VLČ. ZLATKO SUDAC: Ljubav je ta bez koje nema Života
Živimo li zbog dužnosti ili zbog Ljubavi? Pitanje je to koje si s pravom mnogi postave kad ih sam život natjera na iskorak.
Teoretski, svima bi nam trebalo biti jasno da se živi zbog Ljubavi, u Ljubavi, za Ljubav a ne zbog nekih dužnosti, profesionalnih obveza, poslova, briga, planova. Da, to bi, kao, trebalo biti svima jasno. Sve je potrebno, ali je ipak najpotrebnija Ljubav. No, u praksi to uopće nije tako i nije lako ostvarivo.
Ako je istina da čovjek živi koliko ljubi, tada se tom stvarnošću želi izreći i temeljna Istina Života. Ljubav je ta bez koje nema Života, nego je sve životarenje. Mnogi zombiji današnjice potvrđuju ovo pravilo. Ovo načelo vrijedilo bi još više za Vjeru, za život s Bogom a onda i sa svakim čovjekom, no je li tome baš tako?
Kad bismo sagledali sva moguća tumačenja uloge Ljubavi u vjerskom životu, a posebno zastranjenja na tom putu, tada dolazimo do tri mogućnosti življenja vjere:
1. Kao rob – u ropstvu i strahu, u nekom formalizmu i farizejizmu, držeći se slova zakona, paragrafa, ali gubeći srž, bit, dušu svega, Ljubav.
2. Kao trgovac – da bi nešto dobio za uzvrat, stekao, zaradio (dajem ti da mi daješ), uhljebiti se u vjeri gdje je u središtu pozornosti i djelovanja samo interes.
3. Kao Dijete Božje – cjelovito, iz Ljubavi.
Ove tri podjele tri su temeljna načina kako se vjera može živjeti. Preziremo grijeh i udaljujemo se od njega, ali zbog straha od kazne koja slijedi, živeći kao robovi daleko od slobode u kojoj se jedino rađa Ljubav. A ona je jedina kadra osloboditi nas i od ropstva grijeha. Ili, tražimo neku nagradu zbog održavanja zapovijedi Božjih i tako postupamo kao trgovci, čak smatrajući se boljima od drugih (hvala ti što nisam kao onaj carinik). Ili, konačno, u zahvalnosti živjeti i ljubiti Život sa svim izazovima, ali i udivljenjem što nam je darovan dar Života, dar rasta i spoznavanja, dar Ljubavi u svu Vječnost.
Nemojmo se bojati živjeti, jer tko se boji nije savršen u Ljubavi. “Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo ABBA – OČE.” (Rim 8,15).
Činjenica je da nitko ne može živjeti život umjesto nas, pa ni dragi Bog, stoga se s pravom pitamo:
Koja je naša životna etapa – strah, trgovina ili Ljubav? Zar je tako teško zaživjeti dostojanstvo Djeteta u sebi?!
velecasnisudac.com
