Prije nekoliko godina čitao sam članak jedne američke sveučilišne profesorice, ime zaboravih, u kojem iznosi svoju zavist spram političara.

Tako profesorica tvrdi da se situacija između slobode govora u politici i na sveučilištima stubokom promijenila. Dok se u politici nekoć pod utjecajem političke korektnosti vršila snažna (auto)cenzura, na sveučilištima se govorilo, istraživalo i mislilo slobodno.

Danas je situacija drukčija, sveučilišta, posebno humanistika i društvene znanosti, pod snažnom su (auto)cenzurom politički korektnoga, dok politika vrvi tipovima poput Trumpa. Političari misle i govore slobodnije od znanstvenika, što je katastrofa, smatra profesorica.

Riječi gore od šake

Seksist, rasist, ksenofob, homofob…, široka lepeza etiketa dostupna je protiv svakoga tko ne želi prešutjeti istinu poradi pristojnosti. Čak i u humoru. Tako komičar Seinfeld prošle godine u intervjuu za Espn radio, optužen za političku nekorektnost (našalio se s obojenima i homoseksualcima), izjavljuje kako je bio upozoren da ne ide držati “predstave” u koledže i na sveučilišta jer će loše proći i dobiti neke od spomenutih etiketa.

Politička korektnost nije nužno negativna stvar. Dapače. Naime, nema pravednog društva (Rawls) bez pristojnog društva (Margalit). Sintagma “pristojno društvo” želi reći da “nitko ne smije biti ponižavan”, bilo riječima, bilo djelima. Dostojanstvo svake ljudske osobe je polazište pristojnoga društva. I nema te materijalne jednakosti i pravednosti koja bi mogla nadoknaditi izostanak uzajamnog poštovanja i uvažavanja. Ili, negativno rečeno, ponižavanja i verbalnog cipelarenja.

U idealu pristojnog društva pod posebnim povećalom su slabiji, ili oni koje se tako percipira ili proglasi. Među njima svakako su i žene. Neotesanac misli kako je dovoljno ženu ne tući šakama, ali se zato može šaku zamijeniti riječima. A riječi bole jednako, a nekada i više nego šaka.

Bivši hrvatski premijer Zoran Milanović nazvao je hrvatsku predsjednicu Grabar-Kitarović “šakom jada”. To je tipičan primjer ponižavanja ljudske osobe gdje je “šaka jada” zapravo svjedočanstvo jada (muške) šake. Kod Grabar-Kitarović ima toliko prostora za kritiku i političko poentiranje protiv nje i nekih njezinih poteza, da samo prema sebi neodgovaran političar može prosuti takav mogući kapital skrećući u prostaštvo.

Suparnik sam sebi

Tako je, od žena političarki s desnog krila, vjetar u leđa zbog vrijeđanja dobila i Ruža Tomašić, pa će ovom najnovijom “šakom” Milanović zapravo opet ojačati objekt svoga političkog “iživljavanja”, predsjednicu Grabar-Kitarović. Milanović tako, i na drugim područjima svoga političkog djelovanja, zbog izostanka pristojnosti, zapravo stvara ono što želi razoriti, jača ono što želi oslabiti.

Slijedom rečenoga, za Kolindu Grabar-Kitarović bilo bi dobro da Milanović pobijedi Komadinu u unutarstranačkim izborima jer joj je u tom slučaju drugi predsjednički mandat zajamčen. Mnoštvo ljudi koji nemaju baš tako bajno mišljenje o aktualnoj predsjednici iz čistog “zaštitničkog” instinkta prema “slabijem spolu” prijeći će na njezinu stranu. Kao i ovaj put, uostalom.

U retorici Zorana Milanovića točno možete detektirati trenutak kada je PR stručnjak Alex Braun sjeo u avion u zagrebačkoj zračnoj luci. Umah se vratio onaj “stari Zoki”, bez skrbništva nad jezikom i nastupom.
Zoran Milanović je pošteniji, pametniji, obrazovaniji političar od mnoštva istih s drugog kraja političkog spektra.

No to nikada nije kapitalizirao, izgubivši sve izbore, pa i posljednje, jer nije formirao vlast. To je zato jer voli ponižavati, verbalno cipelariti, razbacivati se pameću, poštenjem i obrazovanjem, pokazujući neskriveno da boluje od kompleksa moralne, a ne samo intelektualne, superiornosti. Tada i kvalitete koje ima postaju manjak, nedostatak, a ne prednost.

Ukratko: najveći politički suparnik Zorana Milanovića je Zoran Milanović, najveća opozicija Zoranu Milanoviću je Zoran Milanović, najbolji protukandidat koji će pobijediti Zorana Milanovića u izborima u njegovoj partiji je Zoran Milanović.

Zoran Milanović ne ide u korist svoje štete samo kada neki Alex Braun natjera Zorana Milanovića da se pomiri sa svojim najljućim neprijateljem koji se zove Zoran Milanović, tako da Zoran Milanović može na miru blistati na posljednjim parlamentarnim izborima koje Zoran Milanović doista nije izgubio jer je pobijedio Zorana Milanovića, svoga najljućeg političkog suparnika, za kojeg je Tomislav Karamarko “šaka jada”.

Ajde na sveučilište!

Zato imam sasvim konkretan prijedlog za Zorana Milanovića, kako ne bi trošio novac na Alexa Brauna. Neka Zorana Milanovića koji ženu naziva “šakom jada” izbaci iz politike i prebaci na sveučilište, da tamo razbija diktaturu političke korektnosti. A Zorana Milanovića koji briljira elokvencijom, domoljubljem i odmjerenošću neka pošalje na megdan Zlatku Komadini. Takav Zoran treba Hrvatskoj, politici, onaj drugi treba sveučilištu.

IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save