomislav Jelić/Hrvatski tjednik
